Hrvatska atletska reprezentacija otputovala je u američki Eugene, gdje 5. kolovoza počinje Svjetsko juniorsko prvenstvo u atletici. Hrvatska je u povijesti juniorskih svjetskih prvenstava osvojila ukupno 16 medalja, od čega čak devet zlatnih te se nalazi na 23. mjestu ljestvice najuspješnijih reprezentacija. Prvu medalju osvojili smo 1998. godine u francuskom Annecyju, kada je Nevena Lenđel bila treća u skoku u vis. Svjetska juniorska zlata za Hrvatsku su osvajali Blanka Vlašić (2000. i 2002.), Ivana Brkljačić (2000. i 2002.), Edis Elkasević (2002.), Danijela Grgić (2006.), Martin Marković (2014.), Roko Farkaš (2024.) i Jana Koščak (2024.).
Za sve je kriva sestra
Hrvatska uzdanica u Eugeneu bit će Vita Barbić u bacanju koplja. Prije dvije godine, na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Peruu, zauzela je četvrto mjesto, a pritom je bila i najmlađa sudionica finala. Na nedavnom seniorskom prvenstvu Hrvatske Barbić je osvojila naslov prvakinje, ispred Sare Kolak, a pritom je postavila i novi hrvatski juniorski rekord. Na svjetskoj juniorskoj rang ljestvici trenutačno zauzima treće mjesto, iza Kineskinje Yan i Egipćanke Abdel Hamid.
– Prve atletske korake napravila sam sa šest godina, potaknuta starijom sestrom Klarom. Jednog dana prolazili smo kraj atletskog stadiona Svetice i vidjele smo oglas – upisi u klub Dinamo Zrinjevac. Klara je odmah počela trenirati, meni je trebalo malo više vremena. U početku sam trenirala sve discipline, osim trčanja. Mrzila sam trčati i svaki put kada bi na rasporedu bilo trčanje, uvijek bih izmislila razlog da ne trčim. Mama Marija je stomatologinja, tata Ljubo veterinar, a sestra je u međuvremenu otišla na studij u Boston. Iako na početku nisam bila previše zainteresirana, nakon prvog treninga u atletskom klubu Dinamo Zrinjevac rodila se ljubav koja traje i danas. Kao djevojčica, s divljenjem sam pratila uspjehe Sandre Elkasević. Moja je osobnost biti komunikativna i vedra. Želim pokazati da, čak i kada si najbolji sportaš kao što sam ja danas, ne moraš biti zločest prema drugima – rekla je.
Ono što Vitu Barbić čini posebnom jest njezina svestranost koja se ne ograničava samo na atletsku stazu.
– Pohađala sam Prirodoslovnu školu Vladimira Preloga u Zagrebu, uspješno balansirajući zahtjevne školske obveze s iscrpljujućim treninzima. No, moji talenti sežu i u svijet umjetnosti. Naime, sviram klarinet i slikam. U glazbi i slikarstvu pronalazim kreativni odušak od sportske svakodnevice – rekla je.
Ta umjetnička crta njezine osobnosti vidljiva je i na natjecanjima. Ponekad na licu nosi decentnu šminku ili male bisere, ne kao puku dekoraciju, već kao način izražavanja vlastite osobnosti i individualnosti u svijetu vrhunskog sporta koji je često uniformiran. Njezina ljubav prema sportu također je široka...
– Priznajem, uživam gledati rukomet i košarku, sportovi koji zahtijevaju drugačiju vrstu dinamike i timskog rada – istaknula je.
Aktivno se uključila u humanitarni projekt za pomoć napuštenim životinjama, gdje je pozirala za kalendar za 2026. godinu kako bi pomogla prikupiti sredstva i podići svijest o tom problemu.
– Volim životinje. Imam kod kuće koker španijelku po imenu Dama, koja mi je obogatila život i postala najbolja prijateljica – priča Vita.
U Eugene dolazi kao aktualna europska prvakinja. Na prvenstvu u finskom Tampereu slavila je s hicem od 55,26 metara. To je deseta zlatna medalja za Hrvatsku u povijesti europskih juniorskih prvenstava i ukupno 25. odličje, čime se Hrvatska popela na 25. mjesto ljestvice osvajača medalja.
Zvijezda filma My Fire
– Nakon prve tri serije bila sam peta. Ne, nisam se uplašila jer sam znala koliko vrijedim. U četvrtoj seriji nisam bila zadovoljna hicem pa sam napravila prijestup. Kada je počela peta serija, krenule su utrke štafeta 4x400 metara i stalno sam bila ometana. Na kraju sam pronašla mir i bacila koplje 54,77 metara, što me dovelo na prvo mjesto. Ostala je još jedna serija, no znala sam da nema opuštanja jer je Turkinja Cicek u kvalifikacijama bacila preko 56 metara, a domaća Finkinja Nelimarkka puhala mi je za vratom. Kada su njih dvije završile šestu seriju i kad sam znala da je zlato moje, bacila sam opušteno do još dužeg hica – priča Vita.
Vitin nevjerojatan talent prepoznala je i Europska atletska federacija, koja ju je predstavila u svojoj dokumentarnoj seriji "My Fire", posvećenoj najvećim nadolazećim zvijezdama europske atletike.
Otvori KEKS Pay
Samo da ne utrci infantino s var-om I da ne mecu senzore u koplja....