Zagreb će u kolovozu postati europski centar gimnastike. Europsko prvenstvo u muškoj i ženskoj sportskoj gimnastici održat će se od 13. do 23. kolovoza u zagrebačkoj Areni, a okupit će se više od 500 natjecatelja iz četrdesetak zemalja. Zagrebačko domaćinstvo ostat će upamćeno po povijesnim iskoracima, a o čemu je konkretno riječ, otkriva Marijo Možnik, predsjednik Hrvatskoga gimnastičkog saveza i naš proslavljeni gimnastičar.
Europsko prvenstvo u Zagrebu najveće je gimnastičko natjecanje u našem glavnom gradu još od Univerzijade, dakle u gotovo 40 godina. Kao organizatorima, koliki je pritisak sama ta činjenica?
U 120 godina Hrvatskoga gimnastičkog saveza to je nesumnjivo najkompleksniji projekt s kojim smo se uhvatili ukoštac i definitivno osjećamo veliku odgovornost da ga iznesemo na razini kakva se od nas očekuje i na kojoj smo već prepoznatljivi u svijetu gimnastike, ponajprije zahvaljujući Svjetskom kupu u Osijeku. Dat ćemo sve od sebe da Europsko prvenstvo u gimnastici u Zagrebu organiziramo na najvišoj mogućoj razini, sportašima osiguramo vrhunske uvjete, a publici odličan doživljaj jednog od najvažnijih sportskih događaja u Hrvatskoj ove godine. Gledateljima će biti na raspolaganju 5000 mjesta u Areni, no slika će s natjecanja stići u domove više od 10 milijuna gledatelja diljem Europe i svijeta, što je itekako značajno za promociju Zagreba i Hrvatske. Osjećamo, stoga, veliku odgovornost, pa i određen pritisak, no s obzirom na cijelu ekipu angažiranu na projektu, a koja ima iskustvo, znanje, strast i emociju prema gimnastici, uvjeren sam kako ćemo ispuniti očekivanja i podići organizacijsku ljestvicu.
Prvo je to Europsko prvenstvo u gimnastici u Hrvatskoj u povijesti. Koliko je bilo teško izboriti se za domaćinstvo i što je, po vama, prevagnulo u korist naše zemlje?
Još dok sam bio aktivni gimnastičar, razmišljao sam kako bi bilo dobro da, uz Svjetski kup u Osijeku, imamo priliku ugostiti još jedno veliko natjecanje, poput Europskog prvenstva. Ideja je, dakle, prisutna već dulje vrijeme, a kada sam postao predsjednik Hrvatskoga gimnastičkog saveza, dobio sam priliku i s te pozicije promovirati ovu ideju, prvo putem neformalne, a potom i formalne komunikacije s čelnicima Europske gimnastičke federacije. Odlučili smo na koncu kako bi upravo 2026. mogla biti godina zagrebačkog domaćinstva Europskog prvenstva u sportskoj gimnastici, a čim smo obznanili svoj interes za organizaciju, dobili smo jasnu potporu. Nakon što smo Izvršnom odboru Europske gimnastičke federacije prezentirali naše ne samo sportske nego i organizacijske sposobnosti, pri čemu ponajprije mislim na već spomenuti Svjetski kup u Osijeku, zatim naš tim, znanje i iskustvo kojim raspolažemo, odbor nam je iskazao apsolutno povjerenje za organizaciju ovog prvenstva. Hrvatska je tako prvi put u povijesti domaćin Europskog prvenstva u gimnastici, a za širu promociju gimnastike svakako je dobro da se takva natjecanja ne održavaju samo u velikim, razvijenim zemljama. Vjerujem da je i ta činjenica, uz kredibilitet koji smo postigli rezultatski i organizacijski, utjecala na veliku potporu našoj kandidaturi.
Koliko je pri tome pomoglo iskustvo s DOBRO World Cupa u Osijeku, koji je početkom travnja, u još jednom izdanju, ponovno potvrdio status vrhunskog natjecanja?
Svjetski kup bio nam je jedan od temelja ideje za organizaciju Europskog prvenstva, a onda i temelj znanja i iskustva potrebnog da bismo se uopće mogli upustiti u tako velik i odgovoran projekt. Europsko je prvenstvo ipak nešto kompleksnije i složenije od Svjetskog kupa jer se radi o višeboju – šest sprava u muškoj i četiri u ženskoj gimnastici, kao i o ekipnom natjecanju, koje je posebno složeno u smislu organizacije i produkcije. Usto, samo natjecanje traje znatno dulje, gotovo dva tjedna, a sudjeluju i juniorske i seniorske kategorije. Iako je, dakle, potrebna dodatna nadgradnja, upravo nam je Svjetski kup u Osijeku, koji pripada elitnoj skupini svjetskih kupova i na glasu je kao jedan od najbolje organiziranih, dao potrebno samopouzdanje i vjeru da smo spremni za novi organizacijski iskorak.
Zagrebačko domaćinstvo ostat će upisano u povijest i po tome što je prvi put osiguran nagradni fond za gimnastičare i trenere. Koliko je to značajan iskorak u profesionalizaciji samog sporta?
Svi mi u HGS-u, na svim razinama, dolazimo iz gimnastike, bili smo sportaši, treneri, suci, gajimo zajedničku strast prema tom sportu, uključeni smo u rad klubova. Prošli smo i brojna natjecanja, na svim razinama i po cijelome svijetu, a sve to daje nam neprocjenjivo iskustvo. Gdje god smo išli, gledali smo i promišljali kako bismo mogli unaprijediti gimnastiku i na europskoj i na svjetskoj razini, dati više pažnje i vrijednosti upravo onima koji su u toj priči najvažniji, a to su sportaši i njihovi treneri. Smatramo kako je važan faktor na tom putu upravo nagrada za njihov golem trud i angažman. Gimnastička je karijera izuzetno teška i zahtjevna, počinje već u petoj ili šestoj godini života, a treninzi su svakodnevni te traju i po pet sati. Isto tako, ne traje dugo, a zahtijeva ogromnu žrtvu. Nagradama za sportaše i trenere želimo im iskazati poštovanje i zahvalnost, kao i motivirati ih u daljnjem radu. Gimnastika je jedan od najgledanijih i najistaknutijih sportova na Olimpijskim igrama. Ipak, kada se odmaknemo od Olimpijskih igara pa promatramo niže razine natjecanja, valorizacija uspjeha zaista je neadekvatna. Svojim primjerom želimo pokazati koliko je važno to mijenjati. Na koncu, sportaš koji je osvojio medalju u tolikoj konkurenciji u Europi ili svijetu, zaista zaslužuje adekvatnu nagradu za svoj trud i rad. Zbog intenziteta treninga od najranije dobi, gimnastičari ne mogu graditi paralelnu karijeru pa je dobro da za svoj uspjeh budu nagrađeni kako bi mogli osigurati egzistenciju i kasniji lakši prijelaz u drugu karijeru. Jednako važno, i trenerima želimo pokazati koliko cijenimo njihov trud i poziv koji zahtijeva izuzetno puno rada i odricanja, a primanja su daleko niža od uložene energije i vremena. Počeli smo podizati standarde već sa Svjetskim kupom, gdje smo udvostručili nagradni fond u odnosu na minimum koji je propisala Svjetska gimnastička federacija. Nastavljamo tim putem i na Europskom prvenstvu u Zagrebu, a nadamo se da će nas slijediti i drugi organizatori velikih natjecanja, kako bismo zajedno postavili temelje za bolju budućnost našeg sporta.
U svojoj kolekciji medalja imate i dvije s europskih prvenstava – srebro iz 2012. i zlato iz 2015., oba iz Montpelliera. Kakve vas uspomene vežu za ta dva natjecanja? Koliko je zahtjevan bio put do tih odličja?
S ta dva natjecanja nosim najljepše uspomene možda i cijele karijere. Srebro iz 2012. prva je moja velika medalja s europskih prvenstava, a 2015. osvojio sam prvu zlatnu europsku medalju, koja je ujedno bila i prvo europsko zlato općenito za Hrvatsku, čime je imala posebnu važnost i težinu. Uz broncu sa Svjetskog prvenstva u Nanningu 2014., te su dvije medalje najznačajniji rezultati u mojoj karijeri. Put je do njih, naravno, bio težak. Više je od 160 zemalja članica Svjetske gimnastičke federacije, dok je 50 zemalja članica Europske gimnastičke federacije, a upravo najrazvijenije zemlje svijeta i Europe najviše ulažu u taj sport, imaju izgrađene sustave i infrastrukturu, te osvajaju medalje. I kada se morate boriti za postolje sa svim tim velesilama, pogotovo iz uvjeta u kojima je moja generacija, u kojoj su i Filip Ude i Robert Seligman, probijala led i osvajala prve velike medalje, zaista je to težak posao. No uspjeli smo i s vremenom smo postajali sve prepoznatljiviji na europskoj i svjetskoj gimnastičkoj karti. Hrvatske se gimnastičare danas gleda s određenim poštovanjem i velikim očekivanjima na međunarodnim natjecanjima, a neizmjerno mi je drago što je tome doprinijela i moja generacija.
Je li bilo teže osvojiti dvije europske medalje ili organizirati europsko prvenstvo?
Oboje je vrlo zahtjevno, no na drukčiji način. Gimnastika zahtijeva naporan individualni trud i rad, sportaš najviše ovisi sam o sebi, dok organizacija velikog natjecanja iziskuje timski rad i koordinaciju velikog broja ljudi, sektora i faktora kako bi ono bilo uspješno. Isto tako, što god radite na tako visokoj razini, izazovno je i zahtjevno. Zahvalan sam cijelom timu, koji ulaže nevjerojatne napore kako bi Europsko prvenstvo u Zagrebu ispisalo novu važnu stranicu gimnastičke povijesti.
Je li gimnastika u Hrvatskoj, pa i u Europi i svijetu, danas popularnija nego prije tri desetljeća, kada ste vi počeli svoje prve gimnastičke korake?
Broj zemalja članica Svjetske gimnastičke federacije iz godine u godinu raste, a gimnastika je, kao što sam i spomenuo, već dulji niz godina među najgledanijim sportovima na Olimpijskim igrama. Što se Hrvatske tiče, popularnost, prisutnost i rasprostranjenost gimnastike neusporedivo je veća nego prije tridesetak godina. Broj klubova samo od 2020. do danas povećao se s 50 na 80, što je povijesni rekord. U tim klubovima trenira više od 15.000 članova, prije svega djece, a s njima radi više od 300 trenera. Uz tri etablirane grane, mušku i žensku sportsku gimnastiku te ritmičku gimnastiku, koje su i olimpijske grane, izuzetno se dobro razvija parkour, kao nova, četvrta grana gimnastike. Ne smijemo zaboraviti ni TeamGym, kao ni sportsku aerobiku te rekreativnu, tzv. "Gymnastics for All", inače vrlo raširenu i popularnu.
Zanimljivo je i da je u sportskoj gimnastici, koja je i najraširenija, gotovo 80 posto djevojčica. Gdje su dječaci?
Da, dječaka je 20 do 30 posto, ali takav je omjer i u Europi i svijetu. Izuzetno je važno da djeca u najranijoj dobi, već od treće ili četvrte godine, svladaju osnovne gimnastičke elemente jer upravo gimnastika najbolje razvija motoričke sposobnosti poput koordinacije i fleksibilnosti, što je temelj za sve druge sportove, ali i općenito za zdravlje, rast i razvoj djeteta. Ne govorim sada o gimnastici kao profesionalnom sportu, nego bazi i temelju za stvaranje zdravih navika od najranije dobi. Dijete koje je prošlo školu gimnastike poslije ima puno veće izgleda za uspjeh u bilo kojem sportu. Često se događa da u mlađoj dobi više dječaka trenira gimnastiku, a onda se poslije usmjere, primjerice, prema nogometu. No rekao bih kako se manje dječaka upisuje na gimnastiku čak i u toj mlađoj dobi jer se gimnastika i dalje na neki način percipira kao ženski sport, što je pogrešno.
Kad vam je bilo samo deset godina, odlazili ste na višetjedne pripreme u Rusiju i Bratislavu. Koliko vam je to bilo izazovno? Je li to tada bila praksa ili ipak iznimka?
Tada nismo imali praktički nijednu adekvatnu gimnastičku dvoranu u Hrvatskoj, dok danas imamo ozbiljne gimnastičke centre u tri grada – Zagrebu, Nedelišću i Osijeku. Nismo imali uvjete u kojima smo mogli pripremati zahtjevne, pa i opasne elemente, posebice na preči, gdje je nužna jama sa spužvama kako bi se prevenirale ozljede u slučaju pada sa sprave. Ako smo htjeli držati korak sa svjetskim velesilama, morali smo ići izvan granica Hrvatske pa smo u to doba često putovali u Moskvu ili Bratislavu na pripreme. Provodili smo tamo tri tjedna, u dobi od deset godina, odvojeni od obitelji, bilo je to zahtjevno i fizički i psihički. Da se ne zavaravamo, nisu ni tamo bili vrhunski uvjeti. Sjećam se, spavali smo na strunjačama poslagani kao sardine, i to tako da su nam noge od koljena do stopala virile izvan strunjače. No u to vrijeme nismo ni znali za bolje i to nam je bilo normalno.
Poznata je i priča da ste trenirali na spravi pričvršćenoj za šank. O čemu se zapravo radilo?
Cijelu sam svoju karijeru proveo u Zagrebačkom tjelovježbenom društvu Hrvatski Sokol, jednom od najstarijih sportskih klubova u našoj zemlji, osnovanom prije više od 150 godina. Njihova dvorana u središtu Zagreba u to je vrijeme bila jedna od boljih dvorana u Hrvatskoj, ali opet neadekvatna za vrhunsku gimnastičku razinu. Iskopana je u njoj mala jama sa spužvama i iznad nje postavljena preča na kojoj sam trenirao, a kako je ispod gimnastičkog kluba i poznati noćni klub Sokol, dno te jame bilo je gornji dio šanka s kojeg vise boce s pićem. Kada nas je jednom zgodom posjetio poznati britanski gimnastičar Sam Oldham, nije vjerovao da je to dvorana iz koje odlazimo na natjecanja, zaista je mislio da se šalim i da nam je to neka rekreacijska dvorana.
Danas gimnastičari iz drugih zemalja dolaze k nama. Mladi Ukrajinac Ilija Kovtun, višestruki europski prvak te olimpijski i svjetski doprvak, dobio je prošle godine hrvatsko državljanstvo i postao članom GK Osijek Žito. Nastup na Europskom prvenstvu u Zagrebu bit će mu premijerni pod hrvatskom zastavom jer će mu taman isteći tzv. karantena.
Iako već dva desetljeća redovito osvajamo medalje – od olimpijskog srebra Filipa Udea 2008. – i gotovo da nijedno veliko finale ne prođe bez naših predstavnika, dolazak Illije Kovtuna zaista je prekretnica u hrvatskoj gimnastici. Rat u Ukrajini primorao je njihove gimnastičare da po Europi i svijetu traže mjesto na kojem će sigurno trenirati, a njih dvadesetak stiglo je tako i u GK Osijek Žito. Uz potporu kluba, Ministarstva turizma i sporta te Vlade RH, omogućili smo im da borave i treniraju kod nas, bez očekivanja ičega zauzvrat. U osječkom su ih klubu zaista gostoljubivo dočekali i omogućili vrhunske uvjete treniranja. Nakon određenog vremena veći dio delegacije otišao je dalje, dok su Ilija Kovtun i njegova trenerica Irina Gorbačeva odlučili ostati i nastaviti graditi svoj život i karijeru upravo u Osijeku. To je još jedna potvrda današnjih vrhunskih gimnastičkih uvjeta, a k tome Kovtunova je disciplina višeboj, ujedno i najzahtjevnija u gimnastici. Zatražili su i hrvatsko državljanstvo, a kako smo stava da nam Ilija Kovtun i trenerica Gorbačeva mogu biti dodana vrijednost, uzor našim sportašima i pomoć u stvaranju novih generacija vrhunskih gimnastičara, u tome smo ih podržali. Kako se Ukrajina s njihovim prelaskom, razumljivo, nije složila, procedura je takva da mora proći godina dana od uzimanja državljanstva do formalnog nastupa pod hrvatskom zastavom. To je ta tzv. karantena, koja završava u srpnju ove godine, taman uoči Europskog prvenstva u Zagrebu u kolovozu. Dva mjeseca poslije na rasporedu je Svjetsko prvenstvo u Rotterdamu, gdje također očekujemo njegov nastup. Vjerujem kako će nam Ilija Kovtun donijeti puno sportskih uspjeha i veselja. Imamo upite sportaša iz još nekoliko zemalja koji bi htjeli nastupati za Hrvatsku, a svaki od njih razmatramo pojedinačno.
Europsko prvenstvo u gimnastici svakako će razveseliti i mališane jer će imati priliku uživo gledati izvedbe vrhunskih gimnastičara. Može li ovo natjecanje povući za sobom i veći interes djece za gimnastiku, možda i veća ulaganja? Koliki mu je značaj, općenito gledano?
Europsko prvenstvo u Zagrebu svakako će biti velika promocija gimnastike pa očekujem i povećanje interesa za naš sport. Već godinu dana aktivno radimo na približavanju prvenstva publici, a te će se aktivnosti dodatno intenzivirati. Vjerujem da će djeca dobiti nove uzore koji će ih motivirati da izaberu gimnastiku i zadrže se u tom sportu. Vidim i koliko našim sportašima ovo prvenstvo znači. Žao mi je što kao sportaš nisam doživio nastup na Europskom prvenstvu pred domaćom publikom, u svome gradu, ali drago mi je što će se ta želja ostvariti drugim našim sportašima, uključujući Filipa Udea, koji sa svojih 40 godina ima priliku stati na europsku gimnastičku pozornicu u svojoj zemlji. Svi su oni uistinu motivirani da izbore nastup na Europskom prvenstvu, nadamo se i u finalu, a ta visoka motivacija još je jedna korist našega domaćinstva.
Zahvalio bih i ovom prilikom Vladi RH te Ministarstvu turizma i sporta, kao i Gradu Zagrebu, bez kojih ovaj projekt ne bi bilo moguće realizirati jer iziskuje značajna financijska ulaganja. Sva infrastruktura i oprema koju ćemo nabaviti za potrebe Europskog prvenstva koristit će nam i za kasnija natjecanja, kao i našim klubovima, tako da je već sada vidljiv direktan doprinos ovog natjecanja razvoju i promociji gimnastike u našoj zemlji. Vjerujem da će potaknuti ulaganja i na lokalnoj razini u svim hrvatskim gradovima.
Konstantno naglašavate obiteljsku dimenziju Europskog prvenstva u Zagrebu…
Europsko prvenstvo u gimnastici zaista je događaj za cijelu obitelj i sve generacije. Znamo da je kolovoz vrijeme godišnjih odmora, ali dva tjedna vrhunske gimnastike zasigurno su dobar predah od ljetne gužve i sparine. Gledatelje očekuje i niz popratnih sadržaja u Areni i oko nje, kao što su kutak za djecu i poligon za parkour, gdje će se mališani i sami moći okušati u gimnastici. Osim toga, znanstveno-stručnom konferencijom organiziranom u suradnji sa Sveučilištem u Zagrebu – Kineziološkim fakultetom spojit ćemo znanost i struku, ponovno za dobrobit i razvoj gimnastike. Pozivamo stoga roditelje da povedu svoju djecu, ali i svoje roditelje, rodbinu i prijatelje te zajednički pogledaju gimnastički spektakl ili – kako mi to najavljujemo – najveći blockbuster ljeta, nauče nešto o ovom bazičnom sportu i pritom se odlično zabave.
Otvori KEKS Pay
