Nino Bantić jedan je od brojnih Hrvata koji dugi niz godina živi i radi u Londonu. Završio je Centar za kulturu i umjetnost u Zagrebu, smjer novinarstvo. Krajem osamdesetih zaposlio se na Radiju 101. Bio je jedan od osnivača “Zločeste djece”, legendarne komedije popularne Stojedinice. Izbijanjem rata na našim prostorima ponovno je ušao u novinarske vode, a po završetku Domovinskog rata preselio se u London u kojem već više 20 godina radi kao TV urednik u američkoj agenciji Associated Press. U London se doselio 1997. godine, a u tom su mu se gradu rodila i djeca Jan i Lota.
Kao tinejdžera nije ga previše zanimao sport, više kultura, film, knjige i kazalište.
– Kao mali bio sam navijač Hajduka, pratio sam nogomet, ali kada su počela divljanja po tribinama, malo sam se udaljio od tog sporta – istaknuo je Bantić.
“Čekićari” jako vole Bilića
No dolaskom u London počeo je pratiti nogomet pa je ubrzo postao veliki navijač Arsenala.
– Godinu dana nakon mog dolaska u London održavalo se Svjetsko nogometno prvenstvo u Francuskoj, 1998. London je za vrijeme tog SP-a bio grad karnevala. Naime, kako u Londonu živi velik broj nacija, svi su navijali za poneku reprezentaciju. Plasman Hrvatske bio je za sve iznenađenje, ali ne i za mene. Znao sam da je to dobra generacija, to su sve redom bili “Čileanci” i mene nisu iznenadili. Konačno se lijepo pisalo o Hrvatskoj i bio sam ponosan na to – istaknuo je.
Za Arsenal je počeo navijati odmah nakon SP-a.
– Jedan moj kolega novinar odveo me na utakmicu u sezoni kada je za Arsenal potpisao Davor Šuker. Čak sam jedno vrijeme imao člansku iskaznicu kluba. Bio sam na jako puno utakmica na starom, a i sada na novom stadionu – istaknuo je .
Zanimljivo da živi u četvrti jednog drugog kluba – Millwalla.
– To je klub koji je poznat po najžešćim navijačima. Uvijek je bio radnički klub i ima zaista velik broj svojih pristalica. No, kada su naši dečki Slaven Bilić, Nikola Jurčević i Miljenko Rak došli u West Ham, “čekićari” su mi postali drugi omiljeni klub i baš mi je bilo žao kada su morali otići. Zanimljivo je da su sva trojica stanovala u mojem kvartu. Za vrijeme Svjetskog prvenstva u atletici upoznao sam Jurčevića i Raka na jednoj večeri i bili su to ugodni nogometni razgovori. I dan-danas me zaustavljaju navijači West Hama koje poznajem i govore mi da im je Bilić bio najdraži trener u povijesti kluba – kaže.
Omiljena mu je televizijska emisija pregled dana engleske nogometne lige.
– Tu sam naučio sve o nogometnoj strategiji – naglasio je.
U Hrvatskoj je prisutan strašan nacionalni naboj kada igra hrvatska nogometna reprezentacija. Je li tako i u Engleskoj?
– Tako izražen nacionalni naboj kao kod nas nije. Možda bi bio da nekadašnji huligani mogu dolaziti na utakmice. Ali ne mogu i, otkad ih nema, nogomet u Engleskoj postao je obiteljski sport. I dok je kod nas nogomet isključivo sport za muške gledatelje, u Engleskoj na utakmice idu čak i bake. I jedna zanimljivost: ostatak Velike Britanije ne navija za englesku nogometnu reprezentaciju. Neki dan jedan mi je kolega iz Škotske prišao i šapnuo na uho: “Molim vas, pobijedite ih kako biste zaustavili ovo ludilo”. Dopusti li posao, gledat ću utakmicu protiv Engleske u svojoj kući, u društvu Velšana i Škota koji će navijati za Hrvatsku – kaže Nino.
Navodno nije bila tako velika euforija u Engleskoj kada je počelo Svjetsko prvenstvo?
– Istina. Nekako su se potiho pratila zbivanja u skupini. Čak su i čuveni engleski tabloidi bili prilično suzdržani. No kada su pobijedili u osmini finala, onda je počelo neobjektivno hvalisanje. Iskreno, nikad nisu bili bliže osvajanju SP-a od 1966. godine. Sada su opet iz naftalina izvukli pjesmu “It’s coming home” (u prijevodu vraća se kući). Jer, oni su kolijevka nogometa, oni su izmislili ovu igru pa zato pjevaju tu pjesmu koju je napisao jedan britanski bend uoči Europskog nogometnog prvenstva 1996. godine kojem je Engleska bila domaćin i zapravo se referira na to da se nogomet vraća u svoju kolijevku – istaknuo je naš sugovornik.
>> Pogledajte i kako gibon Kent prognozira pobjedu Hrvatske
Podcjenjuju li nas Englezi malo previše?
– Ma ne samo nas, nego i sve ostale. Imaju jako visoko mišljenje o svojim nogometašima. Oni misle da je engleska liga najjača i najskuplja liga u Europi premda svi znamo da su dva-tri najbogatija kluba izvan Engleske. Tu mislim na španjolske Barcelonu i Real te na francuski PSG. Jasno, kada je riječ o nekoj supervažnoj utakmici, onda i engleski tabloidi odigraju svoje služeći se niskim udarcima. Nogometni su stručnjaci puno objektivniji i nijedan Hrvatsku ne smatra lakim suparnikom. Ima jako puno sportskih emisija u kojima gostuju raznorazni stručnjaci, a jedan je od onih koji nam baš nije sklon Alan Shearer, nekadašnji sjajni napadač “svraka” iz Newcastlea i igrač engleske reprezentacije od 1992. do 2000. godine. On nas baš ne cijeni, a ne znam koji je razlog – rekao je Nino Bantić.
Misle da nemamo više snage
Čime se najviše bave engleski mediji kada je riječ o našoj nogometnoj reprezentaciji?
– Misle da nećemo imati snage za polufinalnu utakmicu jer mi smo igrali dva produžetka, oni nijedan. I pišu da će oni biti u prednosti jer smo mi igrali sat vremena dulje od njih. Puno se bave analizom svih naših pogrešaka u prethodnim utakmicama. Dugo su bili u sjeni nekih drugih reprezentacija pa je ovo idealna prilika da izađu iz te sjene, oni to jako dobro znaju. Ako mi ne osvojimo Svjetsko prvenstvo, bilo bi mi drago da ga osvoji druga mala zemlja, Belgija – rekao je Bantić.
Utakmica će se gledati u cijelom Londonu, od pubova, klubova, restorana do mjesta velikih okupljanja u najvećim parkovima. No u jednom pubu navijat će se samo za Hrvatsku.
>> Pogledajte kako se pobjeda vatrenih slavila u Hrvatskoj
– Od prve naše utakmice, jedna naša djevojka Sanja Britt Jusić organizira gledanje za Hrvate u Londonu. Zanimljivo je da je vlasnik puba Englez, ali to mu ne smeta. Dok zarađuje, ne pita ništa – kaže Nino.
Koja je vaša prognoza za srijedu navečer?
– Uh, neka pobijedi bolji, ali da ne bude jedanaesteraca. Jer, treći put zaredom gledati izvođenje jedanaesteraca bilo bi zaista prestresno. Nadam se samo da ću se dan poslije utakmice moći ponosno šetati Londonom praveći se važan – zaključio je Bantić.
Pa kako Englezi nisu igrali produžetke, sto je bilo ono sa Kolumbijom.