Kada je 2019., samo dan prije početka wimbledonskog turnira, započela trenersko-igračka suradnja Gorana Ivaniševića i Novaka Đokovića, mnogi su bili skeptični. Ne toliko oko toga koliko Goran može pomoći Novaku (iako je bilo i takvih sumnji), nego najviše u pogledu njihova karaktera. I jedan i drugi imaju jaku osobnost, temperamentni su, na neki način "ludi" i činilo se tada da taj spoj "vatre i benzina" neće dugo trajati. Posebno stoga što su dolazili iz dviju zemalja koje su se prije toga odmjeravale na bojnom polju.
No, nevjerni Tome nisu bili u pravu, ta suradnja ne samo da je potrajala, nego je i iznimno uspješna. Upravo osvojeni Australian Open Đokoviću je 22. naslov na Grand Slam turnirima, po čemu se na vječnoj listi izjednačio s Rafaelom Nadalom, a od toga je posljednjih sedam osvojio s Goranom. Po tri puta Wimbledon i Australian Open i još jednom Roland Garros. I još 12 drugih, "običnih" turnira.
To sam komentirao prije tjedan dana,sve prljava taktika kako razbiti koncentraciju protivnika i pobjediti