Ako uzmemo u obzir objektivno stanje na papiru, poraz Dinama od 0:3 protiv prošlosezonskog finalista Lige prvaka Borussije Dortmund zaista nije nikakva sramota, niti išta blizu toga. Ipak, to ne znači da se neki potezi Dinamove struke ne mogu propitkivati.
Cilj Nenada Bjelice je, htio to on priznati ili ne, u ovoj utakmici bio jasan. Izabiranjem prve momčadi s pet igrača u zadnjoj liniji i s pet veznjaka, bez ijednog napadača poslao je jasnu poruku. Glavni cilj ovakve postavke bio je obraniti vlastiti gol te uz to pokušati imati brojčanu prevlast u sredini terena kako bi se lopta što je više moguće zadržala. Međutim, igranje bez pravog napadača od prve minute je one Dortmundove greške kojima su Dinamu poklonile iznimno dobre prilike za otvoren kontranapad učinilo nebitnima. Protivnik je dao nekoliko šansi Dinamu, ali bez ikoga pred golom suparnika je na tome bilo nemoguće kapitalizirati.
Bjelica nije trener ni za puno drugih liga,već viđeno.