Joško Jeličić i Rade Bogdanović, dva sjajna nogometna analitičara britka jezika, napokon su sjeli za isti stol. Doduše, bilo bi sjajno kada bi se našli za istim stolom komentirajući utakmice predstojećeg Svjetskog prvenstva, no ovoga puta razgovarali su na Simposaru u Novigradu, na panelu "Talent, sustav i realnost modernog nogometa".
Zašto istinski navijači i ljudi iz nogometa često ne vole čuti izraz "moderni nogomet"?
– Zato što se većina navijača na ovoj kugli zemaljskoj vodi jednostavnom logikom – znaš ili ne znaš igrati. Znaš li s loptom ili ne znaš? Znaš li primiti loptu, odigrati, centrirati, šutirati, udariti? Naravno, danas se ubacuje fizički aspekt i sve ostalo, ali ti se termini često uvode samo kako bi nešto zvučalo novo. Suština nogometne igre vrlo je jednostavna. Mislim da je cijela ta priča, pa čak i medijsko forsiranje "modernog", često samo pokušaj opravdavanja mnogočega što ide uz nogomet – rekao je Bogdanović.
Joško, imate li i vi dojam da se, kada se govori o modernom nogometu, često polazi od toga da je sve što je novo automatski i bolje od onoga prije?
– Prije svega, već sam govorio o tome. Mi smo zapravo offline generacija. Ono što moramo pokušati jest ostati svoji, ali se i odmaknuti od romantiziranja svojih vremena. Ne smijemo upasti u zamku uspoređivanja prošlosti i sadašnjosti jer je to vrlo teško ako ne stavimo i sebe u današnje uvjete ili današnje generacije u naše vrijeme. Meni termin "moderni nogomet" također izaziva lošu reakciju jer mislim da je doveo do zasićenja. Tolika eksploatacija televizijskih prijenosa i utakmica… jednostavno overdose. Imam PTSP kad vidim zeleni ekran. Teško je danas "probaviti" sve te utakmice. U naša dobra stara vremena imali smo prvi program, a drugi je često "sniježio". Nismo mogli gledati nogomet kao danas. Zato ne volim te termine. Uz "moderni nogomet" odmah idu i "moderni igrači", "moderni treneri", a onda dolazimo do ključnog problema – nogomet se sve više otuđuje od svoje baze – rekao je Joško i dodao:
– Baza nogometa uvijek su bili obični ljudi, često oni najsiromašniji, ljudi koji su voljeli nogomet i stvarali ga onakvim kakav je danas. Danas imate situaciju da na velikim natjecanjima 80 posto ljudi na stadionu nosi Rolex satove. To više nije onaj nogomet koji je imao dušu i pripadao najširim slojevima društva. Zato je u meni još uvijek ostala ta romantika. Ja sam i dalje tip koji će kupiti ulaznicu zbog jednog igrača – dodao je Jeličić.
Rade Bogdanović otkrio je da je relativno kasno počeo trenirati nogomet.
– Počeo sam s 13 godina jer prije nisam imao uvjete. Nažalost, najveći je problem što se određenu skupinu djece na ovim prostorima – najviše govorim o Srbiji jer tamo dobro poznajem situaciju – gura iako se zna da neće ništa postići. Roditeljski status to omogućuje pa ih guraju i guraju. Ali zna se da dijete koje se ujutro budi uz kućnu pomoćnicu, uz slike Picassa na zidu, kojem je sve servirano i koje dobiva sve što poželi, teško može razviti taj mentalitet. To jednostavno ne ide. Govorim iz vlastitog iskustva. Cijeli život sam se borio sam – kaže Rade Bogdanović.
Na tu temu nadovezao se Joško.
– Mi smo odrasli drukčije. Nismo imali izbora kao današnja djeca. Nitko nije odskakao, svi smo bili slični i sportski sustav bio je dobar. Kako ću ja danas svom sinu objasniti da sam do osmog razreda spavao u istoj sobi s roditeljima? Njemu je to kao priča iz nekog drugog svijeta. U naše vrijeme treniranje nije koštalo ništa. Dođeš na trening, oprema te čeka, putovanja su plaćena – sve besplatno. Danas su tu članarine, kotizacije, oprema, nove kopačke svaki mjesec… Ja u današnjim uvjetima vjerojatno ne bih mogao trenirati. Otpao bih – rekao je Joško i dodao:
– A gdje najčešće dolazi do problema? U prijelazu iz juniorskog u seniorski nogomet. Arsène Wenger jednom je rekao da između 16. i 21. godine čak 67 posto igrača odustane jer se ne mogu nositi s frustracijama. Treba pronaći ravnotežu – ne držati dijete u komfornoj zoni, ali mu dopustiti da griješi i da se nauči nositi s problemima. Roditelji bi se trebali maknuti iz karijere svoje djece, ali na ovim prostorima, uz toliko novca koji se vrti u nogometu, to je jako teško – zaključio je Joško.
Rade Bogdanović je istaknuo:
– Dobro se sjećam 1992. godine, kada smo supruga i ja dobili radnu dozvolu za Hong Kong. Rekao sam joj: "Bože, samo da se više nikada ne vratimo u vrijeme kada si morao trenirati po blatu i snijegu, bez kopački i tople vode." Sve to čovjek preživi. Zato mi danas nitko ne može reći da se ne možeš sam probiti. Naravno, treba i sreće, ali bez rada i karaktera nema ničeg.
Sjećam se jednog petka navečer, otac me pita što radim i kakav raspored imam drugi dan ujutro. Kažem mu da ujutro autobusom idemo na utakmicu, koja počinje oko devet ili deset. A istodobno znam da u Petrovićima treba skupljati sijeno. Čim izađe sunce i nestane jutarnja vlaga, mora se raditi. Kod nas su baka i djed uvijek govorili: Pusti konja, njega ćemo zamijeniti, ali čovjek mora raditi dok ima snage. I ja sam radio sve — vozio kola, skupljao sijeno i pomagao koliko sam mogao. Razmišljao sam tada kako ne smijem iznevjeriti obitelj, ali ni propustiti utakmicu. Na kraju odem igrati, pobijedimo 3:1, a ja zabijem dva gola. Na poluvremenu uđem u svlačionicu i trenerima slažem da me boli mišić kako bih mogao ranije otići. Oni mi kažu da izađem iz igre. Čim su igrači otišli pod tuš, ja sam se na brzinu istuširao, kroz stražnji izlaz pobjegao na autobus i vratio se u svoje selo, sedam kilometara od stadiona. Presvučem se i odmah pravac Petrovići pomagati djedi, baki, tetkama i svima koji su taj dan skupljali sijeno – rekao je Rade Bogdanović.
Što se događa u mlađim uzrastima? Imamo informacije da se djecu već tada jako opterećuje, prerano ih se nameće taktika, ne dopušta im se individualnost, kreativnost im se se „reže“, a djecu se sputava i stavlja u kalupe. Zašto se to radi?
– Ne znam, to je već ispričana priča vezana uz pritisak u najmlađim uzrastima. Rekao sam, tu je prisutan pritisak rezultata na djecu, a i treneri osjećaju pritisak kako bi zadržali svoje pozicije. Ali opet se vraćamo na isto – mi stalno uspoređujemo današnje vrijeme s našim i teško se od toga možemo odmaknuti. Iskreno, ne volim takve priče jer lako skliznu u patetiku. Ove priče o radu, odrastanju i borbi su sjajne i svi ih imamo, ali vremena su danas jednostavno drukčija. Ono što moramo napraviti jest omogućiti djeci pravi razvojni put. Ali danas moramo razumjeti i današnje uvjete. Imamo i vlastitu djecu. Zašto bi danas netko slao dijete na selo kositi travu? Ili mu branio mobitel kad ga svi imaju? Ili kada vidi da njegov prijatelj ima BMW, a njegovi roditelji voze mali automobil pa bi on trebao biti skroman? Takva su vremena. Ono što je važno u mlađim uzrastima jest da kroz trening i razgovor djecu rasteretimo pritiska rezultata, ali i da im dopustimo pogreške kako bi naučili nositi se s njima. Posebno kada dođe prijelaz iz juniorskog u seniorski nogomet. Mi smo, primjerice, bili pioniri i juniori, ali ja gotovo nikada nisam igrao sa svojim vršnjacima. Nikada. Jedne sam sezone u pionirima zabio 105 golova i nisam napredovao ni sekunde. Naježim se kad čujem priče o „generacijama“. Ne postoje generacije, postoje igrači koji su projekti kluba i koji sutra trebaju biti nositelji igre. Ali, s obzirom na količinu novca i interese u nogometu, najvažniji su pravi roditelji i kvalitetan odgoj – rekao je Joško Jeličić.
A kada govorimo o vrhunskom nogometu i onome što dolazi sa Svjetskim prvenstvom, jasno je koliko je raspored postao brutalan. Klubovi igraju ogroman broj utakmica, nema pravog odmora, a odmah nakon sezone dolazi Svjetsko prvenstvo s čak 48 reprezentacija i nikad više utakmica.
– Današnji nogometaši su moderni robovi. Bogati robovi, iznimno dobro plaćeni, ali nisu gospodari svog vremena ni normalnog života. Sve se vrti oko TV prava, novca i marketinga, a cijenu će platiti zdravljem jer je ozljeda sve više. Što se tiče Lige prvaka, mnogi kažu da Arsenal ne igra lijep nogomet, ali ja mislim da igra odličan nogomet jer ide na rezultat i trofej. U današnjem nogometu više nije dovoljno samo trošiti novac – moraš imati sustav, viziju i glad. Mislim da će Brazil osvojiti Svjetsko prvenstvo jer je vrijeme da ponovno dođu na vrh – dodao je Rade.
Otvori KEKS Pay
Joško ,zašto?