Kako se i očekivalo, sraz između vodeće i pretposljednje momčadi regionalne lige završio je očekivanim ishodom. A znalo se da današnja Cibona niti u svom najboljem danu, i u najlošijem suparničkom, ne može nauditi puno skupljem i kvalitetnijem euroligašu Partizanu. Nakon beogradskih 78:113, u zagrebačkoj utakmici bilo je 59:93. Ako je i najavljen kao regionalni klasik neravnopravan odnos snaga između ovih klubova njihove međusobne utakmice više ne čine derbijem.
- Već četvrtu godinu dolazim ovamo i žao mi je što je Cibona u ovakvom stanju. Kao i svake godine i ove im mogu samo poželjeti da se vrate na onaj put na kojem su nekad bili. Bilo bi jako dobro za ovu ligu da u budućnosti naše utakmice budu opet derbiji - kazao je trener crno-bijelih Željko Obradović koji je i ovom prilikom, od domaće publike, dočekan sa snažnim pljeskom na što je on sam kazao:
- Ja mogu samo da zahvalim i sretan sam što ljudi prepoznaju ono što sam ja. Ne vjerujem da se to događa samo zbog mojih rezultata i nadam se da ljudi prepoznaju i neke druge stvari. Ako je to tako onda mi je još draže. Zahvalan sam zagrebačkoj publici na još jednom divnom prijemu.
Bila je to utakmica za koju su vraćene VIP stolice na parket a u njima sami velikani. Od velikih igračkih imena vezanih uz goste iz Beograda (Zoran Savić, Predrag Danilović) preko vaterpolske legende Igora Milanovića (trener Mladosti) pa do Ciboninih igračkih veličina (Aco Petrović, Danko Cvjetićanin) i glumca i redatelja Dejana Aćimovića.
Susret je započet minutom šutnje za preminulog Dražena Dalipagića, legende jugoslavenske košarke i Partizana čiji su se igrači zagrijavali u majicama s njegovom fotografijom i imenom.
Već na poluvremenu (28:44) a potom u početnim minutama treće četvrtine vidjelo se da je to jednosmjerna ulica. U 23. minuti Partizan je prvi put otišao na 20 i više koševa (31:52) a baš tada javili su se navijači Partizana pridošli s više strana, iz Srbije, Slovenije i BiH. A i oni su pridobili simpatije domaće publike kada su vlastitom predsjedniku počeli pogrdno skandirati "Vučiću pederu".a pojavio se i transparent na ćirilici s natpisom "Podrška studentima".
S istekom treće dionice semafor je pokazivao istu razliku (46:67) a kad se očekivalo da će partizanovci skinuti nogu s gasa, gosti su se raspucali tricaški pa je Cibonin trener Josip Sesar u 37. minuti (49:85) zvao minutu odmora da pokuša koliko-toliko ublažiti poraz. No, u tome se i nije uspjelo u značajnijoj mjeri pa su cibosi utakmicu završili na "minus 34" (59:93).
Kod gostiju je prednjačio bivši NBA igrač Aleksej Pokuševski (21 koš) a drugi strijelac bio je Mario Nakić (15 koševa), sin negdašnjeg igrača Cibone Ive Nakića, koji je, u karijeri, igrao i u Partizanu.
U Ciboninim redovima jedini dvoznamenkasti igrač bio je kapetan Radovčić (12 koševa) a svih 11 igrala dobilo je pristojnu minutažu pa tako i trojica najmlađih - Katanović (25 minuta), Skorić (19) i Bart (15) - za koje je trener Josip Sesar rekao:
- Mi smo pokušavali koliko smo mogli a najviše energije smo imali kada su na parketu bila tri mlada igrača uz Ročaka i Smajlagića. Partizan je liga iznad nas i tu nema puno priče. Oni su euroligaška momčad koja je igrala koliko im je trebalo. Bilo je samo donjih kako će ova utakmica završiti. Nama je ovo dobra škola, da vide naši igrači koliko su igrači ovakvim momčadi brzi ne samo napadački nego i obrambeno. Sada kada su to osjetili na svojoj koži, nadam se da shvaćaju da moramo trenirati najbolje što možemo.
A da se Zagreb, skupa s Tomaševićem, Partizanom, Brenom i Prijovićkom "odcepi"?! Nešto kao- SAOZG....ajte "brate" od....ite od Hrvatske. Kaptol nek bude kao Vatikan, dio Hrvatske u srpskom gradu...