Na nadaleko poznatoj zadarskoj instalaciji Pozdrav Suncu, u susjedstvu Morskih orgulja, Zadrani i njihovi gosti pozdravili su dvojicu NBA košarkaša koji su Hrvatsku posjetili u misiji promoviranja Skechersovih tenisica. A Terance Mann i OG Anunoby, inače oduševljeni viđenim u Donatovu gradu, "manekeni" su američkog proizvođača obuće i odjeće Skechersa baš kao i slavni Joel Embiid te Julius Randle, Norman Powell, Jabari Walker, Josh Green i Terry Rozier. Baš kao i u prigodi njihova pojavljivanja, s istom svrhom, u Beogradu, Berlinu i Frankfurtu, i zadarsko događanje bilo je prilično posjećeno. I dok za hrvatske organizatore "eventa", koji je bio pun pogodak, možemo reći samo riječi hvale, američka organizacijska strana priče u smislu medijske susretljivosti nas nije oduševila. No, to nije ništa neuobičajeno, taj američki pogled s visoka, a nedostatak entuzijazma kod igrača možemo razumjeti jer su očito bili odveć zamoreni sličnim pitanjima na prethodne tri europske lokacije a novinari su se i ovdje nizali kao na traci.
Kao netko to tu NBA scenu prati već tri desetljeća (s iskustvom izvještavanja s 20 All-Star Weekenda) dajemo si za pravo ne biti ovim igračima oduševljeni u mjeri u kojoj su to bili sudionici prigodnog juniorskog turnira košarke 3x3 za koje je fotkanje s istima, bio doživljaj za trajno sjećanje. Naravno, od ovih pristojnih profesionalaca ipak smo nešto zanimljivog čuli. A nas je ponajprije zanimalo kako su oni doživljavali svoje hrvatske suigrače pa nam je tako Mann, donedavni igrač LA Clippersa, kazao:
- Meni je "iz prvog reda" bilo jako drago pratiti kako se Ivica Zubac razvijao i postao jedan od top pet centara u NBA ligi. On svoju zemlju čini ponosnim a mene sretnim prijateljem. Naime, on je sjajna osoba, jedan od mojih najbližih prijatelja iz Clippersa a znam mu i obitelj. A jedan član njegove obitelji značajno je utjecao na njegovu karijeru.
- Moja majka je košarkaška trenerica koja se, u tom poslu, nedavno umirovila ali je i dalje neka vrsta mog trenera. Ona mi je puno pomogla da postanem igrač draftiran u drugom krugu koji je u jednom NBA sastavu proveo šest godina, a takvih slučajeva nema puno.
Za razliku od Manna, koji je bio 48. pick, Anunoby je bio 23. izbor drafta a izabrali su ga Toronto Raptorsi s kojima je osvojio i naslov NBA prvaka.
- Nažalost, ja u tome doigravanju nisam puno sudjelovao jer sam završio na operaciji slijepog crijeva no to je još uvijek moj najveći uspjeh u ovom sportu. Uostalom, bio sam uz tim i jako sam puno tada naučio.
A naučiti se dalo, kazat će, igrajući i uz Bojana Bogdanovića s kojim je jednu sezonu dijelio svlačionicu New York Knicksa.
- Bojan je sjajna osoba i igrač a kao iskusniji suigrač uvijek je bio spreman podučiti me nečemu, uvijek je rado dijelio savjete. I zato mi je jako drago i zato i je žao što je morao prekinuti karijeru zbog ozljeda jer mogao je ponuditi još puno sjajnih šuterskih predstava.
A u predstavama reprezentacije Velike Britanije, čiju putovnicu ima, Anunobyja ovog ljeta na Eurobasketu neće biti.
- Imao sam dobru i napornu sezonu s Knicksima i treba mi slobodno ljeto no reprezentacija jest u mojim planovima za naredna ljeta.
Završni medijski istup Mann i Anunoby imali su s Damjanom Rudežom koji ih je intervjuirao za Podcast Incubator. A Rudež se pokazao znatiželjnim "novinarem" pa tako i na temu tenisica zbog kojih su i stigli u Hrvatsku.
A na tu temu Mann je rekao:
- Ja pokušavam koristiti dvoje-troje tenisice u dva tjedna. Ne mijenjam ih svaku utakmicu. To sam radio dok sam bio na koledžu jer sam mijenjao i brendove no sa Skechersom je to drugačije. Prilično su komforne.
Puno zanimljiviji je slučaj Anunoby koji ih mijenja, vjerovali ili ne, ne samo svaku utakmicu nego i unutar utakmice.
- Ovisno kako se utakmica razvija, kako meni ide, tako i mijenjam tenisice. Ako promašujem šuteve promijenit ću tenisice na poluvremenu pa čak i između četvrtina. Zapravo, ja to činim vrlo često.
Ono što se pak često događa u NBA ligi jesu razmjene igrača a Mannu se tek prošle sezone, u siječnju, dogodio prvi "trade". Njegovi Clippersi razmijenili su ga s Atlanta Hawksima. No, priznat će da s tim poslovnim dijelom NBA životnog stila baš i nije oduševljen.
- To je pomalo ridikulozno, ludo i dođe katkada i nenadano. Odjednom dobiješ poziv da se seliš, da moraš napustiti kuću u kojoj živiš i može se dogoditi da se u taj grad, osim kao suparnički igrač, više nikad niti ne vratiš. A meni se to upravo dogodilo ovo ljeto pa iz Atlante selim u New York.