“Blago sam nervozan, znam da ne bi smio biti, ali cijeli dan blejim u istih pet stranica, a u glavi mi 4-3-1-2, Ronaldinho, Prso, Kranjčar, Srna, Ronaldo.” Takvu sam poruku primila od onog mog kad sam ga pitala kako mu napreduje posao. Isto kao i svim muškarcima oko mene.
Utakmica s Brazilom očekivala se kao dijete. Od jutra je svijet bio crveno-bijeli. Plin ste na šalterima plinare plaćali ljudima na kockice, poslovni čovjek do mene u trgovini i otkriva da ispod odijela umjesto košulje nosi dres, majka se naginje dati dudu svom djetetu u kolicima- na kockice. I vanzemaljac bi skužio da je nešto u zraku.
Danima su se vodile rasprave oko toga gdje gledati utakmicu. Koji kafić ima najveći ekran. Velika utakmica mora se gledati na velikom ekranu. Veličina je važna. O piću se nije raspravljalo, to je uz dres obavezatna popratna pojava. “A zašto idete pit već od popodne?” pitala sam naivno, “Zašto ne otiđete u grad piti ako pobijedimo?” “Draga, i tugu treba utopit.”
Moji su susjedi pripremili arsenal oružja za svaki gol koji ćemo dati. Kad sam ih vidjela onako s bojama na licu i oružjem u ruci, prva asocijacija mi je bila 'rat. "Mala, ovo i jest rat," objasnili su mi usput dok su mjerkali kuda će pucati da ne ubiju nekoga.Ti isti susjedi ostali su bez municije kad smo prije osam godina dali onih par golova Njemačkoj. Većinu su ispucali na prvom golu, nešto sačuvali za slučaj da damo drugi, a kad je pao treći umjesto praska petardi i rafala iz strojnica, moglo se samo čuti “Jebemu,'ko je mogao znati da ćemo bit ovako dobri!?”. Zato su se sad pripremili za mogućih pet golova Brazilu. Jer sigurno ih nećemo dati šest. Kad nismo dali nijedan gol, isto su zapucali “jer smo se pokazali.” Za pivu i strojnicu ne treba poseban povod. Kad se ima, troši se. Šteta da stoji, znaš, mogli bi se pokvariti.
Iako su se mnogi kladili na pobjedu Brazila, većina navijača ipak je željela izgubiti taj novac. Na pobjedu Brazila računao je i Todorić. I dobro je izračunao. Prodaja televizora bila je izvrsna, povrat novca nikakav. A sve zato jer je Kaka doslovno ukakao stvar.