Jedan od najuspješnijih, a po mnogima i najkvalitetniji trenerski mandat u povijesti profesionalnog nogometa doživljava kraj. Pep Guardiola na kraju ove sezone napušta poziciju trenera Manchester Cityja, na kojoj je u deset godina osvojio nevjerojatnih 20 trofeja: šest u engleskoj Premier ligi, pet u Liga kupu, tri u FA kupu, tri u engleskom Community Shieldu te po jedan u Ligi prvaka, europskom Superkupu i Svjetskom klupskom prvenstvu. Guardiola je službeno obavijestio upravu kluba o svojem odstupanju s trenerske pozicije prije nekoliko tjedana, a danas je i službeno potvrđeno. Guardiola odlazi godinu dana prije nego što mu ugovor završava (lipanj 2027.), a klub je već pronašao i zamjenu. Pepa će naslijediti talijanski strateg Enzo Maresca, bivši trener Leicestera i Chelseaja, koji je već radio u Cityjevoj akademiji, ali i kao Guardiolin pomoćni trener u prvoj momčadi.
Usporedbe s Fergusonom
Ova vijest u eteru je već nekoliko dana, ali i dalje se pomalo čini nestvarnom. U proteklom desetljeću Guardiola je naizgled stvorio neraskidivu vezu sa Cityjem i doveo ga do visina kakve u klubu ni sami nisu mogli zamisliti. Čak i prije njegova dolaska u City u svijetu je teško postojao nogometni trener s većim utjecajem. Ona momčad Barcelone iz 2009. godine koju je Pep vodio i revolucionarizirao po mnogima je najbolja momčad ikad sastavljena u profesionalnom nogometu, a nakon četiri fenomenalne godine u svojoj Blaugrani, slično je nastavio u iduće tri godine na klupi Bayerna iz Münchena.
Ipak, ovaj mandat u Cityju ima veću težinu. Trofeji i nogometna dominacija ekstremno su impresivni faktori, no ono što je možda i Pepova najveća ostavština jest to kako je iz temelja promijenio engleski nogomet. Kad je stigao u klub, postojao je snažan otpor engleskog nogometa, koji se tada uvelike temeljio na fizičkim atributima, duelima, čvrstini i brzom kontraškom nogometu. Pepova filozofija, koja je utemeljena na tzv. tiki-taka principu, s kratkim dodavanjima, generalno sporijim tempom nogometa i fokusom na pozicioniranje, nije dočekana s dobrodošlicom. No pogledamo li danas kompletan engleski klupski nogomet, sve do onih nižih divizija, mnogi kopiraju Pepove principe koji su se na Otoku prije samo nekoliko godina činili suludima: od izgradnje napada preko vratara pa sve do invertiranih bekova koji postaju dodatni vezni igrači. Najbolje se taj utjecaj pokazuje u značajnom porastu točnosti dodavanja u engleskim nogometnim ligama otkako je Pep stigao u City, i to od prvog pa sve do četvrtog ranga (prosječan rast od 70 do 78 posto). Osim Johanna Cruijffa, teško je pronaći čovjeka koji je imao veći utjecaj generalno na svijet nogometa oko sebe.
Pepovih šest naslova u Premier ligi nevjerojatan je pothvat iz nekoliko razloga. Prvo, četiri od tih šest naslova došlo je uzastopno (od sezone 2020./2021. do sezone 2023./2024.), što se u gotovo 130 godina povijesti prvog ranga engleskog nogometa nikad nije dogodilo. Naravno, u povijesnim knjigama ispred Pepa se po broju naslova nalazi samo legendarni bivši strateg Manchester Uniteda Sir Alex Ferguson, koji je Premier ligu osvojio 13 puta. Međutim, Ferguson je imao 16 sezona više da bi dospio do te brojke. Od tih šest Pepovih naslova, četiri su po broju bodova ušla među 11 najdominantnijih izvedbi u povijesti lige, a drži i prvo mjesto te vječne ljestvice kao jedini trener koji je u jednoj sezoni uspio dovesti svoju momčad do 100 bodova (2017./2018.). Ferguson će vjerojatno češće pobjeđivati u raspravama o najboljem treneru u povijesti Premier lige zahvaljujući svojoj dugovječnosti i dodatnim trofejima koji su došli s njom, ali Guardiola je zasigurno najtransformativniji, zahvaljujući načinu na koji su njegov stil i njegove varijacije usvojeni diljem zemlje od lokalnih igrača do najviše lige.
Oni koji nisu ljubitelji Guardiolina rada najčešće će prstom uprijeti u novac potrošen na ulazne transfere igrača kao kontraargument i reći da “s takvom količinom resursa svatko može biti dominantan”. Međutim, ako realno sagledamo priču, i drugi su trošili strahovite količine novca (neki čak i više), pa nisu bili ni blizu takvih uspjeha. U ovih deset godina su, relativno s uprihođenim novcem, od Manchester Cityja više trošili i Manchester United i Arsenal i Chelsea, a nijedan od ta tri kluba po uspjesima u ovom periodu nije bio ni blizu Pepovu Cityju. City je tijekom Pepova mandata kupovao puno i skupo, ali je znatno češće pogađao s prinovama nego konkurenti, i tu leži ključ cijele te priče oko argumenata s financijama. Za svakoga Lukakua, Antonyja, Isaka, Mudrika, Sancha, Fofanu ili Pepea, sve redom igrače za koje su konkurenti plaćali odštete veće od 70-80 milijuna eura i potpuno promašili, Guardiolin City je doveo Erlinga Haalanda za 60, Bernarda Silvu za 50, pa i nedavno Rayana Cherkija za 36 milijuna eura, i s njima postigao i više od punog pogotka.
Nastavak je nezamisliv
Pomalo je nezamislivo za City i njegove navijače nastaviti život bez Pepa Guardiole. “Građani” su u strahu da ih ne snađe sudbina Manchester Uniteda nakon odlaska Fergusona 2013. godine jer od tada crveni vragovi još ne znaju za naslov ligaškog prvaka. U klubu se smatra da je Enzo Maresca idealan nasljednik Guardiole i čovjek koji vrlo dobro poznaje temeljne principe kluba, no očekivati bilo što iole blizu Guardiolinim uspjesima, ali i njegovu utjecaju, bilo bi nepošteno prema nasljedniku. Završila se povijesna era, a slijedi nova, s velikim skokom na nepoznat teritorij.
Otvori KEKS Pay
