U pričama oko borbe Filipa Hrgovića i Mosesa Itaume došlo je do velikog obrata. Najprije se govorilo o tome da će Itauma isplatiti hrvatskog teškaša da ga pusti da se za naslov bori s Frankom Sanchezom. No na koncu je Kubanac pristao na "step-aside deal", što će reći da mu je plaćena stanovita svota da svoje mjesto prepusti Hrgoviću.
I tako će 34-godišnji Sesvećanin biti tek šesti Hrvat koji će kročiti u borbu za svjetski naslov u profesionalnom boksu. Prije no što će Hrvatska postati neovisnom, to su bili Mate Parlov i Marijan Beneš, a otkako je Lijepa Naša samostalna, za pojas su se borili Branko Šobot, Željko Mavrović i Stipe Drviš.
No vratimo se u daleku 1978. godinu, kada je Mate Parlov u Milanu svojom zlatnom ljevicom nokautirao Argentinca Cuella i osvojio WBC-ov pojas prvaka poluteške kategorije. Boksač koji je osvojio sve što se osvojiti moglo u amaterskom i profesionalnom boksu obranio je taj naslov protiv Johna Conteha, ali ga je potom izgubio od Marvina Johnsona.
Poput Parlova, i Marijan Beneš je bio europski prvak svoje kategorije (polusrednja) i kao takav dobio je priliku boriti se za naslov prvaka svijeta, po WBA verziji. No u borbi održanoj u Danskoj u lipnju 1980. nakon jednoglasne odluke sudaca slavio je Uganđanin Ayub Kalule, kojem je to bila treća obrana pojasa, koji će izgubiti godinu dana poslije od jednog od najvećih boksača svih vremena Ray Sugar Leonarda.
Šobot na čudesnoga Calzaghea
Prvi boksač iz neovisne Hrvatske koji je dobio priliku boriti se za svjetski pojas (WBO) bio je Branko Šobot (supersrednja). Do toga je 24. siječnja 1998. došlo nakon što je od borbe s prvakom Joeom Calzagheom odustao američki Sirijac Tarick Salmacki pa je borba ponuđena Hrvatu.
– Bez obzira na to što sam ponudu dobio 24 sata prije njena održavanja, a za to vrijeme se u pripremama ne može napraviti puno, nisam puno razmišljao. Htio sam biti prvi boksač iz Hrvatske koji se bori za svjetski naslov – prisjeća se Šobot i prepričava ishod okršaja:
– Izgubio sam prekidom u trećoj rundi premda nisam bio pasivan. Bio sam na nogama, no Calzaghe je bio favorit, a i borba se održavala u njegovu Cardiffu, u kojem sam boksao protiv Velšanina i engleskog suca. Zapravo, imao sam tri protivnika, Calzaghea, suca i njegova promotora Franka Warrena.
Spomenuti je promotor i Mosesa Itaume, projiciranog budućeg svjetskog prvaka kojeg Warren očito želi što prije monetizirati.
– Hrgović boksa u Londonu protiv Engleza i ako Itaumu ne tuče prekidom, teško može dobiti meč. Budimo realni, profesionalni je boks davno prestao biti sport i u njemu je interes biznisa važniji od interesa čistog sporta.
Srećom, Željko Mavrović takvih iskustava nije imao. Nakon šest obrana naslova prvaka Europe, Šaka sa Srednjaka ušla je u ring tada najvećem svjetskom teškašu Lennoxu Lewisu. Bila je to borba za WBC-ov teškaški pojas.
– U tom času bio sam službeni izazivač protiv kojeg je Lewis morao odraditi meč unutar 12 mjeseci, inače bi ostao bez naslova. On je htio izbjeći meč sa mnom jer mu to nije donosilo dovoljnu zaradu, ali je meč morao odraditi da ne ostane bez pojasa.
I odradio ga je tako da je taj meč i danas u kolektivnom pamćenju ljubitelja boksa. Uostalom, i sam Lewis rekao je da mu je hrvatski Irokez bio jedan od najtežih protivnika u karijeri.
– Lewis nije uspio pogađati udarce koji su mu protiv drugih boraca prolazili. Neke njegove dobre udarce ja sam pretrpio, no imao sam i svojih blistavih trenutaka.
Osobito su pamtljivi oni iz sedme runde, kada je naš boksač Engleza neko vrijeme imao na konopcima. Inače, sparirajući s nekim ozbiljnim teškašima iz tog vremena, za taj se meč Mavrović pripremao u Monticellu, gdje se na neke mečeve spremao i Muhammad Ali.
– Izmijenilo se dosta sparing-partnera jer su neki letjeli na glavu.
Takva prilika rijetko se dobiva
Posljednji hrvatski boksač koji se borio za svjetski naslov bio je Stipe Drviš, koji je te 2007. postao svjetskim prvakom. Spiderman (kako su ga zvali zbog dugih ruku) jednoglasnom odlukom sudaca pobijedio je branitelja naslova Talijana Silvija Branca.
– U tom sam času drugi put bio europski prvak, a to je naslov koji sam uspješno branio ukupno četiri puta. Branco je osvojio naslov pobjedom nad Francuzom Mannyjem Siacom pa ga je branio protiv mene i izgubio. Sjećam se da sam u toj borbi imao krizu u petoj rundi, nakon jednog primljenog udarca, tako da sam šestu, sedmu i osmu rundu izgubio ali sam bio bolji u posljednje tri i pobijedio.
I dok je Drviš nastupao pod kapom jake njemačke promotorske kuće Universum Box Promotions pa su njemački ringovi bili njegov domaći teren, Hrgović će protiv Itaume gostovati u Londonu.
– Ovog časa većina velikih borbi održava se u Engleskoj ili na arapskom poluotoku. Takva prilika dobije se jednom, eventualno dvaput u karijeri, osobito ako si iz male zemlje poput Hrvatske. Kao što ste i sami rekli, rijetki su Hrvati koji su bili u prilici osvojiti svjetski naslov, a još rjeđi su oni koji su ga i osvojili.
A obojica su Puljani, ali ne fetivi. Jer, Parlov je bio rodom Imoćanin, a Drviš je rođen u Makarskoj.
Otvori KEKS Pay
Kakav nerazumljiv naslov članka