Najprestižniji trofeji u nogometu nisu nagrade za životno djelo. Da jesu, Mikel Arteta i Diego Simeone bili bi najozbiljniji kandidati. Artetina tri uzastopna druga mjesta u Premier ligi i dva uzastopna polufinala Lige prvaka ukazuju na to da zaslužuje osvojiti veliku nagradu. Ali isto misli i čovjek na suprotnoj klupi u večerašnjoj utakmici.
Uz Massimiliana Allegrija, Simonea Inzaghija i Alberta Batteuxa, Diego Simeone je u odabranoj skupini onih koji su dva puta igrali u finalu Lige prvaka, ali nisu pobijedili ni u jednom. Samo je jedan menadžer vodio više utakmica u natjecanju, a da ga nije pobijedio: Arsene Wenger. I ako to objašnjava zašto su Arsenal i Atletico Madrid vjerojatno dva najveća kluba - barem u modernom okruženju - koji nikada nisu postali europski prvaci, postoji šansa da jedan to promijeni.
Vjerojatnije je da to nije Simeone, kažu analitičari ili učinak... Atletico Madrid, četvrti u La Ligi, koji je završio na 14. mjestu u početnoj fazi Lige prvaka, kod kuće poražen od Bodoa/Glimta, koji je, uključujući i izvođenje jedanaesteraca, izgubio sedam od posljednjih devet utakmica u svim natjecanjima, malo tko smatra najboljom momčadi u Europi. Niti je ovo momčad koja u potpunosti odražava Simeoneovu doktrinu; imaju manje prkosa, manje obrambene tvrdoglavosti. Ali samo su tri utakmice udaljeni od krune. Zato Simeonea ponekad uspoređuju s Wengerom; obojica su izgradili posebne momčadi i filozofiju, a s obzirom na značaj godišnjih prihoda od Lige prvaka, Argentincu bi se moglo oprostiti što je ponovio Francuzovu tvrdnju da je četvrto mjesto poput trofeja.
Wengeru se ukazala neočekivana prilika da osvoji posljednju Premier ligu u sezoni 2015.-16.; Arsenal je nije iskoristio. Sada, usred crvenih kartona Barcelone i pogrešaka Tottenhama, put se otvorio za Atletico.
Po prvi put u Simeoneovoj vladavini, otišli su dalje od Reala u Ligi prvaka. Doista, Real je pet puta izbacio svoje rivale, uključujući finala 2014. i 2016. Samo je Real spriječio klasičnu Simeoneovu momčad da službeno postane najbolja u Europi. Ovo je vrlo drugačija Simeoneova momčad. To bi se moglo protumačiti kao znak da je omekšao ili se promijenio ili da mu snage slabe. Svakako, Atleti nije sinonim za pragmatičan i kontrolirani nogomet s puno ritma i dinamike, kakva je bila. Ova momčad primila je 18 pogodaka u posljednjih devet utakmica u svim natjecanjima, 34 u 18. Atleti je imao najgori obrambeni učinak od 16 najboljih u grupnoj fazi Lige prvaka.
No, Atleticova 34 pogotka ove sezone u Ligi prvaka nadmašili su samo Paris Saint-Germain i Bayern München; to je više nego što su Manchester City i Inter postigli zajedno. U drugačijem formatu, Atleti je postigao samo 17 pogodaka u Ligi prvaka 2015.-16. kada su stigli do finala. Sada su ove sezone odigrali četiri utakmice protiv engleskih klubova. Rezultati su bili 2-3, 0-4, 5-2 i 2-3. Nerijetka tema je i Simeoneov status na klupi Atletica. Sve češće se pojavljuju sugestije da bi ovo trebala biti Simeoneova posljednja sezona. Uostalom, nijedan od njegovih šest prethodnih poslova nije trajao dulje od 60 utakmica, a s Atleticom se približava 800. Ali u utorak je napunio 56 godina, a ne 68 koliko je Wenger imao kada ga je Arsenal umirovio, a Argentinčeve ludorije na aut-liniji mogu ga učiniti mlađim.
Možda je teško zamisliti da itko drugi vodi Atletico, ali Simeone je i dalje najbolji kandidat. Ili možda činjenica da je Apollo Sports Capital prošle godine postao većinski vlasnik, mogla bi donijeti seizmičku promjenu; postoje trenuci kada se čini da su Simeoneovi najbolji dani iza njega. Sada, odjednom, postoji mogućnost da se najbolji od svih nalazi u Budimpešti gdje je krajem svibnja na rasporedu finale Lige prvaka.
Otvori KEKS Pay
