Milenijska Ruža, ona u kojoj smo napravili rezime 20. stoljeća i u kojoj su čitatelji Večernjeg lista izabrali najbolje kreativce čija su djela preživjela najoštriji sud vremena, donijela je pregršt uzbuđenja. Taj je izbor od svih Ruža do tada naišao na najveći interes čitatelja Večernjeg lista. Trajao je mjesecima, svi su znali za njega, bio je tema razgovora uz kavu i na zagrebačkoj špici, a, naravno, okititi se Ružom 20. stoljeća kreativcima značilo je imati potvrdu da su svoje djelo upisali u vječnost.
Za razliku od sadašnjih izbora, kada samo jedna osoba u redakciji zna što skrivaju omotnice s imenima dobitnika koje se otvaraju na samoj dodjeli Ruža u HNK Zagreb, tada je bio običaj da dobitnicima unaprijed javimo sretnu vijest, kako bi pripremili govore za svečanu dodjelu, a žene i odabrale toaletu u kojoj će zablistati. Te 2000. godine najuzbudljiviji su bili trenuci u kojima smo laureatima Ruža 20. stoljeća javili da su osvojili tu toliko priželjkivanu nagradu. Dogodilo se tako da je čak i velika Tereza – a vijest da je upravo ona pjevačica 20. stoljeća javili smo joj dok je bila na snimanju svog novog nosača zvuka – ostala bez riječi.
S druge pak strane, velika glumica, koja je status dame stekla i svojom suzdržanošću u javnosti – Ana Karić, na vijest da su je čitatelji Večernjeg lista izabrali za najbolju glumicu 20. stoljeća, jednostavno nam je rekla: “Ja vam to ne vjerujem!”, a kada smo je uspjeli uvjeriti, vrištala je od sreće.
Ruža za ‘Ružu hrvatsku’
Uz njih dvije, milenijskim Ružama okitili su se i: Helga Vlahović Brnobić i Oliver Mlakar kao TV osobe 20. stoljeća, Oliver Dragojević kao pjevač 20. stoljeća, Boris Dvornik kao glumac 20. stoljeća i Prljavo kazalište kao grupa koja je svojim pjesmama obilježila stoljeće od kojeg smo se oprostili. Štoviše, njihova pjesma “Mojoj majci”, koju i danas zovemo “Ruža hrvatska”, stekla je titulu pjesme 20. stoljeća, boreći se doslovno do posljednjeg daha s dvije najznačajnije dalmatinske balade, pjesmama “Galeb i ja” Zdenka Runjića i Gibonnijevom “Cesaricom”.
Najboljim filmom 20. stoljeća proglašeno je legendarno djelo Kreše Golika “Tko pjeva zlo ne misli”, a taj je film iza sebe, na drugom mjestu odabranih i nezaboravnih hrvatskih filmova, ostavio “Brezu” Ante Babaje. Bespoštedna borba glasovima, slična onoj za pjesmu stoljeća, vodila se i u kategoriji TV serije 20. stoljeća, a tu su “Gruntovčani” za prsa pobijedili dalmatinske uzdanice – serije “Naše malo misto” i “Velo misto”, obje nastale po scenariju mnogima omiljenog kroničara Dalmacije Miljenka Smoje. Na samoj svečanoj dodjeli vidjelo se da su i te serije duboku utisnute u srca gledatelja.
Kerempuh na nogama
Kada je na scenu Kerempuha izašao velikan hrvatskog glumišta, Boris Dvornik, dvorana je bila na nogama, a pljesak nije bilo lako “ugasiti” kako bi Boris rekao nekoliko riječi. Rekao je koliko mu je važna Ruža 20. stoljeća, i to što ju je dobio u konkurenciji Fabijana Šovagovića, Pere Kvrgića... i kako do samog kraja nije bio siguran hoće li baš on slaviti. Nagradu je nazvao “nagradom najviše kategorije”, jer u nju su tisuće njegovih gledatelja uložile trud, slale kupone i glasale telefonom. Veliki redatelj Krešo Golik te 2000. godine više nije bio s nama.
Njegovu Ružu 20. stoljeća za najbolji filom – “Tko pjeva zlo ne misli” – primila je njegova supruga Leandra Golik i to iz ruku Relje Bašića i Vlade Štefančića. Rekla je kako se toj Ruži nadala, ali kako ju je i te kako iznenadila Ruža 20. stoljeća koja je pripala “Gruntovčanima”, seriji koju je također režirao njezin suprug, prema scenariju Mladena Kerstnera. Ružu 20. stoljeća za “Gruntovčane” preuzeo je Zvonimir Kerstner, sin Mladen Kerstnera, koji je rekao kako je ta nagrada poklon cijeloj obitelji.
Pogledajte galeriju: Kako je cvjetala Večernjakova ruža
Boris je legenda.