Prije 30 godina objavljen je “Live in München” Dina Dvornika. Jedan od najboljih domaćih koncertnih albuma brzo je postao legendaran u to doba smanjenih mogućnosti za svirke zbog rata u Hrvatskoj. Uskoro će biti ponovno objavljen na vinilu kao jedan od dokaza neuništive privlačnosti Dina Dvornika, “domaćeg kralja funka”, kako mu tepaju. Bubnjar Damir Šomen, klavijaturist Gojko Tomljanović i basist Zvonimir Bučević Buč originalni su članovi Songkillersa, tadašnjeg Dvornikova pratećeg sastava koji su odsvirali i “Live in München”. Upravo su oni dio sastava koji će 14. studenog u zagrebačkoj dvorani Boogaloo ponuditi publici “prolaz” kroz poznati repertoar i evocirati vrijeme u kojem je Dvornik zastavu funka nezaustavljivo pronosio domaćim, a kako znamo po snimkama s “Live in München”, i po europskim pozornicama.
Taj službeni Dino Dvornik tribute band, okupljen uz podršku Danijele Dvornik, s namjerom da se sačuva Dvornikova zaostavština i dio nekadašnje funky atmosfere (i funky životnog stila, naravno) i prenese ih na nove generacije publike, kao i one koji žele ponovno proći kroz istu plesnu katarzu. Doduše, bez samog Dina Dvornika za mikrofonom, ali sudeći po nedavnim aktivnostima povezanim s njim, a i uz skorašnje reizdanje albuma “Live in München”, čini se da je njegova glazba itekako prisutna i otporna na protok vremena.
Legendarni Dino Dvornik danas bi proslavio 60. rođendan: Bio je buntovnik s razlogom
Možda zato što je Dino Dvornik, barem kod nas, bio ispred svog vremena, a u skladu s tadašnjim plesnim akrobacijama u svijetu koje je prevodio na domaći teren u duhu ne samo jezika, nego i domaćeg mentaliteta/senzibiliteta, zbog čega je njegova glazba i bila toliko popularna među publikom od koje mnogi baš i nisu bili ostrašćeni pobornici američkog afrofunka, electro-beata i srodnih žanrova. No, Dvornik je i njih preobratio. Primjerice, početkom godine čak je i Bijelo dugme na svojoj slavljeničkoj turneji u Areni Zagreb premijerno izvelo svoj AI duet s Dinom Dvornikom, koji je, davno doduše, dodao gasa starom hitu “Na zadnjem sjedištu moga auta” i pokazao da nema pjesama koje ne može prilagoditi vlastitom neprilagođenom kutu gledanja, pjevanja ili plesanja.
Ali kako napraviti duet s njim, kad je Dino još od 2008. godine na nekom boljem mjestu? No, prije toga i on je volio Bijelo dugme. Ako su mogli Beatlesi s odsutnim Lennonom napraviti tri pjesme, onda je mogao i Bregović s Dinom Dvornikom, pogotovo ako je 2005. u televizijskoj emisiji “Retormanija” otpjevao “Na zadnjem sjedištu moga auta”.
I sama pjesma i Dvornikova eksplozivna vokalna i plesačka izvedba bile su previše dobre da se ta prilika ne iskoristi, a Dino vrati na scenu, pa makar i uz korištenje AI-ja o kojem danas svi pričaju. Ali samo kao tehnološku podršku s kojom su producenti Zvonimir Dusper Dus i Srđan Sekulović Skansi izdvojili Dvornikov tadašnji vokal s televizijske snimke. Doduše, u nekim novosnimljenim scenama videospota činilo se kao da su AI i redatelj Martin Scorsese došli u goste, jer je Dvornikovo lice transponirano u video kadrovima na način kako su Robert De Niro i Al Pacino digitalno “pomlađeni” svojim ranijim izgledom u Scorseseovom filmu “The Irishman”. Dodamo li svemu da su u videospotu korištene snimke Bijelog dugmeta sa scene na turneji 2005., iz godine u kojoj je i Dvornik otpjevao svoju obradu “Na zadnjem sjedištu moga auta”, brojke su se posložile na efektan način, a Dino Dvornik stigao do sasvim neočekivane publike na koncertima Dugmeta.
Tada, 2005., a i ranije, Dvornik je do publike stizao lako, uz malu pomoć prijatelja iz pratećeg benda Songkillers, jer, osim što je bio prepoznatljiv frontmen i autor koji je uz pjevanje svojim specifičnim “gibanjem” animirao publiku, uz sebe je imao sjajne svirače koji su ga pratili i želje pretvarali u stvarnost na sceni. Glavni dio njih sudjeluje i na koncertu u Boogaloou, pa će se starosjediocima Damiru Šomenu, Gojku Tomljanoviću i Zvonimiru Bučeviću Buču u Boogaloou pridružiti gitarist Zoran Jaeger Jex - inače vođa Bastardza koji je često surađivao s Dvornikom u studiju i na koncertima - saksofonist Ivica Ivek Premelč koji je osim sa Songkillersima radio i s mnogim drugim izvođačima na domaćoj sceni, dakle sposobna postava instrumentalista iz poznatih bendova koji su i sami išli Dvornikovim tragom u potrazi za vlastitom funky podlogom.
Dakako da najteži zadatak pada na pjevača, a u ulozi glavnog vokala pronašao se Nikola Marjanović, sposoban pjevač koji iza sebe ima dovoljno vlastitih pothvata, od početka u izvrsnoj grupi Sane, preko Radio Luksemburga, do sinkronizacije Disneyevih animiranih filmova, predstave “Mačak Džingiskan i Miki Trasi” u kazalištu Trešnja, sviranja bas gitare s Goranom Baretom i Plaćenicima ili Massimom, do gostovanja na prvom albumu Ede Maajke i suradnje s TBF-om i Leom Deklevom u pjesmi “Dogodila se ljubav”. U funky-soulu koji je strastveno propagirao sam Dvornik snalazi se kao doma, a baš ova sviračka postava snimila je i posljednji Dvornikov album “Pandorina kutija”, tijekom čijeg je snimanja Dvornik preminuo.
Nakon memorijalnog koncerta 2009. na Bačvicama u Splitu na kojem su nastupili uz poznata imena koja su došla iskazati poštovanje Dvorniku i njegovoj zaostavštini (Gibonni, Neno Belan, Josipa Lisac, Nina Badrić i drugi), sastav je na inicijativu Danijele Dvornik i samih glazbenika nastavio s radom i već 16 godina podsjeća sebe i nas na svog “šefa” s kojim su surađivali na nekima od najzanimljivijih albuma domaće diskografije.
Ako vam je stalo do autentičnog tumačenja Dvornikove glazbe u uvjetima rasplesane dvorane, ova postava u klubu Boogaloo najbliže je što se može prići onome kako je to zvučalo kad je Dino bio s njima, i nama. A bilo je vrlo zanimljivo: pozicija Dina Dvornika odavno je statusno zacementirana s osvojenim mjestom prvaka plesne glazbe na domaćem terenu. Dvadesetak godina rada iza Kineskog zida - od prvog albuma “Dino Dvornik” iz 1989. do “Pandorine kutije” 2008. - od kojih se prvih deset godina može nazvati “udarničkim”, Dvornikovu glazbu i danas često čujete na radiju.
Kad se 1989. godine pojavio prvi album, proizveo je ozbiljnu tutnjavu i potres na plesnim podijima disco klubova. Slično kao danas, i tada je matrica novokomponiranih narodnjaka odnosila prevagu kod široke publike, pa su se Dvornik i još nekoliko imena zdušno borili za nešto što se moglo zvati urbanom clubbing scenom. Dino Dvornik bio je predziđe dance scene koja se uskoro pojavila u devedesetima, ali puno kreativniji od većine njezinih predstavnika. Radilo se o napetom spoju nekoliko sastojaka, od kojih je ponajprije glas Dina Dvornika poput kakvog vojskovođe plesne vojske tjerao svoje podanike na ples.
Od urbanog funka prvog singlea “Zašto radiš slona od mene” bilo je jasno da se Dvornik crnačkim sviračkim patentima, spojenim s europskim elektronskim utjecajima, ne bavi zato što želi glumiti “crnca”, već stoga što su nervoza i neprilagođenost karaktera glavnog lika dušu dale za neurotičnu glazbenu podlogu koja je Dvornika vodila nekoliko stepenica više od konkurencije
Ono u čemu je Dvornik ostao nenadmašan majstor vrlo je jednostavno: dok su drugi programiranje kompjutora smatrali svrhom samoj sebi, Dvornik je uspijevao prijeteću količinu zahtjevnih elektronskih šokova zapakirati u srednju struju i postići veći uspjeh s rijetko potentnom sviračkom smjesom. Činjenica da je sve to uspio i prodati, prilog je više zaključku da originalnost, rizik i prodornost ponekad mogu ići ruku pod ruku.
Od idućeg albuma “Kreativni nered” iz 1990. do idućih pothvata u devedesetima, nastavio je biti pionir prevođenja funk glazbe na domaći teren i jezik albumima “Priroda & društvo”, “Enfant Terrible” i “Big Mamma”, a iduće dekade sa “Svicky” i “Pandorinom kutijom” 2008. godine.
Pogled unatrag na karijeru darovitog i hirovitog Splićanina s lakoćom dokazuje ono što su proteklih godina vrapci pjevali, a klubovi i radiostanice nemilosrdno “vrtjeli”; nemoguće je bilo stići Dvornika na njegovom terenu, iako su to mnogi pokušavali. Naravno, prisutna su bila i povremena otkliznuća, prosječna ostvarenja koja nisu poput inovativnih zgoditaka podizala prag domaće produkcije, ali u većini slučajeva Dvornik se iskazivao kao autor koji je i ograničenja znao pretvoriti u prednosti. Dino Dvornik ostao je “između Splita i Afrike” i do danas ostao vlasnikom pozamašne liste singlova bez kojih ne može proći niti jedna zabava, ni privatna ni javna. Dvornikovi albumi bili su u vrhu hrvatske produkcije, a s nekima je dotakao svjetske produkcijske standarde, dok su nastupi uživo bili posebna priča koju će njegovi suradnici pokušati rekreirati na fešti u Boogaloou s Nikolom Marjanovićem u ulozi ceremonijalmajstora.
Otvori KEKS Pay
to će kupiti ella, danijela i članovi tog "benda"...