Kada je serija "U uredu" završila s emitiranjem 2013., ostavila je prazninu koju su milijuni obožavatelja diljem svijeta pokušali popuniti neprestanim ponovnim gledanjem svih devet sezona. Desetljeće poslije, popularnost serije ne samo da ne jenjava već je doživjela i renesansu, postavši ultimativna "comfort food" serija za novu generaciju gledatelja odraslu na streaming servisima. U svijetu prezasićenom sadržajem, povratak u poznati i utješni svijet Dunder Mifflina postao je globalni fenomen. Upravo za tu nepreglednu vojsku vjernih fanova, novinar časopisa Rolling Stone, Andy Greene, strpljivo je sastavio "The Office: Najbolji sitcom 2000-tih u uredu i izvan ureda", sveobuhvatnu usmenu povijest koja je nedavno dobila i hrvatski prijevod u izdanju Rockmarka. Greene je proveo godine prikupljajući materijal, obavivši 90 ekskluzivnih intervjua s gotovo svima koji su bili uključeni: od glavnih i sporednih glumaca, scenarista, producenata i redatelja, do direktora televizije NBC i članova tehničke ekipe. Rezultat je fascinantna i detaljna priča o nastanku, vrtoglavim uspjesima i internim borbama serije, od njezinih skromnih i neizvjesnih početaka kao riskantne adaptacije hvaljenog britanskog originala, do statusa neospornog kulturnog fenomena. Knjiga nudi pogled iz prvog reda na sve ključne trenutke, od audicija koje su mogle promijeniti sve do seciranja procesa snimanja kultnih epizoda poput "The Dundies", "Casino Night" ili neugodne "Dinner Party".
Format knjige je ono što je istodobno izdvaja, ali i predstavlja potencijalnu prepreku za neke čitatelje. Umjesto klasične naracije, Greene se odlučio za format usmene povijesti, slažući cjelokupnu priču isključivo na temelju izravnih citata sudionika. Ovaj pristup "govorećih glava", populariziran u knjigama poput "Live from New York" o Saturday Night Liveu, omogućuje čitatelju da dobije informacije izravno s izvora, bez autorskog filtra. Stvara se dojam kao da sjedite u sobi i slušate kako se kreatori prisjećaju svojih iskustava, često s proturječnim sjećanjima na iste događaje, što pridonosi nevjerojatnoj autentičnosti i neposrednosti priče. S druge strane, takva struktura ima i svoje mane. Ponekad dovodi do isprekidanosti i zamornih ponavljanja. Nije rijetkost da četiri ili pet različitih osoba, od scenarista do kamermana, iznese gotovo identičan komentar o nekoj temi, primjerice o tome koliko je Steve Carell bio prizemljen i divan kolega. Iako takvi konsenzusi nedvojbeno potvrđuju činjenicu, stil povremeno postaje repetitivan i više nalikuje sirovom transkriptu nego tečno uređenom štivu. Greeneov autorski glas gotovo je nevidljiv, što je s jedne strane snaga, a s druge propuštena prilika za dublju analizu ili povezivanje točaka. Unatoč tome, istinskim zaljubljenicima u seriju ovaj format nudi neprocjenjiv uvid u kolektivni duh i kreativnu dinamiku tima koji je stvorio magiju Dunder Mifflina.
Najveća vrijednost knjige leži u otkrivanju dugo čuvanih tajni koje bacaju potpuno novo svjetlo na ključne događaje u seriji, a neka od otkrića doista su šokantna. Možda najtužnije i najnevjerojatnije od njih tiče se odlaska Stevea Carella na kraju sedme sezone. Suprotno uvriježenom mišljenju da je glumac sam odlučio napustiti ulogu Michaela Scotta kako bi se posvetio filmskoj karijeri, knjiga detaljno razotkriva da je istina bila puno kompleksnija i poraznija. Carell je, nakon jednog neopreznog radijskog intervjua u kojem je spomenuo da bi sedma sezona "mogla biti njegova posljednja", očekivao da će mu vodstvo mreže NBC prići s novom ponudom i pokazati da ga žele zadržati. Međutim, to se nikada nije dogodilo. U jeku promjena u vrhu kompanije, gdje je Jeffa Zuckera zamijenio Bob Greenblatt, Carellov poziv ostao je- neuzvraćen. Nitko s vrha mreže nije mu uputio službenu ponudu. Zbog katastrofalne poslovne komunikacije i korporativne indiferentnosti, ugovor je jednostavno "iscurio", ostavljajući glumce i cijelu ekipu u potpunom šoku i nevjerici. Priča o njegovu odlasku nije priča o umjetničkoj odluci, već o poslovnom nemaru koji je promijenio tijek serije.
Nakon njegova odlaska, nastao je kaos u potrazi za zamjenom, a producenti su razmatrali nevjerojatnu opciju – Jamesa Gandolfinija, legendarnu zvijezdu "Obitelji Soprano". Knjiga otkriva da je Gandolfini ne samo bio zainteresiran već je navodno i pristao na ulogu, no u zadnji se tren povukao. Postoji čak i teorija, iznesena u knjizi, da mu je mreža HBO platila nekoliko milijuna dolara da ne prihvati ulogu kako ne bi narušio nasljeđe lika Tonyja Soprana. Jednako dramatična bila je i sudbina Jima i Pam, koji su bili srce serije. U devetoj sezoni, originalni plan showrunnera Grega Danielsa bio je da se par ozbiljno posvađa i rastane, samo da bi se ponovno spojili u samoj finalnoj epizodi. Plan je uključivao uvođenje lika Briana, tonskog snimatelja iz dokumentarne ekipe, kao potencijalnog Pamina ljubavnog interesa. John Krasinski se, prema vlastitom svjedočenju, oštro i strastveno usprotivio toj ideji, tvrdeći da bi to bila fundamentalna izdaja publike koja je godinama ulagala emocije u njihovu vezu. Smatrao je da fanovima duguju sretan kraj te su scenaristi, nakon duge rasprave, na kraju odustali od bolnog i, po mnogima, nepotrebnog prekida.
FOTO Naša pjevačica skinula je 50 kilograma, sada živi u Beogradu i svi hvale njezinu vitku liniju
Knjiga je prepuna i drugih fascinantnih anegdota koje otkrivaju koliko je truda i kreativnosti uloženo u naizgled jednostavne trenutke. Primjerice, kultna Jimova prosidba Pam na kišnoj benzinskoj postaji, jedan od najromantičnijih trenutaka serije, nije bila nimalo spontana. Scenografija je bila potpuno lažna, vjerna replika stvarne benzinske postaje na cesti Merritt Parkway, sagrađena na praznom parkiralištu Best Buya po cijeni od nevjerojatnih 250 tisuća dolara. Cijela je lokacija morala biti sagrađena kako bi se omogućilo snimanje jurećih automobila na lažnoj autocesti u pozadini, dok su masivne kišne dizalice stvarale savršenu oluju. Ta posvećenost detaljima za scenu koja traje manje od minute pokazuje koliko je ekipi bilo stalo do ključnih emotivnih točaka.
Još bizarnija bila je originalna ideja za njihovo vjenčanje na slapovima Niagare, koju je predložio Greg Daniels, a ostatak tima jednoglasno ju je odbio. Prema tom scenariju, Pamin bivši zaručnik Roy pojavio bi se na konju kako bi dramatično pokušao spriječiti vjenčanje. Dwight, uvijek vjeran Michaelu, zatim bi oteo konja i jahao ga prema slapovima, gdje bi životinja, u bizarnom komičnom trenutku, posrnula i pala u vodu u pozadini dok Jim i Pam izgovaraju zavjete na brodu. Srećom, prevladao je razum i dobili smo puno emotivniju verziju. Mnogi legendarni trenuci, poput Michaelovog pada u ribnjak s koi šaranima (inspirirano stvarnim padom jednog od scenarista) ili njegove uzrečice "That's what she said" (fraza koju su scenaristi stalno koristili u sobi za pisanje), temeljeni su na stvarnim iskustvima. Čak je i Kevinova tragična scena s prolijevanjem čilija, snimljena u samo jednom pokušaju, postala kultni trenutak koji savršeno sažima duh serije, mješavinu patosa i urnebesne komedije. Proces odabira glumaca bio je jednako nepredvidiv i fascinantan, a serija je lako mogla izgledati potpuno drukčije. Knjiga otkriva da je NBC u početku želio etabliranu zvijezdu za ulogu Michaela Scotta, a njihov prvi izbor bio je Paul Giamatti, koji je odbio ponudu. Bob Odenkirk, danas slavan po ulozi Saula Goodmana, bio je vrlo blizu dobivanja uloge te je čak sudjelovao u probnom čitanju s ostatkom glumačke postave. Za ulogu Dwighta Schrutea, osim Rainna Wilsona, ozbiljno su razmatrani Seth Rogen i Patton Oswalt. Adam Scott (poslije zvijezda serija "Parkovi i rekreacija" i "Severance") bio je na audiciji za ulogu Jima, a Kathryn Hahn za ulogu Pam.
Jedna od najboljih priča je ona o Creedu Brattonu, koji je u seriji glumio fiktivnu, bizarnu verziju samog sebe. U stvarnosti bivši član rock benda The Grass Roots, Bratton je u početku bio angažiran samo kao statist bez ijedne rečenice. Shvativši da je to njegova prilika, sam je napisao monolog i snimio se, a zatim je snimku dao redatelju Kenu Kwapisu. Kwapis je bio toliko oduševljen da je uvjerio Grega Danielsa da mu da priliku i tako je rođen jedan od najomiljenijih i najčudnijih sporednih likova. Knjiga također iznova potvrđuje ono što su fanovi dugo slutili: Steve Carell je, prema svjedočanstvima apsolutno svih suradnika, jedna od najljubaznijih i najprofesionalnijih osoba u Hollywoodu. Njegovi poniznost i talent postavili su ton za cijelu ekipu. S druge strane, otkriveno je da je James Spader prihvatio ulogu enigmatičnog Roberta Californije nakon Carellova odlaska isključivo zato što mu je trebao novac, što objašnjava zašto se njegov intenzivan i pomalo mračan lik mnogima činio kao strano tijelo u uhodanom ekosustavu Dunder Mifflina.
Iako knjiga nudi obilje informacija, njezina glavna mana je relativno malen broj svježih, ekskluzivnih citata glavnih zvijezda. Čitatelji koji se nadaju dubokim i opsežnim novim razmišljanjima Stevea Carella, Johna Krasinskog, Jenne Fischer ili Rainna Wilsona mogli bi ostati pomalo razočarani. Greene se oslanja na njihove izjave iz starijih intervjua ili na komentare s DVD-a, umjesto na nove, direktne razgovore vođene za potrebe ove knjige. Stoga su njihove perspektive prisutne, ali ne s istom dubinom i svježinom kao one ostalih sudionika. S druge strane, upravo to otvara prostor za glasove koji se inače rjeđe čuju. Knjiga briljira u davanju pozornosti scenaristima (od kojih su mnogi i glumili u seriji, poput B.J. Novaka, Mindy Kaling i Paula Liebersteina), producentima, redateljima i sporednim glumcima poput Briana Baumgartnera (Kevin), Oscara Nuneza (Oscar) ili Kate Flannery (Meredith). Njihove perspektive "iz rovova" ključne su za razumijevanje svakodnevnog funkcioniranja kreativnog stroja i pružaju detaljan uvid u proces pisanja, snimanja i donošenja odluka. Stoga, iako nedostatak ravnoteže može stvoriti dojam da glavne zvijezde nisu bile jednako uključene u stvaranje knjige, pregršt informacija dobivenih od "ostatka tima" to uvelike nadoknađuje.
Ova je knjiga esencijalno, premda ne i savršeno, štivo za svakoga tko smatra da je serija "U uredu" više od obične komedije. Knjiga uspješno demistificira kreativni proces, pokazujući kako su neki od najlegendarnijih trenutaka bili plod sretnih slučajnosti i improvizacije, dok su drugi, poput Jimove prosidbe, bili rezultat minucioznog i skupog planiranja. Unatoč povremenoj repetitivnosti i osjetno negativnijem tonu koji prevladava u poglavljima o kasnijim sezonama (nakon Carellova odlaska), knjiga je ultimativni dokaz zašto je "U uredu" postala i ostala jedna od najvažnijih i najvoljenijih serija 21. stoljeća.
Kakvi kadrovi! Pogledajte atmosferu na Thompsonovom koncertu u Sinju, obožavatelji su uživali
Otvori KEKS Pay
