Ovog je vikenda započela je druga sezona sportsko-edukativnog projekta RokPoluotok, kojim poznati hrvatski bloger, putopisac i bivši profesor geografije Domagoj Jakopović Ribafish nastavlja svoju jedinstvenu avanturu plivanja, ovaj put oko Istarskog poluotoka. Nakon uspjeha prvog projekta RokOtok, u kojem je plivao do svih naseljenih hrvatskih otoka, Ribafish sada s ekipom pliva oko Istre s ciljem povezivanja djece, roditelja i lokalnih zajednica sportom, ekologijom i edukacijom o važnosti kvalitetnog provođenja slobodnog vremena u prirodi. Ovaj projekt osim plivanja uključuje i radionice za djecu o zaštiti okoliša, čišćenje plaža te zabavne aktivnosti poput potrage za skrivenim blagom, a sve s porukom o važnosti ravnoteže čovjeka i prirode te smanjenja vremena provedenog pred ekranima.
Kako je nastala ideja za RokPoluotok i po čemu se razlikuje od prethodnog projekta RokOtok? Nakon što je RokOtok službeno dovršen plivanjem do 52. nastanjenog otoka, Vrnika, vjerojatno je trebalo stati i biti presretan zbog svega što je taj projekt stvorio. Ali srce kaže ono što ono želi i krenuli smo plivati i oko Istarskog poluotoka. Ovdje ima još i više plivanja, ali barem jednim okom stalno vidite obalu. Najbitniji je zadatak okupiti klince, ispričati im koliko je opasno zagađivanje planeta plastičnim i inim otpadom, kao i aktivno pokazati kako se čisti plaža. Nije smisao da djeca čiste za odraslima, nego da jednoga dana kad narastu i počnu studirati i raditi – naprave nešto pozitivno za sebe i naš jedini planet.
Možete li opisati kako izgleda jedan tipičan dan na projektu – od plivanja do radionica i druženja s djecom? Buđenje na jedrilici oko 5.00, vožnja do točke odakle se kreće, plivanje 2-3 sata ovisno o ruti, vjetrovima, valovima i strujama, dolazak u blizinu plaže, iskrcavanje poklona… U 10.00 najčešće, skačem u more i u plićaku se potapam i zezam s klincima, onda svi izađemo na plažu i ja im malo pričam o plastici, otoku smeća, kako sam skoro progutao tetrapak i da bi bilo super kad bismo sada na plaži našli nekog novog prijatelja. Onda tražimo blago koje je sakrila posada, onda čistimo plažu i na kraju dijelimo poklone. Ako nije prevruće, idemo odmah u potragu za geocachevima i skrianje našeg, i oko 21.00 bogami zaspim jer se sljedeći dan opet pliva. Tijekom popodneva odradim obaveze prema sponzorima i smršavim kojih osam kila…
FOTO Ovi slavni najveći su obožavatelji Jadrana! Kod nas su slavili rođendane, a ova poznata pjevačica pronašla je i ime za dijete
Koliko kilometara planirate preplivati ove godine i koje su ključne dionice? Plivat ćemo nešto više od stotinu kilometara, a ključne su prve dvije dionice po 8000 metara od Galebovih stijena u Puli do Fažane i sutradan od Fažane do Barbarige. U biti, svaka je bitna, jer nema ponavljanja, i ne znaš što te čeka. Nadam se da će meduze i cvjetanje mora, ako baš moraju, doći nakon nas.
Koje su edukativne radionice i aktivnosti najzanimljivije djeci i roditeljima? Meni je najdraže kad klinci krenu skupljati smeće, a ja se desetak sekundi odmorim. Emotivac sam, nije mi lako držati pažnju djeci u rasponu od dvije do petnaest godina, sve je to dosta dinamično i teško, pa ne znam što bih odgovorio. Roditelji vole kad pozovem klince na akciju, klinci vole kad "optužim" roditelje da ni oni ne čiste uvijek za sobom. Možda je ipak najbolje kad krenemo pješačiti u potrazi za geocachevima, jer se onda opuste i starci i djeca.
S kakvim ste izazovima suočeni tijekom organizacije i provedbe projekta, posebno logistički i sigurnosno? Radi se o 12 evenata u 24 dana na mjestima na kojima nismo stigli biti prije toga. 95 posto je kreativa i mašta, imamo iskusne skipere, spasioce i doktore na brodu, ako bude bonace, bit će dosta lagano jer nam je to peta godina. Naravno, uvijek se treba pokloniti prirodi i na njezin najmanji mig povući se u sigurnu luku i ne mrdati. Niti jedno plivanje i niti jedan dan se ne ponavljaju. O sigurnosti ću samo reći da djeca nikako ne smiju plivati dionice, već samo profesionalni plivači.
Koji su vam najdraži trenuci s dosadašnjih plivanja i radionica? Kad djeca dižu ruke, pitaju, smiju se, crtaju i sudjeluju svim srcem. Davno je na Lopudu jedan mali, tri godine je valjda imao, viknuo ocu: "Tata, ne bacaj papir od sladoleda u more, reći ću te Ribafishu." A mi metar od tate… Skupio ga je!
Koliko ste do sada preplivali ukupno kilometara i koliko djece i roditelja je sudjelovalo u projektima? Otprilike 320 kilometara od Dubrovnika do Pule i još stotinjak pred nama do Savudrije. Negdje oko 7000 klinaca i isto toliko roditelja, baka, susjeda…
Postoji li neka posebna priča s terena koja Vas je posebno dirnula ili motivirala? Mali Danči iz Ližnjana koji je postao maskota naše jedrilice, jer nas je s roditeljima pratio desetak dana. Kakav kralj, koji divni ljudi, isplatilo se sve ovo samo zbog upoznavanja takvog divnog bića. Danči, ako čitaš ovo, ponio sam tri štapa za pecanje!
Što slijedi nakon završetka RokPoluotoka? Imate li već ideju za novi projekt ili nastavak misije? Slijedi odrađivanje obaveza prema sponzorima, statistike i papirologija, zatim čuvanja pasa i mačaka roditeljima moje djevojke na rivijeri Sveti Ivan Žabno, i onda posjet mojim roditeljima na Korčulu. Rujan je mjesec za nove izazove i ideje, možda čak i obnavljanje Jarunskog Plivačkog maratona. Ali prvo moram nagovoriti gospodina Pišpeka da oživimo taj njegov utihli, ali genijalan projekt.
Što vam osobno znači ovaj projekt i kako vas je promijenio kao osobu? Da moj Rok nije otišao u vječna lovišta, sigurno ne bi bilo RokOtoka. Mi bismo vjerojatno i dalje putovali svijetom, tražili najljepšu plažu i brojali otoke i države, ali eto, barba život je rekao svoje i tu smo gdje jesmo. Ja sam i dalje emotivni bogalj, prazan i beskrajno tužan, ali kroz svoje projekte pokušavam probati pomoći nekome drugome i možda spriječiti neku drugu tragediju. Razgovarajte sa sojim bližnjima, podijelite i radost i tugu i volite se svaki dan. I možda će svima biti bolje.
Što mislite da bi vam Rok danas rekao da može vidjeti što radite? Vjerojatno bi poslao neki kratki mail s nekog svjetskog Univerziteta, slušao muziku koju ne kužim i gledao filmove koji meni ne bi bili razumljivi. Kao i skoro svaki današnji klinac sa svojim roditeljem. Ja bih sigurno nešto njamrao i durio se pred frendovima, a u stvari bio ponosan da je ono što je. I sigurno mu je tako u nekom paralelnom svemiru.
Što biste poručili roditeljima koji možda previše vremena provode uz ekrane, a premalo s djecom? Veselite se svakoj sitnici i svaki slobodan trenutak posvetite ljudima koje volite. I dajte si pusu prije spavanja i čvrsto se zagrlite te razgovarajte dok ne zaspite. I najbogatiji ste na planetu…
Otvori KEKS Pay
Egoist i dalje.