Tihana Harapin-Zalepugin odavno je poznato ime u modnoj industriji. Nakon diplome na Ekonomskom fakultetu, bavila se manekenstvom, a kasnije je ipak odlučila zaplivati u poslovnim vodama modnog svijeta i osnovala modnu agenciju Talia Model. Taj potez pokazao se plodonosnim pa je tako spomenuta agencija jedna od najpoznatnijih modnih agencija u Hrvatskoj iza koje je 20 godina uspješnog rada. Modna agentica istančanog ukusa otkrila je tajnu svog uspjeha, čemu se najviše veseli kada je posao u pitanju, kako ocjenjuje današnju modnu scenu i još brojne druge zanimljivosti.
Kada je počela vaša ljubav prema modi?
Ljubav prema modi započela je davno, tj. vrlo rano od mog dolaska na svijet. Naime, majka je uvijek nastojala da budem njezina lijepa curica i vodila je veliku brigu o tome kako će me predstaviti u javnosti. Vjerojatno sam tada shvatila da je to vrlo bitno. U vrijeme moga odrastanja odjeća se šivala, krojevi vadili iz “Burde”, cipele tonski usklađivale s haljinom ili kaputom. Zavoljela sam tu potrebu da izgledam zanimljivo i tako sam se počela brinuti o svome izgledu. Kao studentica ekonomije, koju sam i diplomirala, počela sam dobivati sugestije da i drugima pokazujem ono što je trenutačno katualno – tj. da budem model. Zavoljela sam i taj posao, pa se ljubav prema modi na neko vrijeme pretvorila i u profesionalni izazov. Zbog visine (nategnutih 170 cm) više sam bila tražena ispred kamera nego na pisti, ali fotoaparat i ja smo se sasvim lijepo i uspješno zabavljali, putovali, zarađivali. Uvijek s ponosom kažem da sam bila manekenka i nastojim i danas taj osjećaj prenositi na moje djevojke. Bitno je uvijek ostati – dama.
Kako ste se odlučili otvoriti agenciju Talia Model?
Od fakulteta, preko organizatorskog i menadžerskog iskustva u dvorani Lisinski, stigla je ponuda da postanem casting direktorica u Direkciji Miss Hrvatske. Dakle, moj prvi spoj znanja koje sam godinama skupljala u svim spomenutim segmentima. Krenula su imena: Branka Bebić Krstulović, Anica Martinović (Kovač), Vanja Rupena, Martina Novosel, Lejla Šehović (Filipović) – naše nezaboravne misice, koje su danas poslovne žene, majke, supruge, ugledne dame uvijek rado viđene u javnosti. Kada je od Lejle 1998. traženo da preda svoju titulu, odlučila sam napustiti Direkciju i krenuti svojim putem. Za par tjedana nastala je Talia Model.
Zašto Talia? Dogodilo se da sam u par sati morala stvoriti ime i sjetila sam se jedne numerologinje, koja mi je rekla da bih s imenom Talia bila mnogo uspješnija. Svoje ime nikada nisam željela mijenjati, pa sam odlučila da agenciji poklonim to “ime sreće”. Očito funkcionira!
Agencija postoji već 20 godina. Jeste li zadovoljni uspjehom koji ste postigli?
Tih 20 godina čini me izuzetno sretnom i ponosnom. Ponekad listam sjećanja kojih je zaista beskrajno mnogo i mogu slobodno reći: bravo, Tihana! Bilo je mnogo radosti, ali i tuge. Izdržala sam sva razočaranja, izdaje, nepravde, ali, poput Gabi Novak, sama sebi uvijek ponavljam: pamti samo sretne dane! I osobe koje su ti poklonile svoju mladost, povjerenje, koje su shvatile što im dajem i uzvraćale trudom, odanošću. Slobodno mogu reći da sam ispunjena i zadovoljna osoba.
Kada ste osnivali agenciju, jeste li mogli predvidjeti da ćete jednog dana biti vodeća modna agencija u Hrvatskoj?
Hvala velika što tako mislite i vaše riječi su melem i nagrada za ono što radim. Vjerujte, nisam očekivala takav uspjeh i da ću tako gugo to raditi. Oprezna sam, analitična i kritična Djevica, koja se malo plaši biti sama. Ali krenuti sam morala i zadala sam si vrlo stroge kriterije: uzimam samo djevojke za koje vjerujem da mogu postati vrhunski modeli. I danas se držim tog principa. Nikada nisam požalila. Ne bih u agenciju uzela ni kćer najbolje prijateljice ako se ne uklapa u ono što modno tržište traži. U tome sam bez milosti i kompromisa.
Što vam je najzanimljivije u tom poslu?
Zanimljivo mi je sve: prvi susret i pogled na (uglavnom) preplašeno mlado biće, koje vrlo nesigurno stane pred mene, početni koraci i promjene koje su vidljive gotovo već nakon trećeg susreta. Radujem se njihovu fizičkom i mentalnom razvoju, sazrijevanju, pretvaranju u djevojke koje uskoro samouvjereno hodaju pistom ili poziraju pred kamerom. Prolazim njihove strepnje na castinzima, ali i odmah šaljem poruke što nije bilo dobro na reviji. Samo uz dobronamjernu kritiku i prihvaćanje prigovora mogu rasti kao modeli i osobe. Naravno, uživam biti dio modnih događanja i lagala bih kada bih rekla da mi ne imponiraju ta druženja, slikanja, nova iskustva i poznanstva.
Koje su najveće vrijednosti koje ste otkrili u 20 godina rada agencije?
Mislim da su mi najveće vrijednosti spoznaje o različitosti, duhovnoj razini, mogućnosti rasta, ali i pada. Spoznala sam da za konačne zaključke ipak treba vremena. U mom slučaju shvatila sam i da ne treba inzistirati – najveći uspjesi dolaze spontano, iznenada, neplanirano, ponekad od osobe koju sam čak površno prihvatila. Moram htjeti, truditi se, raditi, ali ne tvrdoglavo ići lijevo ako mi je sudbina namijenila desno. Ta opuštenost i povjerenje u svemir definitivno je moj najpraviji izbor.
Kako pronalazite modele? Prema vašem mišljenju, koje predispozicije moraju imati djevojke da bi se bavile manekenstvom?
Opet iskustvo – najviše molim da mi se djevojke prijave same. To je već znak da su spremne, da ih zanima modeling i da imaju povjerenje u moju agenciju. Vezano uz točku šest, kad god sam nagovarala, nije bilo dobro. Često mi se javljaju roditelji ili prijateljice modela koje već rade za mene. Naravno, s mojom procjenom njihovih potencijala ne slažu se uvijek i razočarano odlaze ako ih ne primim. Ali kao što sam već jednom napomenula, u tome nemam mnogo dilema. Ako djevojka ne zadovoljava barem osnovne kriterije, a to su visina, građa tijela i čistoća lica – odbijam suradnju. Ne želim stvarati lažne nade jer će mene kriviti da nisu napravile korak naprijed. Radije u startu kažem “ne”. Ponekad se u pubertetu dogode velike promjene, pa ipak najviše volim primati djevojke s navršenih 16 godina jer su razočaranja manja zato što su i tijela gotovo već u završnoj fazi. Još me čudi da se i djeca i majke ne vide realno i imaju neka iskrivljena ogledala ispred sebe pa ih moji komentari znaju i uvrijediti. Najveći šok mi je kada za lice prepuno prištića tvrde da je to slučajno i prolazno. A koža zapravo govori da neki organi trpe i treba im pomoć stručnog liječnika. Treba slušati govor tijela, a često to ne želimo priznati sami sebi.
Jeste li primijetili da su se s godinama promijenili standardi po kojima se biraju modeli?
Vjerojatno aludirate na devedesete, kada su svjetskom modnom scenom vladali supermodeli! Ali lijepe i zanimljive osobe i danas pronalaze mjesto na raznim modnim tržištima. Ipak, sve je postalo nekako demokratičnije. Granice su se otvorile i na scenu su došli neki novi profili, koji su stilistima veliki izazov. Nepravilan nos ili klempave uši jednostavno mogu u jednom trenutku postati prednost. Uvijek je najbitnije da model ima energiju kojom rastjera konkurenciju i svojom pojavom govori dizajneru “ja ću garantirano najbolje prodati vašu kreaciju”. Za takav stav trebaju pravo samopouzdanje i vjera u sebe, ambicija, želja za radom. Naše djevojke znaju posustati – ili se preplaše, ili ih pojede nostalgija za sigurnim domom i majčinom kuhinjom, ili ih pak dečko uvjeri da je njegova ljubomora zapravo ljubav, a to je najveća greška koju, na žalost, često spoznaju prekasno.
Što kažete na današnji trend Instagram-modela? Smatrate li da takav instant-uspjeh umanjuje trud djevojaka koje su već godinama u manekenskim vodama?
Naravno da sam protivnica takve prezentacije sebe same jer su prijevare moguće. Često je slika iskrivljena stvarnost i klijenti ostaju razočarani. No, još uvijek velike i pouzdane agencije imaju skaute koji obilaze modne centre i osobno dolaze u dodir s modelima koje će eventualno angažirati. Osobni razgovor s njima ne može se usporediti sa slikom na ekranu. Upravo ovih dana Zagreb su, tražeći nova lica, posjetili ljudi iz Milana, Pariza i New Yorka. Očekujem još neke agente, jer se bliži kraj školske godine i mogućnost odlaska djevojaka u neke druge gradove.
Poznati ste po veoma profinjenom i osebujnom stilu.
Uh, bolna točka – jer obožavam šoping. On mi je nagrada za uspjeh ili rješenje za razočaranje. Opet zahvaljujem što primjećujete moj izgled, jer i ego se mora znati nahraniti. On je često gladniji od mene (smijeh). Ne odstupam od crno-bijelih kombinacija i samo ponekim detaljem dopustim boji da poremeti taj sklad.
