Uoči europske i južno-američke turneje pod nazivom Jon Lord’s Concerto For Group & Orchestra and The Music Of Deep Purple, razgovarali smo s Kaitner Z Dokom, gitarskim virtuozom, glazbenim kompozitorom i producentom, porijeklom iz Dubrovnika, koji je dio all stars banda u kojem sviraju članovi Whitesnakea, Jethro Tulla i Jon Lord banda predvođeni pjevačem Iron Maidena, Bruceom Dickinsonom. 24. 3. u Zagrebu, u Košarkaškom centru Dražen Petrović sa 74 muzičara Zagrebačke filharmonije pod ravnanjem jednog od najcjenjenijih dirigenata današnjice, Paul Mannom (Deep Purple, London Symphony Orchestra), izvest će poslasticu za sve ljubitelje klasike i rocka: Lordovo klasično remek djelo, neke od najpoznatijih pjesama legendarne hard rock grupe Deep Purple i svjetsku premijeru orkestralne izvedbe hitova Bruce Dickinsona, Jerusalem i Tears Of The Dragon. Jon Lord, skladatelj i klavijaturist Deep Purplea, je krajem 60-ih skladao i s najpopularnijom postavom Deep Purplea koju su uz njega činili još Ian Gillan, Ian Paice, Roger Glover i Ritchie Blackmore, izveo ovo glazbeno remek djelo koje na poseban način spaja klasičnu i rock glazbu. Tada snimljeni i izdani album “Concerto For Group And Orchestra” je doživio planetarni uspjeh i dugi niz godina izvođen je diljem svijeta s najpoznatijim glazbenicima i orkestrima.
Kaitner Z Doka je godinama bio član benda, nažalost pokojnog, Jona Lorda i imao je čast izvoditi Concerto s njegovim tvorcem diljem svijeta te svjedočiti gracioznosti ovog jedinstvenog umjetnika koji je umijeće sviranja klavijatura i zvuk Hammond orgulja odveo u nove sfere. Concerto je izvodio i s Rogerom Gloverom, još jednom legendom Deep Purplea, te drugim glazbenicima svjetskog kalibra. Jedan od njih je i Bruce Dickinson, frontman legendarnih Iron Maidena koji je veliki zaljubljenik u glazbu Deep Purplea, a pjevač je ovog projekta još od snimanja studijske verzije Concerta 2012. Uz Brucea, u projektu sudjeluje i Paul Mann, dirigent i čovjek koji je Lordu pomogao rekonstruirati izgubljene notne partiture zbog kojih se Concerto nije uživo svirao gotovo 30 godina, sve do ponovnog live izvođenja 1999. također u Royal Albert Hallu, ali ovaj put s Londonskim simfonijskim orkestrom pod dirigentskom palicom Paula Manna i tadašnjom postavom Deep Purplea koju su činili: Lord, Paice, Glover, Gillan i Steve Morse. Doka u posljednjih 20-ak godina surađuje s najpoznatijim imenima svjetske rock/fusion/jazz i klasične glazbene scene, kao što su uz već spomenute: Don Airey (Deep Purple, Rainbow…), Steve Morse (Deep Purple, Dixie Dregs), Guy Pratt (Pink Floyd, Roxy Music…), Neil Murray (Whitesnake, Black sabbath…), Mike Stern, Lidia Baich (Pavarotti, Bocceli) i mnogi drugi. Uz Jon Lord’s Concerto stalni je član i drugih atraktivnih glazbenih projekata, kao što su: Ian Paice band, Don Airey All Stars Night, Voices of Rainbow… Osim live nastupa, dosta vremena provodi i u glazbenim studijima na relaciji Zagreb, Beč, London gdje se osim sviranjem bavi i glazbenom produkcijom. Trenutno surađuje i s cijenjenim hrvatskim glazbenim producentom Srđanom Sekulovićem Skansijem, a imao je priliku surađivati i s čuvenim osnivačem i članom Beatlesa, Sir Paulom McCartneyem na reizdanju pjesme “Maybe I’m Amazed”.
Doka, možete li nam iz prve ruke predstaviti ovo djelo i sam repertoar koncerta?
DOKA: Concerto For Group And Orchestra je po meni najbolji spoj klasične muzike i rocka koji je ikad napisan. Napisao ga je Jon Lord davne 1968-1969. u svom sobičku u Londonu dok Deep Purple još nije bio poznati band. U to vrijeme je to bilo dosta čudno jer mislim da do tada još nitko nikad nije napravio ništa slično. Suradnju je prihvatio Londonski kraljevski orkestar s legendarnim dirigentom Malcolmom Arnoldom kojem se ideja jako svidjela. Uspjeli su realizirati koncert u Royal Albert Hallu i snimiti live album koji je objavljen iste godine, 1969., malo prije nego što su objavili legendarni album In Rock. U prvom dijelu koncerta izvodimo Concerto koji se sastoji od tri stavka u kojima orkestar i bend sviraju skupa ili se međusobno izmjenjuju. Prvi i treći stavak su strogo instrumentalni, a u drugom stavku se prvi put pojavljuje Bruce Dickinson koji izvodi pjesmu za koju je tekst napisao Ian Gillan. Nakon završetka trećeg stavka i kratke pauze, slijedi drugi dio koncerta u kojem sviramo dvije Jon Lordove pjesme iz samostalne karijere, Sarabande i Bourée. Nakon toga izvodimo svjetsku premijeru pjesama Brucea Dickinsona u orkestralnom aranžmanu, Jerusalem i Tears Of The Dragon. Strašno se veselim tome. Note na papiru izgledaju vrlo impresivno i mislim da će to biti ogromna poslastica za ljude na koncertu. Nakon te dvije pjesme nastavljamo s najvećim hitovima najpopularnije postave Deep Purplea. Sviramo posebnu, puno dužu verziju Pictures Of Home koja nije snimljena na albumu “Machine Head”, a orkestrirao ju je Jon Lord. Poslije toga sviramo posebne orkestralne verzije When A Blind Man Cries, Perfect Strangers i Hush, a koncert zatvaramo, naravno, sa Smoke On The Water u genijalnom aranžmanu.
Kako je bilo raditi s Jonom i kako se osjećate danas kada svirate u čast jednoj od najvećih svjetskih glazbenih ikona?
DOKA: U životu sam radio s jako puno legendarnih svjetskih glazbenika i stvarno ih sve obožavam te mi je sa svakim genijalno raditi. Ipak, Jon je u mojoj knjizi na vrhu te planine. Taj čovjek je imao nešto u sebi što ne mogu prenijeti riječima. Bio je istinski britanski džentlmen, nevjerojatan čovjek i glazbenik, po meni najbolji rock klavijaturist svih vremena i fantastičan kompozitor. Neizmjerno mi je drago što smo uspjeli ponovo pokrenuti ovaj projekt jer ga nismo svirali gotovo deset godina od kad je Jon umro. Mislili smo da ga više nikada nećemo svirati jer bez Jona je to bilo nekako nezamislivo, sve do 2019. kada se ideja ponovno rodila od Paula Manna i Brucea Dickinsona. Tada smo shvatili da bi projekt mogao ponovno zaživjeti, ali ispriječila se korona te smo Concerto izveli tek krajem 2021. u Gyõru. Taj koncert u Mađarskoj, koji je bio svojevrstan pilot projekt, za nas sve je bio nevjerojatno emotivan. Roger Glover je svirao bas uz Paula, Brucea, Johna O'Haru na klavijaturama, Bernharda Welza na bubnjevima, Maria Argandonu na udaraljkama i mene na gitari. Svi smo bili jako pozitivno potreseni da smo doslovno plakali iza bine. Nije me sram priznati. Mi smo svi obožavali Jona. Nama je Jon bio ne samo glazbena ikona, već prijatelj i usudio bih se reći, meni osobno, moj muzički otac.
Concerto ste izvodili s još jednom legendom Deep Purplea te drugim glazbenicima svjetskog kalibra. Možete li nam otkriti kakav je Bruce kao suradnik i kako je po vama, svojim specifičnim vokalom i energijom, kojima je obilježio Iron Maiden i heavy metal glazbu za sva vremena, utjecao na zvuk Concerta i repertoar Deep Purplea kojeg izvodite?
DOKA: Da, imao sam tu čast izvoditi Concerto s Rogerom Gloverom koji je s Jonom i snimio originalnu verziju 1969. Također sam u fantastičnom Lordovom all stars bandu dok je Jon bio živ svirao s legendarnim basistom Guy Prattom, inače basistom Pink Floyda, Michael Jacksona, Roxy Musica... Tada je na vokalu bio nažalost pokojni Steve Lee iz Gottharda, a bubnjeve je svirao moj dragi prijatelj Bernhard Welz koji i danas svira s nama. Bruce Dickinson na vokalu dao je totalno novu dimenziju ovom projektu. Mislim da Bruce to radi prvenstveno iz svojih privatnih, a ne poslovnih razloga. Bruce je čovjek koji je dijelom inicirao ovaj novi projekt s Paulom, zato što je Bruce kao i ja odrastao na muzici Deep Purplea. Njemu je Deep Purple najdraži band, a bio je i blizak prijatelj s Jonom kao i sa svim ostalim članovima Deep Purplea. Ušao je u projekt otvorenog srca i na bini i u svakom koraku se vidi koliko uživa u tome što radi. Kao suradnik je fantastičan i ima nevjerojatnu energiju koju u životu nisam sreo. Što se tiče vokala, Bruce je donio totalno svježi vjetar u projekt. Ljudi su navikli čuti Gillana koji je snimio album ili kasnije Steve Leea koji je bio fantastičan, ali Bruce ima taj svoj legendarni status u svakom pogledu. Osobno mi se jako sviđa što ima ogroman respekt prema Deep Purpleu i koliko god on pjeva kao Bruce Dickinson, ima puno dijelova gdje se stvarno naslanja na Gillana te svjesno uzima njegovo fraziranje iz poštovanja prema svom najvećem pjevačkom uzoru. Moram priznati da isto to radim u sviranju gitare iz poštovanja prema jednom od mojih najvećih idola Ritchie Blackmoreu. Mislim da je jako dobro odsvirati neke originalne dijelove koje ljudi znaju s ploča. Pogotovo legendarna sola. Ne ići previše u improvizacije zato što publika to doživljava na specijalan način.
Možete li nam malo detaljnije opisati kako izgleda rad s filharmonijskim orkestrom i jednim od najcjenjenijih dirigenata današnjice Paulom Mannom?
DOKA: Aranžmani koji su napisani za orkestar u Concertu nisu kao današnji aranžmani koji se pišu za poznate bendove, tako da orkestar svira iza benda kao jedan veliki synthesizer koji svira harme i tek pokoji prohod. U Concertu je stvarno ravnopravna igra između orkestra i benda, maestralno raspisana kao što bi je raspisali stari klasični kompozitori. Orkestar ima podjednako važnu ulogu kao i bend. Doslovno 50:50. Paul Mann je čovjek koji zbilja zna dobiti orkestar da s bendom ima ispreplitanje koje zvuči magično. Inače, jako su dobro snimljene izvedbe Concerta, ali uživo je potpuno drugi doživljaj. Taj zvuk ogromnog orkestra od 80 ljudi je zaista nevjerojatan i treba ga poslušati uživo. Jon nikada nije dozvoljavao da se Concerto izvodi u dvoranama kapaciteta većeg od 4.000 posjetitelja kako bi se orkestar osim s razglasa čuo i sa svojim live, prirodnim, akustičnim zvukom. Pri tome mi blendamo pravi zvuk orkestra s pravim zvukom benda. Ne sviramo glasno kao inače kada sviramo rock koncerte nego stvaramo kontrolirani binski zvuk koji omogućava orkestru da dopre do publike u punom sjaju. Publika tako čuje idealnu kombinaciju binskog (prirodnog) zvuka i razglasa. To je baš onako za naježiti se kad sve krene, kad to čujete uživo. Zagrebačka filharmonija je ozbiljan orkestar sa svjetskom reputacijom. Imat ćemo dovoljno proba s njima te mislim da će ovo biti poslastica za ljude koji stvarno vole kvalitetnu muziku.
Uz Brucea, Paula i vas na ovoj turneji sviraju još tri vrhunska glazbenika. Možete li nam ih ukratko predstaviti?
DOKA: Klavijature svira John O'Hara, član Jethro Tulla, fantastičan glazbenik koji predaje na Bristolskoj akademiji. Osim što je nevjerojatan klavijaturist i kompozitor koji komponira također za orkestre, John je vrhunski bas gitarist, bubnjar i perkusionist. Radi se o multiinstrumentalistu i kompozitoru apsolutno top svjetske klase. Za bubnjevima je Bernhard Welz, moj dragi prijatelj, nevjerojatan bubnjar i čovjek koji mi je prije dvadeset godina otvorio vrata kako bih počeo svirati s Ianom Paiceom, što mu ne mogu nikada zaboraviti. Zbog njega sam tu gdje danas jesam i da nije bilo njega ne znam da li bih uspio ući u te sfere. To je čovjek koji sa mnom svira s Ian Paiceom, Roger Gloverom, Don Aireyem te mnoštvom ostalih svjetskih muzičara. Čovjek koji je sa mnom radio i sa Sir Paul McCartneyem. Fantastičan muzičar, kompozitor i orkestralni aranžer. Bas gitaru svira Tanya O'Callaghan koja nije bila toliko poznata široj javnosti dok nije ušla u Whitesnake na zadnjoj turneji. Tanya je cura iz Dublina koja je radila s apsolutno vrhunskom svjetskom ekipom na L. A. sceni kao što su Nuno Bettencourt (Extreme), Dee Snider (Twisted Sister), Maynard James Keenan (Tool) i drugi. Mislim da je odradila fantastičan posao u Whitesnakeu na posljednjoj turneji. Svira jazz, fusion i rock podjednako dobro, a takvi glazbenici su stvarno rijetki.
Zbog svega navedenoga ne čudi ogroman interes javnosti i publike, kako u Južnoj Americi tako i u Europi. Veseli li vas posebno velik interes publike za rock glazbom u našoj regiji i koncerti u Zagrebu, Sarajevu i Ljubljani, prostoru na kojem ste 80-ih počeli graditi svoju glazbenu karijeru?
DOKA: Naravno, jako mi je drago što ćemo svirati u Zagrebu, Ljubljani i Sarajevu, gradovima u kojima nisam stvarno dugo svirao. Baš se veselim da ćemo raditi ovaj projekt, koji je svjetska ekskluziva, na prostoru u kojem sam počeo graditi svoju karijeru. Jako mi je drago da smo ga zajedničkim snagama uspjeli dovesti jer mislim da će ljudima koji stvarno razumiju muziku to biti zaista specijalan doživljaj. Moram reći da mi je posebno drago što ćemo raditi Sarajevo. Jako puno uspomena me veže uz taj grad. Svoju profesionalnu karijeru sam počeo u Sarajevu u studiju Brane Likića kad sam još bio klinac. Prvi album Crne udovice smo snimili kod njega. Čovjek nam je čak potpuno besplatno dao studio i producirao album jer je bio oduševljen bendom. Mi smo prve velike uspjehe imali upravo u tom gradu. Sarajevska publika i glazbena scena su nas jako dobro primile, kao da smo odrasli skupa. Pomogli su nam nevjerojatno u svim aspektima, od spavanja do opreme, od savjeta do pomoći oko izdavanja albuma. Na kraju krajeva, mi smo taj album snimali u Skenderiji u legendarnom Blap studiju koji je snimio više od 500 poznatih albuma na bivšoj jugoslavenskoj sceni. Studio je u ratu nažalost izgorio. S obzirom na to da i Bruce ima jaku poveznicu sa Sarajevom, iz ratnih vremena i kao počasni građanin Sarajeva, mislim da će taj koncert biti posebno emotivan.
Ovo nije prvi put da na ove prostore dovodite poznata imena iz svjetske glazbene scene. Koje ste svjetske projekte i glazbenike do sada imali priliku dovesti u naše krajeve i da li nakon Concerta možemo očekivati da ćete uskoro dovesti još neki od sjajnih projekata u kojima sudjelujete?
DOKA: Nažalost nisam imao previše prilika za dovesti projekte u kojima sudjelujem u ove krajeve. Ne zato što nisam htio, nego zato što to nije baš lako na ovim prostorima. Jonova velika želja je bila dovesti Concerto 2009. na Dubrovačke ljetne igre s obzirom na to da sam ja rodom iz Dubrovnika, a Jon ga je oduvijek htio posjetiti. Nažalost ispriječile su se velike prepreke u lokalnoj organizaciji i to se nije dogodilo. Međutim, uspio sam dovesti Ian Paicea i to dva puta, 2004. u Aquarius klub u Zagrebu i 2015. u Dubrovnik u klub Revelin povodom 35. godišnjice smrti Johna Bonhama koji je bio Paiceov blizak prijatelj. Uz Bernharda Welza za bubnjevima i mene u bendu su bili pjevač Paul Manzi (The Sweet), basist Laurence Cottle (Sting, Alan Parson's Project, Eric Clapton…) i klavijaturist Gary Baldwin (Jeff Beck, Ronnie Wood..). To je bila svjetska ekskluziva u kojoj smo napravili presjek karijere Led Zeppelina. Vrlo emotivan koncert, pomno pripremljen. Čak je i Paice prvi put došao potpuno spreman na probe i s metronomom nas je tjerao da vježbamo. On je čovjek koji inače voli improvizirati, ali ovaj put je imao sve raspisano kraj bubnja i baš mu je bilo stalo da sve ispadne kako treba. Iste godine, posjetili smo Dubrovnik s klavijaturistom Deep Purplea, Don Aireyem i all stars bandom u kojem su bili basist Neil Murray iz Whitesnakea, pjevač Stefan Berggren iz The Company of Snakes, Bernhard i ja. Postoji velika šansa da ćemo ove godine upravo s projektom Don Airey All Stars Night doći u Hrvatsku u sklopu male europske turneje. Također sam sa svojim instrumentalnim fusion bendom Kaitner Z Doka Group nastupao kao predgrupa Deep Purpleu 2010. u zagrebačkom Domu sportova. U bandu su osim mene Bernhard Welz na bubnjevima, bas gitaru svira Martin Mondl (Ian Paice), a klavijature Maestro Mistheria (Brucea Dickinson). Nedavno smo završili snimanje drugog albuma Springboard s jako puno poznatih gostiju. Objava albuma dogodit će se krajem ove godine nakon čega planiramo turneju u sklopu koje ćemo vrlo rado posjetiti i ove krajeve.
Kako je došlo do suradnje s Paulom McCartneyem i koja je vaša uloga bila u tom projektu?
DOKA: Do te suradnje je došlo 2014. na inicijativu Bernharda Welza koji je pripremao svoj humanitarni album “Stay Tuned” za zakladu Linde McCartney s ciljem prikupljanja sredstava za liječenje djece oboljele od teških bolesti. U početku je bilo zamišljeno da na albumu uz Bernharda i mene sudjeluje samo uži krug poznatih muzičara s kojima smo tada surađivali, Ian Paice, Ian Gillan, ljudi iz Pink Floyda... Međutim vijest o pripremi albuma se brzo proširila i na albumu je na kraju sviralo oko 50 svjetskih muzičara, različitih glazbenih stilova.Tijekom rada na albumu do nas je preko Iana Paicea, Sir Paulovog kućnog prijatelja, došla informacija da Paul McCartney traži suradnike na remakeu pjesme “Maybe I’m Amazed” koju je Paul napisao 1969. malo prije razlaza Beatlesa i posvetio ju je upravo svojoj supruzi Lindi. Bernhard je došao na ideju da pokušamo snimiti svoju verziju pjesme i kontaktiramo Paulov menadžment koji nam je dao zeleno svjetlo. Naravno, bez ikakvog obećanja i obveze, budući da su isti zadatak povjerili i drugim muzičarima uz činjenicu da će odabrati onu verziju pjesme koja im se najviše bude svidjela. Dobili smo originalne snimke vokala i pianina Paula McCartneya koje je snimio 70-ih za svoj band Wings i to tako da je pjevao i svirao pianino u isto vrijeme. U vokalnim dionicama čuje se pianino, što je jako šarmantno. Ja sam ogroman fan Beatlesa i kada sam čuo te materijale, prvi put u svom studiju, smrznuo sam se koliko je to nevjerojatno dobro, neopisivo. Napravio sam tempo map po njegovom pjevanju, snimio sam info gitare i bas. Nakon toga smo dobili viziju kako bi to od prilike trebalo zvučati i u svom studiju sam napravio demo. Iako sam u početku bio vrlo skeptičan, u tom momentu smo vidjeli da to ima smisla te smo krenuli raditi vrlo ozbiljno. Klavijature i klavir je snimio naš prijatelj Ernesto Ghezzi koji je svirao s Erosom Ramazzottijem i Zuccherom. Bernhard je u svom studiju snimio bubnjeve i poslali smo prijedlog McCartneyu. Paulu se ideja pjesme svidjela, ali je rekao da želi učestvovati samo s vokalom i pianinom te da neće snimiti bas. Uz puno negodovanja snimio sam bas gitaru jer mi ni na kraj pameti nije bilo da ju snimam za Paula McCartneya. To mi je bila jedna od težih odluka u karijeri. Dobili smo originalne prateće vokale Wingsa koji su bili fantastični. Na kraju sam u svom studiju sve sam izmiksao i masterirao te smo finalni master poslali Paulovom menadžmentu. Šest mjeseci nismo imali nikakvu povratnu informaciju, tako da smo mislili da nismo prošli. Sve do trenutka kada je direktno od Paula stigao mail da je naša verzija najbolja i da imamo službeno zeleno svjetlo za izdavanje. Dobili smo prava od Sonya i BMG-a da se pjesma uvrsti na album “Stay Tuned” 2016. kao službena pjesma za zakladu Linde McCartney. Pjesma je ušla i u službeni muzej Beatlesa u Liverpoolu. Za mene je to još dan danas nevjerojatno.
Za kraj, što bi poručili publici uoči koncerta 24.3. u Zagrebu i zašto nikako nebi smjeli propustiti ovaj show?
DOKA: Projekt Jon Lord's Concerto For Group & Orchestra je zbilja fantastičan i ekskluzivan show. Vrlo rijetko ćete nešto takvo vidjeti i čuti. Na jednom mjestu imate Brucea Dickinsona, apsolutni all stars band, jednog od najboljih svjetskih dirigenata, vrhunski filharmonijski orkestar i vrhunsku produkciju u kojoj ništa nije prepušteno slučaju. Dođite i mislim da se nećete pokajati. Mislim da ćete ovo pamtiti cijeli život, vi koji volite tu vrstu muzike, oni koji vole rock, ali i oni koji vole klasiku. Čak i oni koji možda ne vole ovu vrstu muzike, možda bi mogli promijeniti svoje mišljenje. Radi se o ozbiljnom spoju klasične i rock muzike, ozbiljnom djelu koje je izveo Londonski kraljevski filharmonijski orkestar i Londonski simfonijski orkestar. To dovoljno govori samo za sebe.
Svaka čast Bruceu što je ponovno pokrenuo cijeli projekt. Nadam se da se vidimo u Ciboni , a ne u Puli !