Otkako je prije tri godine napustila Zagreb i svoj novi život započela u Kanadi, Vlatka Pokos rijetko govori za hrvatske medije, no zato je proteklih mjeseci sve glasnija na društvenim mrežama. Na svom Instagramu gotovo svakodnevno progovara o aktualnim društvenim problemima, a u posljednje vrijeme bez dlake na jeziku secira, a potom i kritizira glavne aktere predsjedničke kampanje.
Mnogi su pomislili i da Vlatka na ovaj način priprema teren za ulazak u političke vode, no ona kaže da političkih ambicija, barem za sada, nema. – Nemam konkretnih planova niti se sutra planiram vratiti u Hrvatsku, ali svakako, kad se vratim, bit ću puno aktivnija i glasnija. Govorit ću o temama o kojima se mora govoriti i boriti se protiv zla – govori nam Vlatka i dodaje kako bi se možda i aktivirala u politici kada bi vidjela da postoji neka opcija koja je zdrava i nekorumpirana. Ističe kako bi htjela biti dio jedne građanske, progresivne i socijalno napredne opcije. – Svjesna sam da ljudi imaju brojne predrasude o meni i svjesna sam da ljude s estrade ne smatraju relevantnima u politici, međutim garantiram vam da vjerojatno 80% hrvatskog Sabora sa mnom ne može ravnopravno razgovarati o većini aktualnih svjetskih političkih tema – ističe Pokos koju žalosti trenutačno stanje u Hrvatskoj.
– Ne radim ovo s nekim planom i ciljem. Da želim slavu, ostala bih u Hrvatskoj, da želim instagramsku slavu, stavljala bih seksi fotografije pa bih imala puno više lajkova i puno manje problema. Jednostavno, jako sam emotivna osoba i, iako sam otišla iz Hrvatske, i dalje me pogađaju stvari koje se tamo događaju – kaže. Nije zadovoljna ni ponašanjem aktualne predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović kojoj je, priznaje, i sama dala svoj glas na prošlim izborima.
– Glasala sam za Kolindu ne samo zato što je žena već i zbog toga što se školovala i živjela vani. Bila sam uvjerena da je pokupila ono najbolje od zapadne demokracije, ali to se, nažalost, nije dogodilo. Priznajem da sam bila možda i malo previše brutalna komentirajući predsjednicu na društvenim mrežama, ali doista me iziritirala izjavom da će nositi kolače Bandiću u zatvor. Njeno ponašanje, osobito posljednje dvije godine, ispod je dostojanstva bilo koje žene, a kamoli predsjednice jedne države. Ozbiljno mislim da predsjednica oko sebe ima neprijatelje. Svatko tko nju savjetuje da se ponaša kao „žena iz naroda“ gura je u propast i mislim da će to shvatiti na izborima. Žena iz naroda znači imati empatije za druge i njihove probleme, a ne uokolo se naslikavati s korumpiranim i kontroverznim političarima i poduzetnicima – govori Pokos. Kritika nije poštedjela ni Miroslava Škoru, a jedini “neokrznut” ostao je Zoran Milanović kojeg će podržati na predstojećim izborima.
– Nisam vjerna ni jednoj stranci ni opciji, već ljude gledam individualno. Milanović se jedini nametnuo iz opcije lijevog centra nasuprot Kolinde i još veće opasnosti Miroslava Škore koji je tipični produkt političkog klijentelizma. Milanovića možete voljeti ili ne, ali on ima karizmu. Po mnogočemu urbana i progresivna osoba. Ima glasačku bazu SDP-a i smatram da je on trenutačno najbolja opcija i da nije opasan. Moj najdraži kandidat bila je Dalija Orešković, međutim shvatila sam da ona iza sebe nema mašineriju, a bez toga se jako teško nametnuti kao kandidat, a nažalost, pojavile su se i neke informacije da je vrlo isključiva i da želi sve odluke donositi sama. Pametan vođa oko sebe gradi sposoban tim i ne ponaša se autokratski. Vlatka je svjesna da njezine objave itekako privlače pozornost medija, a zbog svojih se stavova nerijetko susreće s, kako kaže, mizoginim i degutantnim napadima koji su prvenstveno usmjereni na njezin privatni život i bivši brak s Josipom Radeljakom.
– Mislim da sam apsolutno platila visoku cijenu svog privatnog života. Meni je razvod od bivšeg supruga i sve što se događalo uništilo karijeru i egzistenciju u Hrvatskoj. Ne mislim se nikome opravdavati zbog svog privatnog života! Kao javna osoba, voditeljica i pjevačica i ja sam podložna javnoj kritici, ali na temelju svog rada, a ne privatnog života. Nažalost, uvijek s desne strane dolaze oni koji su agresivni, koji vrijeđaju na osobnoj osnovi i pokazuju nisku razinu elementarne kulture. Jedino što ljudi meni imaju za reći i zamjeriti jest to da sam bila Dikanova priležnica iako sam mu bila supruga i odgojila mu prekrasno dijete. Ali, eto, ja sam uvijek kriva jer je to dio hrvatskog mentaliteta i mizoginog društva – govori Pokos. Najvećim problemom u Hrvatskoj Pokos smatra neznanje i neobrazovanost ljudi te korupciju, koja je, kaže, logična posljedica. Zgrožena je činjenicom da naši mladi ljudi ostvaruju ispodprosječne rezultate u međunarodnom istraživanju te procjeni znanja i vještina poznatim i kao PISA testiranja.
– Meni je to šokantno i razočaravajuće. Primjerice, Kanada je zemlja najobrazovanijih ljudi na svijetu. 52% kanadskog stanovništva ima visoko obrazovanje. Svi su oni koji tvrde da obrazovanje nije važno u uspjehu u krivu. U Hrvatskoj čak 30% stanovništva ima samo osnovnu školu i samo 17% je visokoobrazovanih, što je kao prvo užasno nizak postotak, a od toga još pola toga možete maknuti kad se sjetite samo svih onih lažnih diploma – ističe voditeljica. – Divim se ljudima kao što je Ivan Đikić, a on je u Hrvatskoj nepoželjan. Ja nisam bitna, ali iz nekog razloga ljudi u Hrvatskoj na mene reagiraju i zbog toga to koristim, vjerujem, u pozitivne svrhe – dodaje Vlatka koja je u lipnju ove godine diplomirala komunikaciju u marketingu na koledžu Sheridan u Mississaugi, i to kao jedna od najboljih studentica u programu.
– Mogu oni mene pljuvati i vrijeđati koliko hoće, ali ja i dalje napredujem. Želim se i dalje obrazovati. Upisala sam čak i govorne vježbe kako bih se riješila naglaska. Radim normalan posao, imam dobru plaću i zadovoljna sam – priznaje Pokos iza koje je i niz mučnih sudskih sporova s bivšim suprugom, od kojih neki još uvijek traju. – Otišla sam zbog korupcije, osjećaja nepravde i nemorala oko sebe. Mislim da je naše sudstvo naša rak-rana. To je strašno i apsurdno kakve se presude donose i koliko dugo sudski procesi traju – komentirala je Vlatka koja se nedavno javno osvrnula i na presudu o skrbništvu nad maloljetnim sinom Severine Kojić i Milana Popovića. Iako je isprva pružila podršku Severini, danas smatra da je donesena odluka i privremena mjera u najboljem interesu djeteta.
– Mislim da djeca trebaju zaštitu i stabilnost. Razumijem da je Severina ponosna majka i da želi podijeliti sreću svog sina sa svijetom, ali pri tome ne shvaća da svoje dijete previše izlaže javnosti. Njen sin nije estradna zvijezda niti je to odabrao. Ja sam protiv eksponiranja djece na društvenim mrežama. Svijet je pun pedofila na internetu. Fascinira me kako se ne boji da joj netko ne otme dijete – kazala je Vlatka pa povukla paralelu s vlastitim iskustvom. – Znate, kad sam odgajala Lanu i kad smo bili, primjerice, ljeti u Dubrovniku, uvijek sam je imala na oku. Bila sam opterećena time da bi je netko mogao oteti jer je kao prvo predivna curica, a kao drugo tata joj je bogat, a ja sam slavna. Bila sam užasno oprezna što se tog tiče. U to vrijeme nije bilo društvenih mreža, ali ja se nisam uokolo naslikavala s Lanom. Severina je izgubila sina, što je šokantno, ali neće ga ovime vratiti. Ona kopa sebi sve dublju jamu. Mora biti svjesna da nijedna institucija neće blagonaklono gledati na njezino javno eksponiranje djeteta i njihove intime – dodala je Vlatka.
– Nadala sam se da će nakon ove vrlo ozbiljne sudske odluke prestati s eksponiranjem o toj temi, ali prevarila sam se. Moram dodati da je molitva na koncertu bila doista nešto pretjerano i bizarno. Pretpostavljam da sada slijede optužbe o ljubomori i slično, ali to nije slučaj. Nisam ljubomorna ni na koga. Svaka osoba koja je izgrađena, realna i zrela ne može biti ljubomorna na druge ljude. To je odraz zrelosti – kaže Vlatka koja će u travnju iduće godine proslaviti 50. rođendan, i to upravo u Hrvatskoj. – Nitko mi ovdje ne daje te godine. Priroda me pomazila, a valjda je i to zbog mog vedrog duha i konstantnog učenja – zaključuje Pokos koja će se jednog dana u Hrvatsku sigurno trajno vratiti, a nada se da će do tada Lijepa Naša biti puno pravednija i normalnija zemlja za život.
Gle Vlatka...kaj ti stvarno ne shvačaš da u Hrvatskoj ne postoji ne jedna osoba koja želi da se vratiš? I ono malo ljudi s kojima si se 'družila' odahnuli su a oni drugi su ti već davno pokazali kaj oo tebi misle. Nema kutka gdi se ti možeš dobro osjećati jer nemaš nikome što 'dati' pa onda tako i toliko primaš.