Činjenica da će bosanski krvnik Ratko Mladić kraj života dočekati iza rešetaka predstavlja simboličnu utjehu bližnjima njegovih brojnih žrtava u Bosni i Hercegovini, ali i u Hrvatskoj, bez obzira na to što Mladić pred Haaškim sudom nije odgovarao za svoje hrvatske zločine. Iz perspektive Haaškog suda, odnosno Međunarodnog mehanizma za kaznene sudove koji ga je naslijedio, već sama činjenica da je Mladić živ dočekao pravomoćnu presudu predstavlja golem uspjeh s obzirom na tragično haaško iskustvo sa Slobodanom Miloševićem koji je 2006., ne dočekavši presudu, preminuo u pritvoru u Scheveningenu. Bio je to najveći poraz Haaškoga suda u njegovoj gotovo tri desetljeća dugoj povijesti. Milošević je bio prvi predsjednik jedne države kojem se sudilo pred jednim međunarodnim sudom, a pronađen je mrtav u svojoj ćeliji neposredno uoči okončanja suđenja. Naknadno se utvrdilo da je preminuo od srčanog udara prouzročenog dugogodišnjom hipertenzijom i zadebljanjem srčanog mišića lijeve komore, a toksikološkom analizom u njegovoj krvi pronađeni su tragovi lijekova za snižavanje tlaka koji su Miloševiću bili prepisani, ali i nekih drugih lijekova, uglavnom sedativa, koje je uzimao na svoju ruku. U njegovoj sobi pronađene su i cigarete te boca viskija.