Emmanuel Macron i Anton Kikaš mimoišli su se proteklog četvrtka na Pantovčaku. Francuski predsjednik tu je predstavio svoje borbene zrakoplove Rafale F3R koje je prodao Hrvatskoj za više od milijardu eura, a hrvatski domoljub odmah nakon njega u istom je tom uredu dobio priznanje za donaciju koju je prije 30 godina pokušao dovesti čarter-letom civilnog zrakoplova Uganda Airlinesa Boeing 737. Macronovih 12 francuskih zrakoplova za sigurnu je hrvatsku budućnost, Kikašev ugandski bio je za oslobađanje Hrvatske od prošlosti.
Nakon odlaska Macrona iz Esplanade s Kikašem sam se susreo u istom tom hotelu. Uvijek mi je iznova isticao kako je njegov rođak Ninoslav Kikaš jedan od direktora u Esplanadi. Zapravo, tu nam je “baza” kada iz Toronta dođe u Zagreb. Prisjećali smo se i naših susreta u Torontu, Sarajevu, Mostaru, Širokom Brijegu, Splitu, a osobito manifestacije “Mostovi Mostara” održane na Poljudu 1992. Uvijek mu iznova prepričam kako sam, poput svih Hrvata, ostao u šoku kada sam ga u središnjem Dnevniku vidio zarobljenog ispred zrakoplova na Plesu. U njemu je bilo 18 tona lakog pješačkog i protuoklopnog naoružanja namijenjenog MUP-u i Zboru narodne garde RH. Vojnici “JNA” zarobili su ga. Kako je upao u klopku, tko ga je izdao, je li bio praćen? Oružje je kupio u Južnoj Africi svojim i novcem hrvatskih iseljenika. Profesionalni britanski trgovac organizirao je “pošiljku”. Zrakoplov s jednim putnikom - Kikašem i šest članova posade krenuo je 31. kolovoza 1991. na rutu do Trsta, a odatle su planirali sletjeti u Ljubljanu. Zbog pogreške u komunikaciji ugandskog pilota s kontrolorima leta “JNA” skrenut je na rutu preko BiH. Presrela su ih i dva MiG-a 21. A onda im je naređeno prinudno slijetanje u Zagreb. Kikašu su odmah nakon uhićenja polomili nekoliko rebara i s modricama po cijelom tijelu prebacili ga u vojni zatvor u Beograd. Tamo je odvezen i zrakoplov s oružjem. Na robiji je preživio teške torture. Sloboda mu je nuđena za priznanje da iza nabave oružja stoji Tuđman. Nakon tri mjeseca, uz posredovanje Gojka Šuška, razmijenjen je u zagrebačkoj zračnoj luci za srpskog generala Aksentijevića. Čim je oslobođen, vratio se u Kanadu. Naravno, opet prikupljati novac za Hrvatsku. Mnogi svjetski mediji izvješćivali su o ovom domoljubnom činu. Na tiskovnoj konferenciji u Torontu na pitanje bi li to isto ponovio, rekao je: “Ako bi napad bio od vanjskog agresora, ponovno bih to učinio za Kanadu, kao što sam to učinio za svoju domovinu Hrvatsku”.
Iskreni domoljub koji je iz udobne fotelje krenuo u rizik, ispostavilo se na kraju ogroman rizik.