Naslovnica Premium Kolumne

'Crvena voda' ne gubi na svojoj neupitnoj pitkoj sentimentalnosti

“Crvena voda” novi je roman Jurice Pavičića, Profil, uredila Adriana Piteša, cijena 99 kuna
01. prosinca 2017. u 09:00 1 komentara 1111 prikaza
Jurica Pavičić
Foto: Duško Jaramaz/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/2

Rujan je 1989. godine u jednom neimenovanom mjestašcu (neutralno nazvanom Misto) u blizini Splita. Bablje je ljeto, turistička sezona (posljednja mirnodopska) je jenjala, a u malom gradiću uz more treba se samo obaviti još jedna pijana i opuštajuća završna ribarska fešta za domaće i pokojeg zaostalog gosta. Idila je gotovo potpuna i ne mogu je ugroziti ni tada još nespretni nagovještaji političkih promjena. Ali, može nestanak mlade, lijepe i prkosno-tajnovite srednjoškolke, mještanke Silve koja se ujutro nije vratila u svoju rodnu kuću u ulici tik iza mjesne crkve, tipično brižnim roditeljima i bratu blizancu Mati koji ju je od obitelji posljednji vidio jer je i sam bio na mladenački razdraganoj fešti, dok se nije izgubio u noći u potrazi za brzim seksom, opijatima i alkoholom.

“Trg dijamanta”, Mercé Rodoreda Denis Derk Oni koji ne razumiju potrebu Katalonaca za nezavisnošću trebaju pročitati ovo

Početak je ovo najnovijeg romana iskusnog splitskog pripovjedača i scenarista Jurice Pavičića nazvanog “Crvena voda” koji je objavio Profil, a uredila Adriana Piteša. I ovaj je roman smješten u podneblje koje Pavičić najbolje poznaje, ono mediteransko i napose splitsko, no vremenski obuhvaća široko poviješću i te kako bremenito razdoblje od gotovo tri desetljeća. Radnja tako zamire u jednoj tragičnoj, melankoličnoj literarnoj vinjeti iz ove, 2017. godine u kojoj se pomalo franjevački slavi spokoj ljubavnog usuda.

A o toj radnji može se reći jako malo, ako se ne želi obeščastiti kriminalistički kod ovog napetog, ali i iznimno potresnog romana u kojem autor ne želi bez borbe otkriti što se dogodilo s pomalo lakovjernom Silvom u toj rujanskoj noći 1989. godine. I tako čitatelja veći dio knjige drži u neizvjesnosti u kojoj zapravo drži i Silvinu obitelj koja godinama, pa i desetljećima, s manje ili više intenziteta i psihičkih lomova, traži svoju kćer koja je viđena na splitskom autobusnom kolodvoru kako kupuje kartu u nepoznatom pravcu. Policijska istraga nije samo rutinska, ali ne donosi plodove, osim što Silvu smješta u narkomanski milje dilera droge kao mogućeg uzroka njezinih problema koji su temeljito uništili jednu hrvatsku običnu i nepolitičnu građansku obitelj.

Jurica Pavičić: Crvena voda | Autor :

Iako je Silva samo objekt ovog romana, ona je i dovoljno intrigantna kost koju je čitateljima nabacio Pavičić, lik koji nema samo jednu dimenziju i pomalo me, naravno tek u naznakama, podsjeća na junakinju filma “Ne gledaj mi u pijat”. Lik je to djevojke u formiranju, osobe kojoj je tako malo potrebno da zagazi u opasne životne vode potaknuta svojevrsnom nezainteresiranošću i okrutnom zadatošću u prvom redu obiteljske okoline, ali i iskušenjima koja dolaze izvana, iz pulsirajuće (anti)civilizacije u kojoj se cijeni samo užitak i zaborav po kratkom postupku. I Silva je čovjek koji u biti ne želi biti sputan rodnim obvezama i građanskim uzusima i ne želi biti ograničen svojim ekonomskim mogućnostima, ali svoju slobodu, na žalost, kako to obično i biva, nalazi tek u posvemašnjoj ovisnosti o ljudima kojima njen život ne znači ništa. A oko Silve autor plete čitavu mrežu raznoraznih karaktera koje je prilično minuciozno razradio.

Vrtlar iz Očakova Denis Derk Neutralna i duhovita usporedba života u sovjetskoj i samostalnoj kapitalističkoj Ukrajini

No, Pavičić ne bi bio Pavičić da cijelom tom malomišćanskom događaju oko raspusne i muškobanjaste Silve oko koje se vrte muškići ne bi dao i širi kontekst, pa se tako u “Crvenoj vodi” odmotava cijela hrvatska povijest u prošla tri desetljeća. Autor nas polako, bez potresa i agresivnih gesti iz umirućeg socijalizma, preko iznenadnog rata vodi prema turističkoj kapitalističkoj (pre)okupaciji obalne Hrvatske. U tom tragikomičnom kaleidoskopu u kojem pošteni pravovjerni milicijski inspektor i potomak narodnog heroja postaje sluga stranog kapitala koji parazitira na tuđoj nesreći, a istaknuti splitski diler i Silvin capo bezgrešni ratni junak pa i uglađeni župan, zrcali se sva tragedija hrvatske današnjice u kojoj nitko, ali baš nitko nema moralni autoritet, pa vlada duhovno beznađe i duševna tupost. Ali, bez obzira na tu svoju neisforsiranu angažiranu i pravdoljubivu notu, “Crvena voda” ne gubi na svojoj neupitnoj pitkoj sentimentalnosti, pa čak i melodramatičnosti koja ne prelazi u banalnost, nego postaje literarno snažno djelo koje preskače granice žanrova i ideoloških podjela.

Pogledajte i galeriju s Interlibera:

Jurica Pavičić
1 / 8
francuska DENIS DERK Zašto je izdavaštvo u Francuskoj samoodrživo? SAJAM KNJIGA Na jubilarnom 40. Interliberu više od 130.000 posjetitelja Magdalena Vodopija Vrijeme je da se nagrada Kiklop vrati na pulski sajam knjige
ccc
Pogledajte kako smo našu pobjednicu uz CCC Shoes and Bags brend pretvorili u trendi mamu

A1 izdvaja za Vas