Starija i srednja generacija iz vremena Jugoslavije sjećaju se Todora Veselinovića, velikog nogometaša, koji je kao izbornik reprezentaciju odveo na EP 1984. godine. Tamo je bivša država bila topovska hrana za Dansku, Belgiju i Francusku, ispala je u skupini s nula bodova i gol razlikom 2:10. Taj Veselinović, popularni "Toza", bio je poznat kao najveća lutalica među izbornicima, za dvije godine mandata u službenim utakmicama koristio je 43 nogometaša. Gurao je na popise sve i svašta, a još 16 igrača koristio je u revijalnim utakmicama. U toj reprezentaciji na EP-u u Francuskoj branio je Tomislav Ivković, kapetan je bio Velimir Zajec, igrali su još Ivan Gudelj, Zlatko Vujović, Stjepan Deverić, Boro Cvetković... Da, ta Todrova reprezentacije je ona koja se plasirala na Euro zahvaljujući onoj pobjedi u Splitu nad Bugarskom od 3:2 u posljednjoj sekundi utakmice.
– Ma, ljudi moji, je li to moguće! –uskliknuo je legendarni Mladen Delić.
Nije mislio na lutanja u kadru, već na gol Radanovića poslije ubačaja Zlatka Vujovića. Naravno, Veselinović je smijenjen nakon debakla u Francuskoj.
A poveznica s današnjim vremenima? Nema je, pa to su dvije različite države. Jedino što nas je naš izbornik Niko Kovač podsjetio na Tozu po izboru igrača. Toza se u dvije godine izborničkog mandata igrao sa šarenilom, probrao 43 igrača, a Kovač je u manje od godinu dana svog kormilarenja hrvatskim brodom pod zastavu pozvao 44 igrača. Jednog više od Todora Toze Veselinovića.
Nije baš neka referenca, podsjeća nas Kovač na ta Tozina lutanja. Kovač je te silne promjene u igračkom kadru prekrio plaštom pomlađivanja. Za koje se ne zna kad je dogovoreno, kad je HNS odlučio da kreće u pomlađivanje reprezentacije. Ti Kovačevi mladi ubacivani su od prvog trenutka otkako je u reprezentaciji. Većinu ih je preuzeo od bivšeg izbornika Igora Štimca. Halilović je debitirao kod Štimca, kod Kovača je protiv Malte dobio onu potvrdu da Hrvatskoj ne može pobjeći kod okrilje BiH. I Tin Jedvaj je već bio u reprezentaciji, na onim pripremama u Međugorju. Ista je priča i s Rebićem, pa Kalinićem... Kovačev samostalni izbor, barem što se tiče debitanata, su Brozović, Kramarić, Zelenika, Pjaca, Maleš, Močinić, Čop, Pašalić, Antolić i Lešković. Od svih njih, jedino su Brozović i Kramarić pravi Kovačevi aduti, važni članovi najužeg igračkog kadra. S tim da je smiješna nedavna Kovačeva izjava.
– Razmišljali smo hoćemo li Kramarića voditi na SP – kazao je izbornik.
Da je razmišljao o njemu, valjda bi ga stavio na onaj popis od 30 igrača. Nije Kramarić trenutačno eksplodirao, slično je igrao i prošle sezone. Zelenika je, nakon što ga je Niko vodio na SP na školovanje, netragom nestao, više nije ni prvi vratar Lokomotive. Močinića je u Brazil vodio ozlijeđenog znajući da ga neće moći koristiti dulje vrijeme, Rijekin vezist još ne igra. Pjaca je zacementiran negdje na Dinamovoj klupi. Zoran Mamić u posljednjoj je utakmici Dinama, onoj protiv Lokomotive, koristio devet stranaca, deseti je bio Arijan Ademi kojeg se Kovač olako riješio i prepustio Makedoniji. Dakle, od reprezentativaca u igri je bio samo Antolić, koji je s Leškovićem i Tomečakom najnoviji Nikin kadar. Bubnjića nema ni na mapi, premda je u Udineseu ove sezone odigrao 180 minuta. Kriterij pozivanja prema statusu u klubu sigurno nije presudan, da je tako, onda Ante Rebić sa 41 odigranom minutom ne bio u kadru.
Tijekom mandata imao je Kovač raznih "igračkih izleta". Takvima se mogu tretirati Ivo Iličević, pa Maleš, Benko, Sharbini... Imao je podosta nelogičnih odluka, ali nećemo mu to sada spočitavati. Ionako u svakoj kritici, bez obzira na to što se busa u prsa da će sve to podnijeti zbog Hrvatske, vidi neprijateljstvo, nekakvu pozadinu koje nema.
Iz pozivanja i standardnosti vidljivo je ipak da Kovač ima grupu igrača u koju ima puno povjerenje. U njoj su Subašić, Srna, Vrsaljko, Ćorluka, Lovren, Vida, Pranjić, Modrić, Perišić, Olić, Kovačić, Mandžukić, Jelavić, Rakitić, Brozović, Rebić, Kramarić, Halilović i Milić. Svi ostali su na svojevrsnim provjerama.
Zanimljivo je pogledati listu igrača koje više nisu s reprezentacijom, a Kovač ih je koristio otkako je izbornik. Odlazak Pletikose bio je isključivo odluka legendarnog vratara, svi ostali su ili eliminirani ili su otpadali iz raznoraznih razloga. Vukojević i Eduardo od izbornika se nisu oprostili biranim riječima, njihovi istupi dugo će biti kost u grlu Nike Kovača. A bilo bi zanimljivo čuti što imaju reći Milan Badelj i Gordon Schildenfeld, čak i Sammir koji je bio u prvoj momčadi u najvećoj Kovačevoj pobjedi, onoj protiv Kameruna na SP-u. Među igračima se prepričava kako je Schildenfeld eliminiran zbog toga što se, prema procjeni struke, nije na kvalitetan način radovao pobjedi nad Kamerunom. Ako je to istina, onda je sve to tužno...
Posebno je zanimljiva priča o Niki Kranjčaru. To njegovo nepozivanje teško je objasniti osim da je eliminiran. Trebao je biti sada s reprezentacijom, barem da se osjeti kao željen član. Nije Kranjčar igrač koji se treba dokazivati ili kojeg treba provjeravati. Uostalom, u posljednjih mjesec dana odigrao je 347 minuta u dresu QPR-a, u Premiershipu, tek dvadesetak manje od Halilovića u dresu Barcelone B. Nikolu Kalinića nećemo ni spominjati, njega je Kovač prvog otpisao, još kada je objavljivao popis igrača za Island. Ispada kako je nesretni napadač Dnipra bio najslabija karika reprezentacije.
– Da Kalinić igra u hrvatskoj ligi, zabijao bi 30 golova po sezoni – nedavno je kazao Hajdukov trener Igor Tudor.
A to bi značilo da bi bio u reprezentaciji.
>>Kovač o Jelaviću: Nisam želio njegovim ulaskom u igru riskirati produljenje utakmice
ne znam zakaj novinari ne mogu pustit kovaca malo na miru - svako od nas ima svoje misljenje dal radi dobro ili lose, koga je trebal zvat i ko bi trebal igrat itd - ali novinari bi trebali sad stvorit malo pozitive oko repke jer kovacev je ucinak u ovim kvalifikacijama za sad 100% - ovo nema drugog smisla osim stvaranje tenzija i lose atmosfere a to nam sad ne treba...