Gotovo svaki putnik koji je barem jednom letio zrakoplovom zna taj trenutak: dolazite do sigurnosne kontrole, vadite stvari iz torbe, a bočica vode koju ste ponijeli za putovanje mora završiti u košu. Iako mnogima to pravilo djeluje pretjerano, ono nije uvedeno kako bi putnici kupovali skupu vodu u zračnoj luci, nego zbog sigurnosti.
Glavni razlog zabrane unošenja većih količina tekućine u kabinu zrakoplova je mogućnost da se u bocama ili drugim spremnicima pokušaju unijeti opasne tekuće tvari. Pravilo je uvedeno nakon otkrivenih pokušaja krijumčarenja tekućih eksploziva u zrakoplove, zbog čega su sigurnosne službe diljem svijeta postrožile kontrole. Budući da je običnu vodu tešk na prvi pogled razlikovati od nekih drugih tekućina, uvedeno je jednostavno pravilo koje se primjenjuje na sve putnike. U praksi to znači da se kroz sigurnosnu kontrolu najčešće smiju nositi samo tekućine u bočicama ili posudicama do 100 mililitara. One moraju biti spremljene u prozirnu plastičnu vrećicu zapremnine do jedne litre. U tu skupinu ne spada samo voda, nego i sokovi, parfemi, šamponi, gelovi za tuširanje, kreme, paste za zube, dezodoransi u spreju i slični proizvodi.
Ipak, praznu bočicu za vodu uglavnom možete ponijeti sa sobom. Nakon što prođete sigurnosnu kontrolu, možete je napuniti na fontani za pitku vodu, ako je dostupna, ili kupiti piće u trgovinama unutar zračne luke. Pića kupljena nakon sigurnosne kontrole najčešće se smiju unijeti u zrakoplov jer su već prošla provjereni sigurnosni prostor.
Postoje i iznimke. Lijekovi koji su putniku potrebni tijekom putovanja smiju se nositi u većim količinama, a slično vrijedi i za dječju hranu ili mlijeko za bebe. U nekim slučajevima sigurnosno osoblje može zatražiti dodatnu provjeru ili objašnjenje, pa je korisno lijekove držati u originalnom pakiranju i, kada je potrebno, imati liječničku potvrdu. Zanimljivo je da se pravila o tekućinama posljednjih godina postupno mijenjaju na pojedinim aerodromima koji uvode napredne 3D skenere. Takva oprema može detaljnije pregledati sadržaj prtljage pa neke zračne luke dopuštaju veće količine tekućine. No, putnicima se i dalje savjetuje oprez jer pravila nisu svugdje ista. Ono što vrijedi u jednoj zračnoj luci ne mora vrijediti u drugoj, osobito na povratnom letu.
Osim pravila o vodi i tekućinama, postoje i druga zanimljiva pravila koja često iznenade putnike. Primjerice, prijenosna baterija, odnosno power bank, najčešće se ne smije staviti u predanu prtljagu, nego ide u ručnu prtljagu. Razlog je opet sigurnost jer litijske baterije u rijetkim slučajevima mogu izazvati požar, a posada mora moći brzo reagirati ako se problem dogodi u kabini. Još jedno poznato pravilo odnosi se na elektroničke uređaje. Tijekom sigurnosne kontrole putnici često moraju izvaditi prijenosna računala, tablete i veće elektroničke uređaje iz torbe, osim na aerodromima s novijom tehnologijom skeniranja. Time se osoblju omogućuje bolji pregled sadržaja ručne prtljage.
Putnici se ponekad iznenade i pravilom o oštrim predmetima. Škarice, noževi, veći pribor za manikuru ili džepni noževi mogu biti zabranjeni u ručnoj prtljazi, čak i ako ih putnik nosi bez loše namjere. Takve predmete najbolje je staviti u predanu prtljagu ili ih ostaviti kod kuće. Iako neka pravila na aerodromu djeluju naporno, većina njih nastala je iz vrlo praktičnih i sigurnosnih razloga. Najbolji savjet za putnike je jednostavan: prije leta provjeriti pravila zrakoplovne kompanije i zračne luke iz koje se putuje te u ručnoj prtljazi nositi samo ono što je zaista potrebno. Tako će sigurnosna kontrola proći brže, a početak putovanja biti puno manje stresan.
Muči vas žgaravica? Pomoću ovih 6 zdravih namirnica nestat će kao rukom odnešena
Otvori KEKS Pay
