Na Dolcu prodaje punih 40 godina, a svakog dana kupci stoje u redovima ispred njezina štanda ne bi li kupili kiseli kupus. Pitali smo se zašto je to tako i koji je tajni sastojak Anđelke Trdić, inače učiteljice po struci. Odgovor, kaže, leži u osmijehu s kojim dočeka mušterije na tržnici te u staroj i tradicionalnoj recepturi kiseljenja zelja koju je naslijedila od majke i oca.
Kiseli kupus jedan je od neizbježnih sastojaka blagdanskog stola pa stoga uoči praznika prodavači unaprijed pripremaju zalihe ovog povrća. Tako se i Anđelka opskrbila za ovu sezonu, a kiselog zelja ima dovoljno za prodaju do svibnja. Za blagdane, kaže, predviđa da će se prodati čak tri puta više nego inače, a i na njezinu štandu inače rijetko ostane kupusa koji kupci nisu “ugrabili”.
– Otići će sigurno tona kupusa u drugom dijelu prosinca – kazala je Anđelka.
U godini je na tržnici nema jedino tri ljetna mjeseca, a to je zato što se bavi sadnjom i berbom ovog povrća. Sve zelje koje ima u ponudi je domaće, uzgaja ga na tri hektara velikom polju, a na placu ga prodaje za 16 kuna po kilogramu.
Vrijeme za kiseljenje je početkom kolovoza, a prvi korak je, objašnjava, očistiti i oprati bačve od tri tisuće kilograma u kojima će kupus mjesec i pol do dva “odmarati” na sobnoj temperaturi, odnosno na oko 22 stupnjeva.
– Kad krenemo kiseliti, prvo trebamo očistiti glavice, odnosno skinuti gornji sloj listova na kupusu. Zatim na dno bačve stavimo red tih glavica pa na to sol, kukuruz, samljeveni lovorov list i papar u zrnu. Sve to daje neku posebnu notu i aromu. Ne znam nikoga tko stavlja taj spoj začina osim nas – kazala je Anđelka.
Nakon toga stavlja se red naribanog kupusa pa opet začini. Zatim slijedi gaženje, jer, naime, povrće mora pustiti vodu, a taj pothvat, kaže, imaju spremne posebne čizme.
– Tako su me naučili moji roditelji od kojih sam naslijedila ovaj posao – objasnila nam je prodavačica koja na tržnici voli porazgovarati sa svakim tko dođe na njezin štand jer, kako ističe, to se ljudima kod nje i najviše sviđa.
– Prije svega sam čovjek i ne mogu na to gledati samo kao na posao. Meni je to svakodnevica, ljubav i nasljedstvo zato što sa mnom rade moja djeca kao što sam ja prije sa svojim roditeljima – prisjetila se Anđelka. Obiteljski posao nakon nje planiraju preuzeti njezini sinovi koji sada, kaže, sudjeluju u svemu, od poslova na polju do transportiranja zelja na tržnicu.
Unatoč svemu, zasitili ga se nisu pa je tako njihov obiteljski stol u vrijeme blagdana također jedan od onih na kojem je neizbježan kiseli kupus, pogotovo u obliku kraljice zime, odnosno sarme.
