Slavna je to bila zemlja svinja. U nju se ulazilo kroz tajni tunel od svinjske masti. Koji god bi izabranik tamo stigao, bio je ovjenčan vijencem svinjskih kobasica sa svih strana koje ima svoju inačicu o toj Zemlji Nedođiji. No tamo je vladao trajni mir, a prasci su sami plesali s velikim noževima o pasu, spremni da se žrtvuju za užitak. Tako da zbog legende o mitskoj Cocaniji, zemlji mesnog izobilja, nije slučajno da je upravo svinjama pridana ključna uloga u revolucionarnom prevratu. Nasuprot legendi o “Zemlji prasećeg izobilja”, u romanu Georga Orwella “Životinjska Farma” prasci postaju nositelji diktature životinjskog proletarijata nad malim engleskim posjedom.
Spisateljsku alegoriju pokušalo se protumačiti kao pokušaj da od ove, nadasve bistre beštije, učini već toliko puta zloupotrijebljeni simbol proždrljivosti, tjelesne i duhovne pretilosti i naređenosti. No u samom romanu, tom remek-djelcu, vrlo se jasno ocrtalo sudbinu svih nasilnih društvenih promjena proisteklih iz totalitarnih ideologija, onih koje su tako snažno obilježile prošlo stoljeće. George je tako svinjskim autarsima, u koje su se ove inače liberalne životinje prometnule, što zbog niza za njih povoljnih okolnosti, što zbog iz njih proisteklih privilegija, kao predodređenih upravo gorljivim salonskim revolucionarima poslije revolucije namijenio tu ulogu. Od njihova dolaska na svijet na nekoj farmi ili tovilištu, do mesarskog noža ili pneumatskog čekića u nekoj klaonici.
Životinje, pa i ljudi, u svom životnom vijeku služe nekoj svrsi ili nekom gospodaru, na imaginarnom putu ka slobodi. No prasac, ta ukusna i slasna, mudra i pronicljiva životinja, od koje je tisućljećima opstajao njezin okrutni klasni neprijatelj, Homo gastronomicus, uspjela je u tako nesretnim i tragičnim okolnostima sačuvati bljesak osobnosti i autonomije u svom omeđenom ali bogatom životu.
Konj će lipsati prije nego što stigne pod nož, pas će služiti do svoje smrti, krave i goveda malo će uspjeti promijeniti u svojoj konačnici, podjednako kokoši i pilići, kao i ovce, ali samo svinja, to vrlo isključivo gastronomsko čeljade, zna pronaći način da se u pravo vrijeme pripremi za svoj kraj. Nije stoga slučajno mali prasac Snowball, Snježna Gruda, na Orwellovoj farmi glavni ali i najtragičniji junak ove distopije, u kojoj su svinje zamijenile ljude i preuzele svojstva njihova značaja. Ali, na sreću, ti isti ljudi, ljubitelji svinjetine, ipak, kako nas neizravno poučava “Životinjska farma”, nisu uspjeli u potpunosti zamijeniti svinje. Čak ni razna primamljiva jela od svinjetine.
Odojak idealist Snowball pretpostavio je takav rasplet pa je radije sanjao ljetne bezbrižne mjesece, kada je sve zrelo i bilo spremno za kusanje. A onda ga je tako jednog dana, za rane jeseni, nakon novog prevrata, stigao očekivani kraj. Ipak, Georgeova životinjska revolucija koja je tako na svojim raskrižjima, tužno i pogubno završila, kao i svaka krvava revolucija, ostavila je trag. To je po antropologinji Danieli Garavini, autorici vrsne knjige “Prasci i svinjetina”, objavljene u Italiji 1999., dovelo do pravog socijalnog paradoksa. Jer dogodio se obrat, tako da je u sve gladnijem svijetu valjalo svinje početi hraniti čak i sve skupljim žitaricama pa, eto, i danas mi, hranitelji svinja i svinje hraniteljice ljudi stali smo se nadmetati za hranu. Upravo kao u svakoj pravoj revoluciji koja odavno jede svoju odanu djecu.
Arista od crnog ombola
1 veći svinjski file od oko 3⁄4 kg premažite s 1 dl maslinova ulja pa sa svih strana dobro uvaljajte u 10 dag mješavine aromatičnog bilja, majčine dušice, mažurana, ružmarina, kadulje i timijana u koju ste ubacili sol i papar po želji. Pecite u pećnici na nauljenom limu, prvo na jakoj vatri, pa kad aristu okrenete prvi put, nastavite peći na srednjoj vatri dok meso ne postane meko, a iznutra ostane
malo ružičasto. Pustite da odstoji pa poslužite izrezano na ploške. Renesansni toskanski recept.
Pizzaiola napoletana
U tavi s obje strane na naglo zapecite 4 svinjska kotleta od po 20 dag. Posebno u 3 dl napolitanske šalše od pomidora ubacite 3 grančice ružmarina, posolite i zaljutite 1 sjeckanim peperoncinom ili ljutom papričicom, dodajte 10 dag crnih maslina i prelijte po odrescima. Pustite da se sve malo prožme na vatri i odmah poslužite. Omiljeni napuljski recept.
Svinjska pisanica s crnom tapenadom
1 veću svinjsku pisanicu od oko 1 kg narežite na komade pa premažite provansalskom muštardom, senfom sa sjemenkama taragona ili estragona, pa pustite da meso odstoji preko noći i dana u hladioniku. Tada ga na ploči za pečenje na naglo prepecite s obje strane, ali tako da u sredini ostane ružičasto. Stavite na pladanj i premažite slojem mljevenih crnih pečenih maslina. Tada na svaki komad pečene pisanice stavite po komadić maslaca te popaprite krupno mljevenim paprom. Poslužite odmah s u pećnici pečenom tortom od kuhanoga krumpira, ali i drugim prilozima po volji uz umak od 1 dl crnog vina pomiješanog s 1⁄2 dl balzamične kvasine u kojem ste na tavi rastopili 1 žlicu meda. Recept s francuskog juga.
Otvori KEKS Pay
