U jednom od popularnih vizualnih testova osobnosti, pred vama je prizor s četiri pojedinca u nevolji: medicinska sestra kojoj su po podu razasuti važni dokumenti, muškarac na štakama koji je upravo izgubio ravnotežu i pao, malo dijete koje stoji samo i neutješno plače te starija gospođa koja se čini dezorijentiranom i teško se kreće. Kome biste prvom priskočili u pomoć? Psihološke interpretacije ovakvih izbora, iako pojednostavljene, nude zanimljiv uvid. Odluka da se pomogne uplakanom djetetu sugerira izraženu empatiju i osjetljivost; vi ste osoba koja ne može podnijeti tuđu patnju, a prijatelji vas vide kao sigurno utočište.
Pomoći muškarcu na štakama odabir je rođenih vođa. Vaša logika je pomoći onome tko se već trudi sam sebi pomoći, što odražava vašu organiziranost, racionalnost i usredotočenost. Ako ste odabrali stariju gospođu, vodite se visokim moralnim načelima i poštovanjem prema tradiciji. Cijenite starije i spremni ste pomoći ne očekujući ništa zauzvrat. Naposljetku, izbor medicinske sestre, koja je objektivno u najmanjoj nevolji, ukazuje na vedru i opuštenu narav. Vi ste optimist koji vjeruje da će se veći problemi riješiti sami od sebe, a vaša nesputana i pustolovna priroda ne voli se zamarati težinom svjetskih problema.
Iako su ovakvi testovi zabavan prozor u našu psihu, stvarni scenariji otkrivaju daleko složeniju sliku ljudskog ponašanja. U stvarnoj kriznoj situaciji, jedan od ključnih faktora koji utječe na našu odluku nije samo naša osobnost, već i prisutnost drugih ljudi. Psiholozi su taj fenomen nazvali efekt promatrača, a postao je predmetom intenzivnog istraživanja nakon šokantnog ubojstva Kitty Genovese 1964. godine u New Yorku, koje je navodno svjedočilo desetak ljudi, no nitko nije intervenirao.
Istraživanja su pokazala da što je više ljudi prisutno, manja je vjerojatnost da će itko pomoći. To se događa zbog dva ključna mehanizma: pluralističkog neznanja i difuzije odgovornosti. Pluralističko neznanje je situacija u kojoj svatko gleda reakciju drugih kako bi procijenio je li situacija doista hitna. Budući da svi promatraju i nitko ne djeluje, pojedinci zaključuju da pomoć vjerojatno nije potrebna. Istovremeno, difuzija odgovornosti znači da se osobna odgovornost za djelovanje raspodjeljuje na cijelu grupu, pa se svatko nada da će "netko drugi" preuzeti inicijativu.
Osim socijalnog konteksta, naša odluka o pomaganju temelji se i na nesvjesnoj analizi troškova i koristi. Pomaganje je vjerojatnije ako je cijena niska u smislu vremena, truda ili rizika. Posuditi olovku kolegi je lako; suprotstaviti se napadaču s nožem nešto je sasvim drugo. Na dubljoj razini, naša sklonost pomaganju ima i evolucijske korijene. Prema evolucijskim psiholozima, pomažemo jer to povećava šanse za opstanak naših gena. To se očituje kroz srodničku selekciju - izraženiju sklonost pomaganju krvnim srodnicima - ali i kroz recipročni altruizam, načelo "ja tebi, ti meni", koje osigurava uzajamnu pomoć i opstanak unutar zajednice.
Ponekad su motivi i egoistični: model olakšanja negativnog stanja sugerira da pomažemo kako bismo se sami osjećali bolje i ublažili vlastitu tugu ili krivnju. S druge strane, postoji i istinski altruizam, motiviran empatijom. Kada se možemo staviti u tuđu kožu i osjetiti ono što ta osoba proživljava, naša primarna motivacija postaje dobrobit te osobe, čak i ako to za nas podrazumijeva određenu žrtvu.
Najviše iznenađuje jaz između onoga što vjerujemo da bismo učinili i onoga što uistinu činimo pod pritiskom. Klasični eksperiment "Dobri Samarijanac" Johna Darleya i Daniela Batsona savršeno to ilustrira. Studente teologije, od kojih su neki upravo pripremali propovijed o prispodobi o dobrom Samarijancu, poslali su u drugu zgradu. Na putu su nailazili na čovjeka u nevolji. Pokazalo se da tema propovijedi nije imala nikakav utjecaj na njihovu spremnost da pomognu. Jedini važan faktor bila je žurba. Od onih koji su mislili da imaju dovoljno vremena, 63 posto je stalo pomoći, u usporedbi sa samo 10 posto onih kojima je rečeno da kasne. Ovaj rezultat ističe kako situacijski pritisci mogu nadjačati naša najdublja moralna uvjerenja. Naše reakcije u moralnim dilemama ne otkrivaju samo tko smo, već i koliko smo podložni okolnostima koje nas često sprječavaju da budemo onakvi kakvima se smatramo.
Što vaša omiljena boja govori o vašoj osobnosti? Više nego što mislite!
Otvori KEKS Pay
