Majka jednog djeteta podijelila je potresno iskustvo nakon što su joj liječnici gotovo deset godina simptome neizlječivog raka crijeva pripisivali sindromu iritabilnog crijeva (IBS). Beth Stichbury iz Tonbridgea u Kentu počela je 2015. godine, sa 17 godina, imati problema sa zatvorom i povremenim krvarenjem. Tijekom više od šest godina osam puta je posjetila liječnika opće prakse, no uvijek je dobivala isti odgovor – “to je IBS, nema razloga za brigu”, piše Daily Mail.
Tek u kolovozu 2024., nakon što su simptomi postali ozbiljniji, upućena je na kolonoskopiju. Rezultati su pokazali najgore: rak debelog crijeva četvrtog stadija, već proširen na jetra i pluća.
Rak debelog crijeva, četvrti najsmrtonosniji rak na svijetu, sve češće pogađa mlađe odrasle osobe. U posljednjih 30 godina broj dijagnoza u dobi ispod 50 godina porastao je za čak 50 posto. Iako većina slučajeva i dalje pogađa starije od 50 godina, stručnjaci upozoravaju na promjene: dok se stope kod starijih stabiliziraju, među mlađima rastu.
Simptomi na koje treba obratiti pozornost uključuju:
- promjene u ritmu stolice (uporan proljev ili zatvor),
- krv u stolici,
- bol ili kvržicu u trbuhu,
- nadutost,
- neočekivani gubitak težine i umor.
Beth, danas 27-godišnjakinja i stomatološka sestra, podvrgnuta je operaciji, ima stomu i prolazi kroz kemoterapiju. Unatoč jakim bolovima i slabosti, uključila se u borbu za podizanje svijesti među mladima – dijeli plakate sa simptomima i potiče vršnjake da se pregledaju. “Imam jake bolove svaki dan i nedostaju mi obične stvari, poput odlaska s kćeri u park. Moje šanse za izlječenje su male, ali želim doživjeti što više prekretnica s njom”, ispričala je.
Osim toga, razmišlja o pokretanju pravnog postupka zbog godina pogrešnih dijagnoza: “Otišla sam liječniku osam puta i uvijek sam dobivala isti odgovor – pij više vode, promijeni prehranu. Da su testovi napravljeni ranije, otkrili bi rak mnogo prije.” Beth vjeruje da su liječnici ignorirali simptome jer je bila mlada i fizički aktivna: “Dob ne znači ništa kada je riječ o raku. Može pogoditi bilo koga – a upravo zato je toliko smrtonosan među mlađima, jer se ne pregledavaju”.