Barbara Celjska, kći moćnog Hermana II. grofa Celjskog i supruga Sigismunda Luksemburškog, u povijesti je ostala zapamćena kao Crna kraljica, a u mnogim djelima opisana je kao mračna dama koja noću šeće zidinama Medvedgrada i šapuće čarolije. Za razliku od mnogih svojih suvremenica, nikada se zbog sumnji u čaranje nije našla pred tadašnjim okrutnim inkvizicijskim sudom, no mnogi je i danas drže jednom od najpoznatijih 'celebrity' vještica u povijesti.
Dakako, Barbara Celjska, kao niti jedna žena koja je zbog optužbi da je vještica završila na lomači, nije zaista bila vještica. No, Crna kraljica je definitivno bila zvijezda kasnog srednjeg vijeka koja je svjesno njegovala reputaciju moći i tajnovitosti. Navodno se bavila alkemijom i astrologijom te je posjedovala knjige, alate i znanja koji su običnim smrtnicima bili nedostupni. A kada su dvorske glasine trebale objašnjenje za žensku inteligenciju i ambiciju, najlakše ih je bilo pripisati magiji.
Rođena oko 1392. u Celju, Barbara je vrlo mlada stupila u brak sa Sigismundom, kraljem Ugarske i Hrvatske, kasnije i carem Svetog Rimskog Carstva. Uloga carice za nju nije podrazumijevala pokornost, niti je pomišljala na to da bude samo ukras svome carskom suprugu. Naprotiv, Barbara je upravljala vlastitim posjedima, pregovarala s velikašima, podizala i jamčila zajmove te sudjelovala u političkim nagodbama u doba kada su granice pucale, a prijetnje dolazile sa svih strana. U hrvatskim je krajevima ostavila trag u nizu utvrda i gospodarstava, njima je upravljala kao iskusna poduzetnica, svjesna da je tvrđava onoliko čvrsta koliko su pune njene škrinje. Jedna od utvrda u kojima je boravila je Medvedgrad, a vjeruje se kako je izvor Kraljičin zdenac, koji i danas žubori na Medvednici, dobio ime upravo po njoj. Legenda kaže kako je Crna kraljica onamo dolazila piti vodu jer se bojala da joj na dvoru netko ne ponudi čašu s otrovanim pićem.
Uz nekadašnju vladaricu Medvedgrada vežu se i brojne druge nevjerojatne legende, poput one da je ljubavnike mijenjala kao čarape, a one kojih bi se zasitila navodno je bacala s vrha kule. Šuškalo se i kako je imala dresiranog crnog gavrana koji je njezine neprijatelje kljucao do smrti te da je u podrumima svojih utvrda gomilala zlato i drugo blago.
Većina tih priča, dakako, nije istinita, a kad je riječ o Barbarinoj sklonosti 'zabranjenim znanostima' vjerojatno nije bila riječ o hiru, nego radoznalosti i želji za učenjem. Priča se kako je u podrumu Medvedgrada imala ogroman laboratorij s epruvetama i tikvicama, raznim metalima i kemijskim spojevima te brojnim rukopisima na latinskom i njemačkom jeziku, no nije poznato je li u svom 'čarobnjačkom' carstvu pokušavala stvoriti zlato ili eliksir vječne mladosti. Sve je to hranilo mit da Barbara zna nešto više od drugih. A kada su humanisti i kroničari, mahom muškarci, trebali okvir za takvu ženu, posegnuli su za stereotipom fatalne čarobnice.
Ipak, iza legende je stajala hladna strategija. Barbara se kretala u vrlo moćnim krugovima. Uz Sigismunda, okružena vitezovima, diplomatima i svećenstvom, znala je kako koristiti simboliku, ceremoniju i glasine. Nakon muževe smrti doživjela je političke prevrate i zatočenja, ali se opet podizala, potvrđujući tvrdokornu sposobnost preživljavanja u svijetu koji ženama rijetko oprašta ambiciju.
Zato je Crna kraljica manje priča o zloj čarobnici, a više o pametnoj ženi ispred svoga vremena. U svijetu u kojemu su ženska znatiželja i moć često proglašavane opasnima, Barbara je od svoje reputacije napravila alat i stvorila kult ličnosti koji ne prestaje izazivati znatiželju ni stoljećima nakon njezina vremena.
Otvori KEKS Pay
