U dinamičnom ritmu suvremenog života, stres je postao gotovo neizbježan dio svakodnevice. Međutim, kada nelagoda, napetost i zabrinutost postanu trajni pratioci, postavlja se pitanje – je li riječ o prolaznom stresu ili o ozbiljnijem stanju, poput anksioznosti? Dok stres često ima jasno prepoznatljiv uzrok i može biti i poticajan, anksioznost je kompleksnija i zahtjeva dubinsko razumijevanje te aktivan pristup u upravljanju simptomima.
A kada je vrijeme da potražimo pomoć? Razgovarali smo sa psihoterapeutkinjom i psihologinjom Gabrijelom Ištukom koja nam je otkrila kako razlikovati stres od anksioznosti, koji su njezini glavni uzroci, te kako pravovremeno prepoznati simptome i započeti put prema boljitku.
U užurbanom tempu današnjice gotovo svi proživljavamo stresne situacije. Kako možemo razlikovati stres od anksioznosti? Koje su osnovne razlike između ta dva stanja?
Stres je odgovor organizma na neku situaciju ili doživljaj. Možemo govoriti o pozitivnom stresu (eustres) – tzv. zdravoj dozi pritiska koja nas motivira, hrabri i čini učinkovitijima i dugotrajnoj izloženosti stresnim situacijama (distres). Anksioznost je emocionalno stanje u kojem osoba osjeća strah, nelagodu, napetost, brigu. Glavna razlika između stresa i anksioznosti je u objektu; dok kod stresa imamo jasan objekt straha (racionalni ili iracionalni), kod anksioznosti nemamo točno utvrđen izvor. Stres se smiruje kad se riješe izazovi/problemi koji su ga uzrokovali, a anksioznost može biti kronična i zadržati se unatoč rješavanju problema te ozbiljno otežati svakodnevno funkcioniranje.
Možete li nam objasniti koji su glavni uzroci koji mogu dovesti do razvoja anksioznosti? Kako prepoznati simptome kod sebe ili drugih?
Kod nekih osoba može doći do kemijske neravnoteže u mozgu što dovodi do razvoja anksioznosti (biološki), kod drugih postoji više osoba ili generacija u obitelji koje su se borile s anksioznošću (genetski), kod trećih je uzrok u izloženosti organizma životnim stresorima – brak, selidba, razvod, smrt, financijski problemi i drugih (okolinski), traumatska iskustva (nepogode, zlostavljanje, nesreće, ratovi, prirodne nepogode, nasilje,...), različite osobine ličnosti (psihološki) te teške kronične bolesti i narušeno stanje organizma (zdravstveni). Za pravovremeno prepoznavanje simptoma važno je pratiti sebe, osluškivati se jer nam tijelo šalje signale na koje mi nerijetko zažmirimo ili ih u potpunosti zanemarimo. Najčešći simptomi su osjećaj napetosti, uznemirenosti i/ili straha, povećan puls i/ili krvni tlak, crvenilo, osip, ubrzano disanje, problemi sa spavanjem, lošija koncentracija ili nemogućnost iste, problemi s pamćenjem, znojenje, umor, drhtanje, negativne misli, izbjegavanje situacija koje uzrokuju anksioznosti i drugi.
Može li anksioznost nestati sama od sebe ili je potrebno poduzeti aktivne korake za rješavanje problema? Kada bi osoba trebala potražiti stručnu pomoć?
Kod nekih osoba je moguće da se anksioznost s vremenom smanji, no češće je potrebno poduzeti aktivne korake kako bi se osobi koja se bori s anksioznošću lakše uvela kontrolu nad svojim životu i poboljšala kvalitetu življenja. Stručnu pomoć svakako preporučujem da potražite ako osjećate da se ne možete boriti više sami. Možda ste pokušali neke tehnike i metode, no ne primjećujete napredak i poboljšanje. Potražite pomoć stručnjaka ako osjećate da vam je narušeno svakodnevno funkcioniranje, imate li teže podnošljive fizičke ili psihičke simptome, ako primjećujete uz anksioznost i simptome depresije te ako simptomi traju dulje vrijeme bez znakova da ide na bolje.
Kako anksioznost utječe na fizičko zdravlje? Koje su dugoročne posljedice ako se anksioznost ne liječi ili zanemaruje?
Anksioznost ima značajan utjecaj na cjelokupno funkcioniranje organizma – od kardiovaskularnog sustava, narušavanja imuniteta, probavnog sustava do problema s mišićima i spavanjem. Ako se ne liječi, anksioznost dugoročno može narušiti zdravlje pojedinca kroz povećan rizik od razvoja kroničnih bolesti poput dijabetesa i bolesti srca. Pogoršava se kvaliteta i općenito zadovoljstvo životom ako dođe do razvoja depresije ili drugih psihičkih poremećaja/poteškoća; narušavanja odnosa s drugima i izloženosti fizičkim simptomima.
Kako se nositi s anksioznošću u svakodnevnom životu? Koje praktične savjete možete dati ljudima koji žele upravljati svojim osjećajima anksioznosti?
Brinite o sebi tako da činite sve ono što se i inače komunicira kada govorimo o očuvanju mentalnog i fizičkog zdravlja. Redovito se bavite fizičkom aktivnošću (lučenjem hormona sreće smanjuje se stres i poboljšava raspoloženje); primjenjujte tehnike opuštanja (meditacija, progresivna mišićna relaksacija, usredotočena svjesnost ili vizualizacija); ne propustite vježbati disanje kako biste se lakše umirili; postavljanje granica i prioriteta, rad na organizacijskim vještinama; brinite o svojoj socijalnoj podršci; pratite svoje emocije (npr. vodite dnevnik emocija); ograničite vrijeme za brigu; zdravije se hranite te uklonite negativne načine nošenja s anksioznošću (alkohol, droga, nasilje, kladionice,...). Krenite s jednom stvari koja vam se čini lakša za uvesti ju kao promjenu u svoj život i držite se toga, nemojte biti prestrogi prema sebi, važno je da krenete i da ustrajete. Rješavajte jedan po jedan dio kako ne biste brzo odustali. Nisu svi za sve tehnike zbog čega uvijek navodimo više toga pa ako nešto ne ide, probajte drugo. Korak po korak i doći ćete do uspjeha i uspostave kontrolom nad anksioznošću.
U kontekstu Vašeg stručnog iskustva kao psihoterapeutkinje, možete li s nama podijeliti primjer uspješne terapije ili promjene koju ste vidjeli kod osoba suočenih s anksioznošću? Što mislite, koji je ključni faktor uspjeha u takvim slučajevima?
Promjena koja se vidi kao rezultat rada je da osobe osvijeste koje su to situacije "okidači" za anksioznost, kako se osjećaju, koji su fizički simptomi i koje im misli dolaze. Tako se upoznaju sa svojom anksioznošću. Kroz susrete se psihoeduciraju o anksioznosti, vježbaju i primjenjuju tehnike relaksacije i vježbe disanja. Ovisno o priči klijenta, osoba se izlaže situacijama koje uzrokuju anksioznost. To je općenito, dok bih kao ključni faktor uspjeha istaknula važnost motivacije za to da bude bolje i da se promjeni, odnosu i suradnji između terapeuta i klijenta i redovita primjena usvojenih tehnika i metoda (posebno na početku rada).
Kako Vi kao stručnjakinja za mentalno zdravlje gledate na važnost optimizma u prevenciji i suočavanju s anksioznošću? Kako podrška zajednice, prijatelja i obitelji može pomoći u procesu smanjenja anksioznosti i promoviranju mentalnog zdravlja?
Poznato nam je da se osobe koje su optimistične bolje nose sa stresom i izazovima, manje je prisutna frustracija i osjećaj beznađa zbog čega im je lakše nositi se s anksioznošću. Na nju gledaju kao na privremenu situaciju koja je rješiva. Ljudi su socijalna bića stoga je lakše nositi se sa bilo kojom teškoćom uz podršku bližnjih. Uz dobar sustav podrške, osobe će lakše priznati da postoji problem i prije će se ohrabriti potražiti pomoć. Uz optimizam i svoj mali krug velikih ljudi, osobe pozitivnije pristupaju životnim izazovima i bolje se nose s njima. Ako se cijelo društvo udruži u promicanju važnosti mentalnog zdravlja i radu na destigmatizaciji istog, kao rezultat ćemo imati više preventivnih pregleda i veće pomoći osobama u svojoj sredini koji u tom pozitivnom ozračju potraže pomoć.
Napadi panike često izazivaju veliku zabrinutost kod ljudi koji ih dožive. Smatrate li da je panični napadaj „zvono na uzbunu“? Koji je Vaš stručni pogled na ovu pojavu?
Razlog za to su često snažni fizički simptomi koji mogu biti zastrašujući za pojedinca i rekla bih da je posjet hitnoj službi više pravilo, nego iznimka u slučaju snažnog paničnog napadaja. Svakako je "zvono za uzbunu" da smo bili manje odgovorni prema sebi i svom životu neovisno o tome je li riječ o nedostatku brige za fizičko ili psihičko zdravlje ili preopterećenosti stresom. Važno mi je naglasiti da smo ljudi i da u teškim trenucima nismo nedodirljivi koliko god bismo željeli da smo nekad imuni na određene osobe/stvari ili situacije. Panični napad kao i bilo koja druga poteškoća se ne smije zanemariti, nego pozvati sve na akciju od pojedinca do zajednice. Budite odgovorni prema sebi i osobama kojima ste okruženi jer samo tako stvaramo društvo u kojem svi podržavamo brigu za zdravlje - fizičko i mentalno.
Sadržaj nastao u suradnji s Cedevitom.
