Vrijeme odlaska na spavanje moglo bi imati znatno veći utjecaj na mentalno zdravlje i kvalitetu života nego što se dosad mislilo. Novo istraživanje pokazalo je da osobe koje prirodno preferiraju kasnije odlaske na spavanje i kasnije buđenje češće prijavljuju probleme s mentalnim zdravljem te izraženiji osjećaj usamljenosti, posebno tijekom noći. Kvalitetan san jedan je od temelja dobrog zdravlja i svakodnevnog funkcioniranja. Nedostatak sna može utjecati na koncentraciju, razinu energije, rad imunološkog sustava i opće raspoloženje, zbog čega je važno razviti zdrave navike spavanja.
Podaci Europskog društva za istraživanje sna pokazuju da se nesanica javlja kod značajnog broja Europljana, dok velik dio građana Hrvatske, čak 80 %, nije zadovoljan kvalitetom svog sna. Redovita rutina i nekoliko jednostavnih promjena u svakodnevnim navikama mogu pomoći u poboljšanju sna i uspostavljanju uravnoteženijeg dnevnog ritma. Sve više istraživanja pokazuje da važnu ulogu ne igra samo trajanje sna, već i vrijeme u koje odlazite na spavanje. Tim znanstvenika s Brigham Young University analizirao je navike spavanja 442 ispitanika te otkrio povezanost između kasnijeg odlaska na spavanje, usamljenosti i anksioznosti, prenosi Daily Express.
Autori smatraju da dio problema proizlazi iz nesklada između prirodnog ritma pojedinca i svakodnevnih društvenih obveza. Većina poslova, škola i drugih aktivnosti organizirana je tijekom jutra i ranijeg dijela dana, zbog čega osobe koje prirodno funkcioniraju bolje navečer često imaju manje prilika za društvene kontakte ili kvalitetan odmor. „Osobe s kasnijim obrascima spavanja prijavile su lošije mentalno zdravlje djelomično zato što su istodobno osjećale veću usamljenost, uključujući osjećaj usamljenosti tijekom noći, kao i višu razinu anksioznosti“, rekao je autor istraživanja Alec Harlow.
Analiza podataka ukazala je na to da je osjećaj usamljenosti tijekom noćnih sati jedan od ključnih čimbenika koji povezuje kasniji odlazak na spavanje s povećanom anksioznošću. Ispitanici koji su češće osjećali usamljenost navečer i tijekom noći u pravilu su prijavljivali više razine tjeskobe od onih koji nisu imali takva iskustva. „Procjena i rješavanje osjećaja usamljenosti, uključujući izazove koji se javljaju tijekom noći, poput anksioznosti, mogli bi predstavljati važan korak u poboljšanju dobrobiti osoba s kasnijim kronotipom“, zaključio je Harlow.