U narodnoj predaji sačuvano je herojstvo Mile iz roda Gojsalića, lijepe i ponosne poljičke djevojke, mučenice i narodne junakinje, "hrvatske Ivane Orleanske“, koja je žrtvovala vlastiti život da otkloni opasnost tuđinske okupacije rodnog poljičkog kraja.Njeno herojstvo česta je tema hrvatske književnosti, glazbe i umjetnosti, a Jakov Gotovac je svojedobno na stihove Danka Anđelinovića, skladao o njoj i povijesnu glazbenu dramu, prema formatu svoju najveću operu, punu plemenitog patosa i gotovo oratorijskog mira koja je 23. listopada ponovno na sceni HNK Splita.
Dirigira Ivo Lipanović, redatelj je Ozren Prohić, a naslovnu junakinju utjelovit će Martina Mikelić, a uz nju će nastupiti i Ivica Šarić, Bože Jurić Pešić, Marko Lasić, Mate Akrap, Goran Velić, Božo Župić, Vlatko Belas, Lovre Gujinović, Joško Tranfić, Matej Predojević Petrić, Matija Škiljo, Matej Akrap i Borna Matijević. Uz Orkestar i Zbor HNK Split.
Iako se i u ostalim hrvatskim junačkim operama pojavljuje lik mlade djevojke, jedino je Mila aktivna heroina i jedini ženski lik koji za cilj ima zaštitu domovine. Radu na ovoj povijesnoj glazbenoj drami pod naslovom Mila Gojsalića, nakon opera Morana, Era s onoga svijeta i Kamenika, Jakov Gotovac je pristupio 1948. Partituru je dovršio 1951. godine, a djelo je svoju praizvedbu doživjelo 18. svibnja 1952. pod skladateljevim vodstvom na sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.
Upravo je element narodne legende snažno utjecao na karakterizaciju likova opere: hrabri i pošteni protagonisti predvođeni mladom Milom suprotstavljeni su nasilnim Osmanlijama predvođenim Topan-pašom. Neki kritičari napominju da su Gotovac i Anđelinović odabrali zapravo biblijsku temu jer legenda o Mili zrcali Marulićevu Juditu, pa tako Mila postaje arhetip mučenice koja umire za svoju vjeru. Iako se žrtvuje za dobrobit domovine, naslovna junakinja nije politički motivirana već se njezino djelovanje temelji na vlastitom integritetu i naglašava važnost osobnog morala – najjasnije je to u prvom dijelu kad mlada Mila dobrovoljno odabire odlazak zloglasnom Topan-paši umjesto bijega s voljenim zaručnikom. Gotovac njenu odlučnost dočarava glazbom koja je namjerno tiša kako bi motivirala publiku na obraćanje pozornosti na junakinju. Oda zemlji, najpopularnija Milina arija uspješno izražava Milinu ljubav prema rodnom kraju, spremnost na žrtvu, ali i njenu vjeru.
U predaji, u srcu Dalmatinske zagore, na području drevne Poljičke Republike, generacijama se prenosi priča o Mili Gojsalić, djevojci čije je ime postalo sinonim za hrabrost i žrtvu. Iako o njoj ne postoje sačuvani arhivski zapisi koji bi potvrdili njezino postojanje, legenda o poljičkoj junakinji toliko je duboko ukorijenjena u narodnu predaju i hrvatsku kulturu da njezina priča živi snažnije od mnogih povijesnih istina. Prema predaji, Mila je potjecala iz sela Kostanje, iz roda Gojsalića, a neki izvori navode čak i da je bila daleka potomkinja hrvatskog kralja Gojslava.
Njezina sudbina isprepletena je s jednim od najtežih trenutaka poljičke povijesti, vremenom velikih osmanskih osvajanja koja su zaprijetila samom opstanku ovog jedinstvenog autonomnog područja. Godina je 1530. Osmanski vojskovođa Ahmed-paša okupio je golemu vojsku od deset tisuća vojnika s jednim ciljem: pokoriti Poljica i slomiti otpor njezinih stanovnika. Turski tabor postavljen je u mjestu Podgradac u Gatima, unoseći strah među lokalno stanovništvo koje je bilo brojčano daleko nadjačano. U tom ozračju beznađa, sudbina je odabrala svoju heroinu. Glas o iznimnoj ljepoti mlade Mile Gojsalić stigao je do Ahmed-paše, koji je, opčinjen pričama, naredio svojim vojnicima da mu je dovedu u šator. Mila je te noći nasilno odvedena, a pred nju je stavljen strašan izbor: život u sramoti kao robinja u pašinom haremu ili prkosna smrt kojom bi spasila svoj narod. Njezina odluka zauvijek će promijeniti tijek bitke i upisati je u vječnost.
Te kobne noći, nakon što je bila primorana podnijeti najveće poniženje i izgubiti nevinost, Mila je u tami pašinog šatora skovala svoj smrtonosni plan. Pričekala je da Ahmed-paša zaspi, a zatim se tiho iskrala, zgrabivši goruću baklju. Hrabro se probila do samog srca turskog logora, do skladišta baruta i streljiva. Bez trenutka oklijevanja, bacila je baklju u skladište, pokrenuvši lančanu reakciju koja je rezultirala zaglušujućom eksplozijom. Čitav osmanski tabor bio je uništen u vatrenoj stihiji, a u plamenu su, zajedno s Milom, živote izgubili i okrutni Ahmed-paša te brojni njegovi časnici i vojnici. Njezin samoubilački čin bio je čin najvećeg domoljublja, žrtva koja je Poljičanima dala priliku za slobodu.
Moćna eksplozija i iznenadna smrt vođe unijeli su potpunu pomutnju i paniku među preživjele osmanske vojnike. Obeshrabreni i prestravljeni, postali su laka meta. Taj trenutak kaosa iskoristili su Poljičani koji su, ohrabreni Milinim herojskim činom, krenuli u odlučan protunapad. Napali su ostatke turske vojske, nanijeli im težak poraz i jednom zauvijek ih protjerali sa svog teritorija. Pobjeda je bila potpuna, a sloboda Poljičke Republike obranjena. Mila Gojsalić nije dočekala da vidi plodove svoje žrtve, ali njezino djelo postalo je kamen temeljac opstanka njezina naroda, a njezino ime simbol otpora koji nikada neće biti zaboravljen.
Tragična i slavna sudbina poljičke heroine postala je neiscrpna inspiracija za brojne hrvatske umjetnike koji su njezinu priču ovjekovječli u svojim djelima. Najpoznatiji spomenik njezinoj hrabrosti je veličanstveni brončani kip, djelo svjetski poznatog kipara Ivana Meštrovića. Postavljen na vidikovcu iznad kanjona Cetine, u blizini sela Gata, kip ponosno gleda prema ušću rijeke i gradu Omišu, simbolično čuvajući kraj za koji je dala život. Njezin lik našao je mjesto i u književnosti, gdje su o njoj pisali velikan August Šenoa u svojim "Povjesticama" te fra Andrija Kačić Miošić.
Otvori KEKS Pay
