Wagnerov “Parsifal”, koji će u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu premijerno izvesti veliki ansambl 26. ožujka, nije opera. Wagner ga je nazvao svečanim posvetnim prizorom, a libreto za to svoje zadnje djelo pisao je punih dvadeset godina, rečeno je ove nedjelje na predstavljanju središnje operne premijere u HNK ove sezone na kojem se tražio stolac više.
Euforija zbog Wagnera ponovno trese Zagreb. Zagreb nije slušao i gledao “Parsifal” od 1943. godine. Ovih je dana obnovljen rad Wagnerova društva, ulaznice za “Parsifal” već su vrlo tražena roba, a generalni pokusi u HNK najavljeni su za ovaj tjedan. Glazbeno vodstvo povjereno je iskusnom vagnerijancu Nikši Barezi koji je pozvao publiku na pažljivo čitanje libreta i prije nego što dođe na predstavu i rekao da je “Parsifal” djelo koje se ne može objasniti. Spominjao je motive vjere, posljednje večere, boli, istaknuvši da je “Parsifal” kombinacija drame i permanentne simfonije.
– Glazba je jedina umjetnost koja može dočarati Isusa Krista – istaknuo je Bareza rekavši da ansambl HNK ulaže ogromne napore u pripremi premijere. Njemački redatelj Kurt Josef Schildknecht, koji u Zagreb dovodi scenografa Rudolfa Rischera, kostimografkinju Geru Graf i oblikovatelja svjetla Rofera Vanonija, ističe da “Parsifal” traje koliko i tri normalne opere, da mu je sadržaj duhovne prirode satkan od puno simbola, te da Wagner sadržaj opere ne priča glazbom, nego jezikom.
– Zbog toga je izgovor jako važan, jer je Wagner minuciozno komponirao prema njemačkom jeziku u kojem je naglasak na konsonantima, a ne na vokalima kao u talijanskoj operi – kaže Schildknecht. Istaknuo je da u vremenu kratkih efektnih TV-spotova Wagnerove duge fraze možda djeluju zastarjelo, ali da on ne želi režirati niti protiv Wagnerove glazbe niti protiv Wagnerova teksta.
– Nesporazum je u “Parsifalu” vidjeti samo kršćansku operu. “Parsifal” pokazuje tek neke posljedice kršćanstva dotičući i temu svećeničkog celibata i prikazujući vitezove koji žive samo za duh. Wagner na kraju djela govori o otkupljenju otkupitelja i spasenju spasitelja. Mislim da je “Parsifalom” htio utopistički poručiti da svijet ne treba Spasitelja, dakle ni Krista ni Muhameda – napominje Schildknecht kojem “Parsifal” sasvim sigurno nije normalna glazba, nego droga.
– Scenografija će nalikovati na Stonehenge. U mojoj režiji Kundry ne umire, a žene se na sceni pridružuju vitezovima – ističe redatelj. U naslovnoj ulozi nastupa američki tenor John Pierce, dok će Kundry prvi put u karijeri pjevati Dubravka Šeparović-Mušović. – Mislim da je Dubravka idealna Kundry te da će iz Zagreba s tom ulogom krenuti u svijet – tvrdi ravnatelj Opere Branko Mihanović koji je podsjetio na velike hrvatske Kundry kao što su Milka Trnina te Dunja Vejzović koja je tu ulogu tri sezone pjevala u Bayreuthu.
Otvori KEKS Pay
Sve super samo ne znam zašto je Bareza morao dovesti toliko stranaca kao da mi nemamo dobrih kostimografa, koreografa i sl. Zar su stranci a priori bolji od nas?