Brojni gledatelji ostali su zakinuti za ulaznice na rasprodanu projekciju starog hita, filma "Mulholland Drive" koji je prikazan u sklopu 16. Fantastic Zagreb Film Festivala. Iznenađujuće, navala se očekivala, ali ne tolika, što nas je potaknulo da se prisjetimo kako je taj film prošao put od odbacivanja poput smeća do hita.
Put filma "Mulholland Drive" do statusa jednog od najboljih ostvarenja 21. stoljeća bio je sve samo ne glamurozan. Priča počinje 1999. godine kada je David Lynch snimio pilot-epizodu za televizijsku mrežu ABC, nadajući se da će stvoriti novu seriju koja će naslijediti uspjeh "Twin Peaksa".
No, sudbina je imala druge planove. Nakon što su pogledali Lynchovu dvosatnu, zagonetnu viziju, direktori ABC-ja bili su potpuno zbunjeni i odbili su projekt. Jedan od njih je, prema Lynchovim riječima, rekao da je "skoro zaspao stojeći" dok je gledao pilot. Projekt je bio mrtav, a snimljeni materijal osuđen na zaborav. Spas je stigao s neočekivane strane – od francuske produkcijske kuće StudioCanal, koja je otkupila prava i Lynchu dala dodatnih sedam milijuna dolara da od propalog pilota stvori cjelovečernji film. Redatelj, koji do tog trenutka nije imao ideju kako zaokružiti priču, tvrdi da su mu sve ključne ideje za rasplet sinule odjednom, tijekom jedne seanse transcendentalne meditacije.
Ono što je nastalo je hipnotički neo-noir triler koji prati Betty Elms (Naomi Watts), vedru i optimističnu glumicu koja dolazi u Hollywood puna snova o uspjehu. U luksuznom stanu svoje tete zatječe misterioznu tamnokosu ženu (Laura Harring) koja pati od amnezije nakon stravične prometne nesreće na zloglasnoj cesti Mulholland Drive. Nazvavši se Rita prema posteru Rite Hayworth, ona s Betty kreće u potragu za vlastitim identitetom, a njihova istraga ih vodi duboko u mračno podzemlje "tvornice snova". Prve dvije trećine filma odvijaju se kao stilizirani misterij, no u posljednjem dijelu film doživljava potpunu dekonstrukciju. Identiteti se mijenjaju, stvarnost i iluzija postaju nerazlučivi, a optimistični ton zamjenjuje očaj. Najraširenija interpretacija, koju je potvrdila i sama Naomi Watts, jest da je veći dio filma zapravo san propale glumice Diane Selwyn, idealizirana fantazija života kakav je željela, dok je brutalni završetak prikaz njezine tragične stvarnosti ispunjene ljubomorom, neuspjehom i krivnjom.
Budući da je projekt isprva bio zamišljen kao TV serija, Lynch je tražio glumce koji su bili spremni potpisati dugoročne ugovore, zbog čega je birao među manje poznatim imenima. Da je od početka radio film, Naomi Watts možda nikada ne bi dobila ulogu koja ju je lansirala među zvijezde.
Lynchov proces odabira glumaca bio je nekonvencionalan; nije održavao audicije, već je s kandidatima samo razgovarao tridesetak minuta. "Sve je u očima, u nekom osjećaju u zraku. Jednostavno znam može li ta osoba odigrati ulogu", objasnio je. Bizarnosti su pratile i samu produkciju. Laura Harring je na putu na sastanak s Lynchom doživjela lakšu prometnu nesreću, da bi tek na sastanku saznala da njezin lik u uvodnoj sceni također doživljava prometnu nesreću. Čak i nakon što je ABC odbio pilot, Harring je, kako je kasnije rekla, sanjala da će "Mulholland Drive" postati film i Lynchu je stalno govorila da posvuda vidi znakove i predskazanja.
Film je prožet atmosferom starog Hollywooda, s jasnim posvetama klasiku "Bulevar sumraka", jednom od Lynchovih omiljenih filmova. Redatelj vidi jasnu paralelu između glume i amnezije, stanja koja dominiraju filmom. "Dobar glumac se odriče sebe i postaje netko drugi. Svi mi ponekad želimo pobjeći i izgubiti se u nekom novom svijetu", izjavio je Lynch.
Ta ideja gubitka identiteta središnja je tema filma, koji Hollywood prikazuje ne kao mjesto ostvarenja snova, već kao mračnu, iluzornu pozornicu na kojoj se snovi pretvaraju u noćne more. Premijerno prikazan na Filmskom festivalu u Cannesu 2001. godine, film je oduševio kritiku, a Lynchu donio nagradu za najboljeg redatelja. Unatoč kompleksnosti, ili upravo zbog nje, "Mulholland Drive" je s vremenom stekao vojsku obožavatelja koji neumorno analiziraju svaki kadar. Sam redatelj odbija dati konačno objašnjenje, ali je za DVD izdanje ponudio "deset tragova" kao pomoć gledateljima u slaganju ove zamršene slagalice. Njegova reputacija nastavila je rasti, a danas se redovito nalazi na listama najboljih filmova svih vremena, dokazujući da prava umjetnost ne nudi jednostavne odgovore, već postavlja vječna pitanja o prirodi stvarnosti, identiteta i iluzija koje stvaramo da bismo preživjeli.
Otvori KEKS Pay
"Ponekad bude neka kočija. Koliko vozača ima kočija?" - "Jednog?" -"Pa, recimo da ja vozim tu kočiju. I ako prilagodiš svoj stav, možeš se voziti sa mnom." Legendarna scena...