Iz DHK-a su, vezano za pokušaj uvođenja tzv. bunjevačkog jezika u službenu uporabu u Subotici, kulturnom središtu bunjevačkih Hrvata, priopćili da je svaka književnost u svojem nacionalnom kontekstu uvijek stubokom vezana uz jezik naroda.
Ističu da je isti slučaj i s Hrvatima u Bačkoj, Bunjevcima i Šokcima, čija je književnost, kako ona usmena tako i ona autorska i na narodnom jeziku - novoštokavskom dijalektu hrvatskoga jezika - u cjelini i više stoljeća unatrag trajno ukorijenjena u hrvatsku književnost. Navode i kako se, povijesno gledajući, književnost među Hrvatima u ugarskom Podunavlju na narodnom jeziku javlja koncem XVII. stoljeća, a pjesništvo u drugoj polovici XVIII. stoljeća.
U DHK-u napominju da će hrvatska književnost na ovome području oživjeti s preporodnim gibanjima koje je kao refleks na hrvatski narodni preporod pokrenuo 1870. kalački kanonik Ivan Antunović.
Književna se djela osim na ikavici, počinju pisati i na ijekavici, uz pridržavanje pravopisnih i gramatičkih rješenja Zagrebačke filološke škole, navode i dodaju da brojni međuratni bački hrvatski pisci pišu većinom na hrvatskom standardu, dok se ikavski idiom koristio rjeđe.
"Nakon II. svjetskog rata pa sve do danas svi relevantni bunjevački književnici smatrali su se Hrvatima i svoja su djela najčešće pisali na hrvatskom standardu, znajući posezati u vlastitim literarnim izrazima i za bunjevačkim idiomom na kojem su stvorili umjetnički najsnažnije pjesništvo među štokavskim hrvatskim dijalektima", ističu iz DHK-a.
Na taj način hrvatska se književnost u Bačkoj vratila svojim prapočelima - bunjevačkoj ikavici, potvrdivši svoju neraskidivu vezu s cjelinom hrvatskoga kulturno-književnog prostora, dodaju.
Na temelju iznesenih činjenica DHK ističe da bi mogućim uvođenjem tzv. bunjevačkog jezika u službenu uporabu u Subotici bio otuđen dio jezične baštine hrvatskoga jezika te bi bili oskvrnjeni dostojanstvo i integritet hrvatske književnosti, čemu se DHK snažno protivi. Poručuju da će kao oblik nemirenja s takvim događanjima DHK i dalje nastaviti pružati podršku hrvatskim književnicima u Vojvodini, snažiti suradničke programe književne razmjene i razvijati vidljivost te regionalne hrvatske književnosti u književnosti države matice.
Skupština najsjevernijeg grada u Srbiji, Subotice u Vojvodini, promijenila je početkom ožujka statut i takozvani bunjevački jezik uvela u ravnopravnu službenu upotrebu s još njih tri: srpskim, mađarskim i hrvatskim.
hrvati samo laprdaju, a ništa konkretno ne poduzimaju