Naslovnica Kultura Knjige

U romanu “Ciganin, ali najljepši” na početku ne bijaše zločin, nego ljubav

Kristian Novak objavio roman "Ciganin, ali najljepši"
05. prosinca 2016. u 12:38 2 komentara 2020 prikaza
29.3.2016., Zagreb -  Knjizevnik Kristian Novak. Photo: Marko Prpic/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/2

Nakon romana “Črna mati zemla” Kristiana Novaka, relativno mladog međimurskog kroatista i germanista, očekivanja su bila maksimalna. A najnovijim romanom “Ciganin, ali najljepši” Novak je očekivanja u potpunosti opravdao. Ovog se puta dohvatio vruće teme. Odnosa između Roma i domicilnih Međimuraca. Dakle, manjine i većine. Pa je strastvenu ljubav između mladog i privlačnog Roma i dvadeset godina starije Međimurke koja se nakon bračnog i poslovnog kraha nevoljko vraća u selo svom japici (ocu) odlično uklopio u aktualnu izbjegličku krizu. U hrvatskoj književnosti do sada nismo imali ovako minuciozan i osviješten opis romskog getoiziranog života kakav nam je srčano i smjelo predočio Kristian Novak.

Opis je to pisan bez predrasuda i humanističkog papagajskog licemjerja. A i u svijetu nema baš puno ovako dobrih kronika izbjegličkih trauma i sudbina poput ove koju je u romanu “Ciganin, ali najljepši” konstruirao Novak. Očito je i kod Roma, ali i izbjeglica imao odlične informatore. A i dao si je jako puno truda pri pisanju ovog romana, u kojem ima i ponešto bajaškog jezika, ali i obilja kulturoloških opažanja i detalja, i to ne samo o Međimurju. A kada se ta dva snažna toka, romski i izbjeglički, tamo negdje na trilerskom kraju romana sasvim isprepletu, dobivamo roman koji prerasta u snažnu kritiku hrvatskog korumpiranog društva u kojem se zbog političke korektnosti nametane i iz Bruxellesa neke stvari nazivaju krivim imenima. Pa laž lako postane istina. I obratno.

Novak je slojeviti roman “Ciganin, ali najljepši” strukturno odlično osmislio. Ispričao ga je pomoću svojih glavnih likova, zlosretnih ljubavnika Milene i Sandija, mladog policajca iz Zagreba Plančića i iračkog Kurda Nazata iz Mosula. Njihove ispovijesti uvode nas u priču koja iz ljubavne i ambijentalne priče neočekivano prerasta u neobično krvavi politički krimić, ali i živahnu sociološku studiju ne samo o Romima i njihovim posebnostima i zagonetkama, nego i o svim onim ljudima koje rat, neimaština i nesigurnost tjeraju na opasan put s kontinenta na kontinent dug nekoliko tisuća kilometara. Novak je sve te teme dotaknuo s puno osjećaja i takta, ali ne izbjegavajući ni brutalnost ni nagonsku surovost života koja postoji posvuda, pa onda i u arkadijskom hrvatskom cvjetnjaku između rijeka Mure i Drave.

Stalnim mijenjanjem pripovjedača, dizanjem i spuštanjem psiholoških tenzija, Novak je u romanu “Ciganin, ali najljepši” postigao veliku, upravo kriminalističku napetost, ali nije napisao krimić jer u “Ciganinu” na početku ne bijaše zločin, nego ljubav. Ali i strah. Onaj ljudski elementarni strah koji svaki pojedinac trpi od svoje najbliže okoline, od svog stada i od svojih najrođenijh. Dakle, od neprihvaćanja. Od javnog sramoćenja. I ubojitog ogovaranja na koje nijedna manja sredina nije imuna. Milena Muriša boji se svojih Međimuraca kao što se Sandi Ignac boji svojih Roma. A da bi nahranili svoj strah, spremni su ne samo na kompromise, nego i na greške. Nisu heroji, a i ne znaju da imaju posla s kukavicama. Kada to doznaju, već je prekasno. I za ljubav i za život. Strah od vlastitosti još jednom je pobijedio. Ni prvi ni zadnji put.

Još je jedna velika vrijednost ovog punokrvnog romana u kojem ima i blage magije i mutnog realizma u fenomenalnim, uvjetno rečeno sporednijim likovima. Nijedan nije prepušten slučaju. Svaki, ama baš svaki iznimno je važan u ovoj literarnoj freski današnjeg Međimurja koje i te kako trpi od svoje graničnosti i upravo pa močvarne propusnosti. Dakle i Sandijeva majka, bolesna stara Ciganka Albina, utjecajni veteran Domovinskog rata Hamer, romski Starješina, veselo-opasni Iranac Azad, japica Rudolf, prolupali policajci, Sandijevi romski supatnici Mirza i Tompa… Kakav će biti odjek ovog romana u Hrvatskoj i napose u Međimurju, koje je puno tajni i šutnji? Hoće li biti predoslovnih tumačenja? Političkih čitanja? Uskogrudnih pojednostavljenja ili pak picajzlastih uopćavanja? Potpuno svejedno. Kristian Novak napisao je roman kojim se hrvatska književnost i hrvatsko društvo mogu ponositi. I to na duge staze. 

A1
PROMO
Pogledajte kako je karlovački slatkovodni akvarij postao primjer uspješnog poslovanja

A1 izdvaja za Vas

  • autoritet:

    Novak ima dara i nije površan, pročitat ću i ovaj roman. Iako uvođenje migranta u priču zaista ne sluti na dobro, muka mi je od prvoloptaške eksploatacije tih ljudi. Takve stvari treba raditi netalentiran polusvijet, kao ovi iz "Kulturnjaka", netko ... prikaži još! kao Oliver Frljić, a nikako Novak. Ajde, bumo ipak pričekali i vidli...

  • Vlaškouličanec:

    naslovom skopirao pjesmu kralja Ljube Aličića. Toliko o talentu nove generacije hrv.pisaca. Nema ništa pošteno za pročitati još pd Krleže