Zajčevu operu "Zrinski" nikada nije izvan naših granica izvelo neko strano kazalište. Dana 2, 4. i 6. listopada poznate hrvatske arije slušat će publika Living Arts Centra u kanadskom gradu Missisaugi, gdje će to najpopularnije glazbeno-scensko djelo hrvatskog naroda izvesti članovi tamošnje Opere. Osim toga, bit će to izvedba pred do sada najvećim brojem gledatelja, jer u kazalište Missisauge stana 3000 osoba. Za taj veliki događaj najzaslužniji je Bojan Šober, riječki operni umjetnik, koji je ovaj put samo redatelj, a naslovnu ulogu bezbroj puta otpjevao je ne samo u Rijeci nego i na mnogim drugim pozornicama.
Kako ste počeli raditi u Kanadi?
- U dogovoru s menedžerom. Ja sam cijeli život, izuzmemo li kratak period kad sam u Rijeci prihvatio dužnost direktora Opere i v. d. ravnatelja HNK Ivana pl. Zajca, na tržištu. Pjevao sam na najpoznatijim svjetskim pozornicama, pa sam došao i u Kanadu. Kazalište u Missisaugi, gradu 15 minuta udaljenom od Toronta, s oko 600.000 stanovnika, već pomalo zovem svojim jer tu postupno gradim redateljsku karijeru. Postavio sam već "Seviljskog brijača" i "Traviatu", a premda znam da bi mi bilo lakše da sam nastavio raditi na isti način i odabrao neku drugu svjetski poznatu operu, ipak sam se odlučio za "Zrinskog".
Zašto ste svjesno išli u rizik?
- Zato što mislim da je to bolje za promidžbu Hrvatske i hrvatske kulture u svijetu nego dovoditi Pavarottija ili Carrerasa u Hrvatsku. Oni svoje otpjevaju i nakon toga vjerojatno nikada više ne spominju gdje su bili. Pravi bi pogodak bio da Pavarotti pjeva Miću iz Gotovčeva "Ere" u Scali, a vjerujem da su to moji kolege koji su izgradili karijeru u svijetu mogli učiniti. Naravno, uz dosta napora. I ja sam se bojao da me ne shavte suviše lokalno, ali ipak sam nakon razmišljanja zaključio - Hrvatskoj treba baš to da Kanađani pjevaju hrvatsku operu.
Hoćete li Vi pjevati naslovnu ulogu?
- Ni naslovnu, ni bilo koju drugu. Ovaj put sam samo redatelj premda sam u "Seviljskom brijaču" i pjevao. Među solistima je moja supruga Olga, u ulozi Jelene. Kažem to, premda će zlobnici reći - vodi ženu, kao što pričaju da sam u Kanadi uspio zahvaljujući članstvu u Lionsima. Svima im poručujem - članstvo u nekoj udruzi možda može nekoga progurati jedanput, a drugi put će na američkom tlu raditi samo ako je jako kvalitetan. Ja sam već i taj drugi put prošao. Uz Olgu će vjerojatno pjevati još netko od hrvatskih umjetnika, ali u podjeli, o kojoj na temelju provedene audicije odlučujemo redatelj Dwight Bennet i ja, bit će najviše kanadskih umjetnika. Audiciju je prošla i moja supruga.
Pjevat će se na hrvatskom jeziku?
- Naravno, "Zrinski" je hrvatska opera.
Kako će svladati jezik?
- Baš me briga! Zar je mene ili nekog drugog našeg umjetnika netko pitao kako ćemo svladati talijanski, francuski ili ruski jezik ? Sjećam se, jednom su me pozvali u Scalu da zamijenim nekoga u "Borisu Godunovu". Maksimalno sam odgodio odlazak u Milano, kako bih mogao učiti, i za tjedan dana sam pjevao na ruskom jeziku. Tako će i Kanađani pjevati na hrvatskom.
Tko je uz Vas u autorskoj ekipi?
- U Americi, a pri tome mislim na SAD i Kanadu, nema autorske ekipe u našem smislu. Čak im se, osim dizajnera svjetla, imena ne pojavljuju na plakatim. Kostimi se biraju iz kataloga i iznajmljuju se. To je uobičajeno i za scenografiju, ali ovaj put radimo je sami, a koreografiju smo povjerili priznatoj kanadskoj balerini i slikarici Rajki Kupešić, umjetnici hrvatskog podrijetla.
Putujete uskoro u Kanadu?
- Budući da je "Nikola Šubić Zrinski" nepoznat na američkom kontinentu, izuzemo li hrvatske klubove gdje su ga naše operne kuće u cijelosti ili samo djelomično izvodile, shvaćamo ga kao pilot-projekt relativno nepoznate sudbine. Zato ćemo Olga i ja u travnju i svibnju imati promidžbene koncerte u Kanadi i SAD-u. Uz arije iz drugih opera, pjevat ćemo i arije iz "Zrinskoga", predstavit ćemo se i u tamošnjim medijima, a o uspjehu ovisi hoćemo li nakon izvedbe u Kanadi gostovati u SAD-u.
Tako će Vas publika upoznati kao opernog pjevača.
- Već sam kazao da sam pjevao u "Seviljskom brijaču", ali moram vam za kraj ispričati jednu kratku anegdotu. U Milioner-clubu u New Orleansu, gdje sam kao redatelj radio "Madam Butterfly", nakon što su nekoliko arija otpjevali drugi operni umjetnici, i ja sam odlučio pokazati svoje glasovne sposobnosti. Nakon toga mi je prišla jedna žena i kazala mi da sam čak bio bolji od mojih prethodnika, da su svi uočili kako imam talenta za operu, pa bih trebao pronaći način kako poraditi na tome da se profesionaliziram kao operni umjetnik, a ne samo redatelj.
Razgovarala Nevenka Koščić
Otvori KEKS Pay
