Dok Hrvatska desetljećima svoj turistički identitet gradi u prvome redu na suncu i moru, kvalitetni kulturni sadržaji namijenjeni međunarodnoj publici još su uvijek rijetkost. Upravo je tu prazninu prije 12 godina prepoznao Midsummer Scene Festival – danas jedini profesionalni kazališni festival u RH koji predstave izvodi na engleskom jeziku i jedan od rijetkih domaćih kulturnih projekata koji je od privatne inicijative izrastao u međunarodno prepoznat kulturno-turistički proizvod.
Iza festivala stoje Jelena Maržić, Darija Mikulandra Žanetić i Filip Krenus, koji su vjerovali da Dubrovnik, uz svoju jedinstvenu povijesnu kulisu, zaslužuje kazališni program namijenjen upravo međunarodnoj publici. Danas Midsummer okuplja britanske i hrvatske umjetnike, svake godine donosi nove produkcije na engleskom jeziku te Dubrovniku daje sadržaj koji je odavno prerastao okvire klasičnog ljetnog festivala.
Ovogodišnje, 12. izdanje, publici donosi svjetsku praizvedbu predstave “One for All – A Three Musketeers Tale”, autorsku adaptaciju Filipa Krenusa inspiriranu slavnim romanom “Tri mušketira”, u režiji britanskog redatelja Seana Aite. Predstava se izvodi na tvrđavi Lovrjenac do 5. srpnja, nastavljajući tradiciju Midsummer Scene Festivala da vrhunsko kazalište na engleskom jeziku spaja s jedinstvenim ambijentom jedne od najljepših kazališnih pozornica na Mediteranu.
O tome kako izgleda voditi privatni kulturni projekt u Hrvatskoj, zašto kultura mora postati sastavni dio turističkog proizvoda te koja je formula opstanka Midsummer Scene Festivala, razgovarali smo s izvršnom producenticom i suosnivačicom festivala Jelenom Maržić.
Midsummer Scene ove godine obilježava 12. sezonu. Jeste li prije 13 godina vjerovali da će privatna inicijativa prerasti u međunarodno prepoznat kulturno-turistički projekt?
Kada smo prije 13 godina Darija Mikulandra Žanetić, Filip Krenus i ja krenuli u ovu avanturu, imali smo jasnu viziju, golem entuzijazam i iskrenu strast prema kazališnom stvaralaštvu. Vjerovali smo u čaroliju spoja ljepote dubrovačke baštine i bezvremenskih Shakespeareovih stihova na engleskom jeziku. Činjenica da smo danas međunarodno prepoznat projekt najbolja je potvrda da se hrabrost, predan rad i vjera u vlastitu ideju uvijek isplate.
Festival je nastao kao privatna inicijativa i svih ovih godina razvija se bez znatnije institucionalne potpore. Koliko je teško graditi ovakav projekt u Hrvatskoj?
Nezavisna kulturna scena kod nas zahtijeva posebnu vrstu izdržljivosti. Nedostatak sustavne i stabilne financijske potpore znači da stalno balansirate između umjetničke izvrsnosti i tržišne održivosti. Svaka nova sezona novi je poduzetnički rizik, ali upravo nas je ta pozicija naučila biti inovativnima, prilagodljivima i maksimalno profesionalnima.
Kako je nastala ideja da predstave izvodite na engleskom jeziku?
Iz jednostavne spoznaje – Dubrovnik tijekom ljeta ugošćuje na desetke tisuća stranih posjetitelja koji vole kulturu, a do tada nisu imali priliku pogledati profesionalnu kazališnu predstavu na jeziku koji razumiju. Spoj kazališne čarolije i tvrđave Lovrjenac nametnuo se gotovo sam od sebe. Pokazalo se da je to bila ispravna odluka jer smo popunili veliku prazninu u hrvatskoj turističkoj ponudi.
Često ističete kako kultura mora biti više od dodatka turističkoj ponudi. Zašto?
Sunce i more naš su neprocjenjiv prirodni kapital, ali vrhunski kulturni sadržaj ono je što destinaciji daje dušu i gradi njezin identitet. Gosti više platežne moći traže autentične priče, snažne emocije i estetski doživljaj. Upravo je sinergija kulturne baštine i vrhunske umjetnosti iskorak koji hrvatskom turizmu donosi dodatnu vrijednost i pomiče ga od masovnosti prema izvrsnosti.
Jesu li strani gosti spremni platiti kvalitetan kulturni sadržaj?
Spremni su izdvojiti i vrijeme i novac, pod uvjetom da dobiju vrhunski proizvod. Naša publika ne kupuje samo ulaznicu, ona ulaže u uspomenu koja će obilježiti njihov boravak u Hrvatskoj. Reakcije gledatelja i njihove recenzije potvrđuju da spoj ambijentalne ljepote Lovrjenca i vrhunskih glumačkih izvedbi nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Festival je preživio pandemiju, a danas se suočava s novim izazovima. Je li danas teže organizirati festival nego prije deset godina?
Pandemija je bila pravi test opstanka, no unatoč svim ograničenjima, uspjeli smo održati kontinuitet i izvoditi predstave. Danas su izazovi drukčiji, ali jednako zahtjevni. Inflacija, rast troškova produkcije i sve zahtjevnije tržište rada čine organizaciju festivala složenijom nego prije deset godina. Operativni troškovi znatno su porasli, a mogućnost povećanja cijena ulaznica ima svoje granice.
Što je publici najčešće nevidljivo kada je riječ o organizaciji festivala?
Lovrjenac je čaroban na pozornici, ali iza kulisa golem logistički izazov. Tone rasvjete, scenografije i tehničke opreme svakodnevno se ručno prenose uz stotine stepenica jer na tvrđavi nema dizala. Svaki detalj koji publika vidi rezultat je velikog fizičkog i organizacijskog napora našeg tima. Kada tome dodate ljetni vjetar ili iznenadne pljuskove, jasno je da naša tehnička ekipa iza scene odrađuje jednako impresivnu predstavu kao i glumci na pozornici.
Kako danas privući turista u kazalište, uz toliku konkurenciju drugih sadržaja?
To zahtijeva vrhunski proizvod i promišljenu strategiju. Dok se tržište natječe instant-ponudama, Midsummer Scene igra na kartu ekskluzivnosti i umjetničke izvrsnosti. Naša publika dobiva vrhunski teatar svjetske razine u jedinstvenom ambijentu koji oduzima dah. Do nekih od tih gostiju dolazimo planski, izravnim marketingom i strateškim partnerstvima s hotelskim kućama i turističkim agencijama koje naš festival prepoznaju kao premium kulturni sadržaj i nezaobilazan dio boravka u Dubrovniku.
Koja je formula opstanka Midsummer Scene Festivala?
Vrhunska kvaliteta, jasna vizija i snažno partnerstvo s Londonom. Nikada nismo dopustili da nas uspjeh uspava. Svake godine donosimo novu priču, nove produkcije i nova umjetnička iskustva.
Koliko međunarodni tim pridonosi kvaliteti festivala?
On donosi širinu, različite perspektive i visoke profesionalne standarde kakvi vladaju na londonskom West Endu. Partnerstvo s britanskim suradnicima omogućuje nam izravan pristup vrhunskim glumcima i kreativcima, a upravo je spoj britanske kazališne tradicije i hrvatske gostoljubivosti jedan od temelja našeg uspjeha.
Koliko je u cijeloj priči važan entuzijazam osnivača?
Bez goleme energije, ljubavi prema kazalištu i određene doze tvrdoglavosti nas osnivača ovaj projekt ne bi preživio ni prve tri godine. No, entuzijazam vas može pokrenuti, ali održivost tijekom 12 godina donose isključivo hladna glava, odgovorno financijsko upravljanje, spremnost na preuzimanje rizika i visoka razina profesionalizma.
Što bi festivalu donijela snažnija i sustavnija podrška države?
Donijela bi nam stabilnost i omogućila da manje energije trošimo na osnovno preživljavanje, a više na razvoj. To bi otvorilo prostor za veće međunarodne koprodukcije, cjelogodišnje aktivnosti i širenje festivala izvan ljetnih mjeseci. Hrvatska u Midsummer Scene Festivalu već ima prepoznatljiv kulturni proizvod, a uz sustavniju podršku njegov bi se potencijal mogao višestruko povećati na međunarodnoj sceni.
Nakon 12 godina, osjećate li da ste se konačno dokazali?
Danas smo prepoznatljiv i ozbiljan kulturno-turistički proizvod, ali u kazalištu i turizmu nema starih zasluga. Svaka nova premijera i nova sezona znače novi početak. Iz godine u godinu moramo se dokazivati publici, kritici, partnerima, ali i sami sebi jer standardi koje smo postavili ne dopuštaju prosječnost.
Gdje vidite Midsummer Scene za deset godina?
Želimo da postane jedno od europskih središta kazališnog turizma i platforma za plasman hrvatskih autora i produkcija na međunarodno tržište. Naša je vizija da festival postane sinonim održivog kulturnog turizma. Želimo privući publiku koja u Dubrovnik dolazi u prvome redu zbog kazališne čarolije, dok su sunce i more vrijedna, ali ipak dodatna dimenzija njihova putovanja.
Otvori KEKS Pay
