Umjetnici se sigurno uvijek raduju aplauzu i ovacijama. Ali neku večer, u prostoru obnovljene riječke tržnice Brajda, na kraju druge izvedbe predstave "TO = TO" na Riječkim ljetnim noćima, sami su se umjetnici pretvorili u vrtlog radosti i oduševljenja. Naš pljesak samo im se pridružio, u njihovo ushićenje utopio.
Goran Sergej Pristaš, redatelj i jedan od autora predstave, pričao nam je uoči premijere koliko je mnogo naučio o tome što je to inkluzija. I kako su se on i svi ostali članovi ekipe osjetili počašćeni što su ih "oni drugi" prihvatili, uključili u svoje raznolike načine komunikacije, zagrljaje, svjetove. Ti "drugi" su neurodivergentne osobe, ljudi s različitim smetnjama i teškoćama. Tako ih barem mi vidimo kada ih gledamo iz našeg "normalnog" svijeta "normalnih" ljudi.
Predstava "TO = TO" sve je to namjerno i uspješno okrenula naglavačke. Razvedeno prizemlje sa svojim nišama, stubišta i galerija, ostaci tipičnog inventara jedne tržnice, tezge i pultovi, sve je to postalo novi prostor preobražen scenografijom, glazbom, zvukom i svjetlom, a u prvom redu tim čudesno lijepim i jedinstvenim ljudima koji za sebe i za nas izmišljaju i stvaraju novi svijet.
Dvoje od njih govore, razgovaraju i čitaju stihove Inger Christensen (u prijevodu Miše Grundlera), drugo ih dvoje vrlo udubljeno ispisuje na papiru, treći crtaju, četvrti plešu, peti pjevaju...
Pa se susretnu, kao u stihu: "Cijeli četvrti dan hodali su po travi, a ondje gdje je trava bila visoka držali su se za ruke da ne bi odlutali". Na kraju su nam zahvalili i zamolili samo jedno: podršku da Peti ansambl postane sastavni dio HNK "Ivan pl. Zajc". Dobit će je od svih, sigurno i s oltara riječke katedrale. Naime, baš je te večeri bilo lijepo među nama vidjeti i nadbiskupa Matu Uzinića.
Otvori KEKS Pay
