Nakon više od dva desetljeća odsustva iz programa Radio-televizije Srbije i gotovo tri desetljeća otkako je posljednji put bio na čelu velike kazališne institucije, redatelj Ljubiša Ristić ponovno se našao u središtu pozornosti. Njegovo imenovanje za vršitelja dužnosti direktora Ateljea 212, koje je krajem srpnja potvrdila Skupština grada Beograda, izazvalo je burne reakcije dijela javnosti i kulturnih krugova. Ipak, Ristić tvrdi kako u kazalište ne dolazi voditi političke bitke, već zaštititi jednu od najvažnijih kulturnih institucija u zemlji, i to u godini kada Atelje obilježava sedamdeset godina postojanja. Ristić je postavljen na ovu funkciju na period od najduže šest mjeseci, a dolazi kao zamjena za dotadašnju v.d. ravnateljicu, dramaturginju Gordanu Goncić.
Gostujući u emisiji "Oko" na RTS-u, Ristić je izjavio da je na čelo Ateljea 212 došao na poziv osnivača, Grada Beograda. "Obratili su mi se i predložili da pomognem u rješavanju problema koje imaju beogradska kazališta. Atelje 212 je važno mjesto koje zaslužuje da se svi njime pozabavimo", rekao je Ristić. Za čovjeka koji je režirao više od pola stoljeća, osnovao kultni KPGT i sudjelovao u stvaranju brojnih kazališnih festivala diljem nekadašnje Jugoslavije, ovo predstavlja novo poglavlje u dugoj i često kontroverznoj karijeri. No, njegov povratak dočekan je s otporom unutar same kuće, a ansambl je na društvenim mrežama ironično pozdravio "dosljednost" gradskih vlasti u vođenju kulturne politike.
Na pitanje što zapravo želi promijeniti u instituciji koja iza sebe ima uspješnu sezonu i brojne nagrade, Ristić odgovara kako problem ne vidi u umjetničkim rezultatima, već u samom položaju javnih kulturnih ustanova. Prema njegovim riječima, kazališta se danas, baš kao i fakulteti, nalaze pred ozbiljnim izazovima, a država mora sačuvati institucije koje je osnovala i koje financira. Njegova izjava da se "ne mogu praviti privatna kazališta za državne pare" odjeknula je kao kritika trenutnog stanja u kulturi, ali i kao najava smjera u kojem namjerava voditi Atelje. Odbacio je teze da dolazi uvesti red među zaposlenike, ističući kako njegov zadatak nije discipliniranje umjetnika. Na direktno pitanje je li njegov dolazak pokušaj uvođenja reda u Atelje, redatelj je odgovorio: "Ma kakvi. Došao sam disciplinirati vlast".
Iako ga desetljećima smatraju jednim od začetnika političkog teatra na ovim prostorima, Ristić je posebno naglasio da kazalište ne smije postati politička govornica s koje se nameću stavovi publici. "Politika može biti tema kazališta, ali nije njegov cilj. Kazalište nije mjesto gdje se prave revolucije", smatra on. Posebno se osvrnuo na praksu da glumci nakon predstava javno iskazuju političke stavove, ocjenjujući da publika dolazi zbog umjetnosti, a ne da bi joj netko nametao vlastita politička uvjerenja. Prema njegovu mišljenju, takvi postupci otuđuju dio publike i pretvaraju zajednički kulturni događaj u platformu za osobni aktivizam, što se može protumačiti i kao najava pacificiranja poslovično borbenog ansambla. Unatoč tome, tvrdi da ga osobne ambicije ne zanimaju. "Nemam potrebu biti na bilo kakvom čelu. Sve što sam želio u karijeri odavno sam ostvario. Ako mogu pomoći - pomoći ću. Ako ne mogu, sklonit ću se", poručio je.
Podsjetimo, Ljubiša Ristić bio je predsjednik Jugoslavenske udružene ljevice (JUL), stranke koju je 1994. godine osnovala Mirjana Marković, supruga tadašnjeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića. Upravo ta politička ostavština iz devedesetih godina čini njegov povratak na čelo važne kulturne institucije spornim za mnoge kritičare. Oni njegovo postavljenje vide kao dio šireg trenda političkih kadroviranja u srpskoj kulturi i rehabilitacije ličnosti iz Miloševićevog doba, što otvara stare rane i pitanja o suočavanju s prošlošću. Ristić nije želio izravno odgovarati na kritike pojedinih glumaca Ateljea 212, navodeći kako ih razumije te da mnogi od njih ne poznaju njegov dosadašnji rad.
Otvori KEKS Pay
Već sam pomislio, nema nikakvih vijesti iz "Zemalja trećeg svijeta" ali, nećeš mučki razbojniče, evo nama naše Milenice i tamo, neki apsolutno nebitni likovi iz još nebitnije zemlje.