Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Kultura Vizualna umjetnost

Pionir našeg dizajna izlagao je s Picassom, a reklamama promovirao emancipirane žene

Kao sin inženjera i pukovnika austrougarske vojske podrijetlom iz Primišlja koji se zbog namještenja često selio od najranije dobi Glumac je mijenjao kulturne sredine što je evidentno utjecalo na izgradnju njegova kozmopolitskog duha. Dalje će tome pridonijeti školovanje na relaciji Zagreb – Berlin – Pariz te boravak u europskim metropolama.
12. studenoga 2021. u 10:30 1 komentara 217 prikaza

“Prvi je put u Zagrebu priredio svoju skupnu izložbu Sergije Glumac. Kako je izlagao dosele svoje radove u Parizu i Barceloni prilikom velike svjetske izložbe te na izložbi kazališne umjetnosti u New Yorku, to se je našoj publici prikazao već s ‘vanjskom’ markom. Tim više što je u inozemstvu postigao i lijep uspjeh, jer mu je ravnateljstvo British Museuma u Londonu otkupilo za svoju grafičku zbirku čitavu mapu od 12 listova koji prikazuju utiske s pariške podzemne željeznice, pod imenom ‘Le Metro’”, tako je davne 1931. godine, najavljujući njegovu prvu izložbu, o Sergiju Glumcu pisao hrvatski tisak. Mapa “Le Metro” koju taj članak spominje sada je, uz ostalih njegovih 320 radova (grafike, kostimografije, slikoprojekata za izradu namještaja i oblikovanje interijera, plakata i reklama), izložena na velikoj, i prvoj Glumčevoj retrospektivi priređenoj u Klovićevim dvorima.

nova izložba Tošo Dabac bio je intuitivni kroničar života koji se odvijao na trotoarima

Jedan je od naših najvažnijih avangardnih autora, pionir grafičkog dizajna i scenografije, autor prvog hrvatskog djela nadrealizma, čovjek koji je u hrvatsko kazalište uveo rotacijsku pozornicu, izrađivao kostime nalik Cardinovima koje desetljeće prije njega te na izložbi International Theatre Exposition kao student u New Yorku 1926. izlagao uz bok svojeg profesora Ljube Babića, Pabla Picassa i Fernanda Légera, a čekao je 90 godina od svoje prve domaće izložbe do ove retrospektive da ga cjelokupno upozna i šira hrvatska. Zašto? Odgovor zna autorica izložbe dr. sc. Lovorka Magaš Bilandžić, o čemu kaže:

– Razlog leži u tome što se Glumac bavio medijima koji su dugo vremena bili percipirani kao marginalni te su grafički dizajn, scenografija i grafika tek posljednjih desetljeća postali predmetom jačega znanstvenog interesa. Njegov golemi opus s više od 4000 radova bio je velikim dijelom nepoznat i nesagledan te je bilo zahtjevno interpretirati ga i kontekstualizirati, a i osobne dokumentacije gotovo da i nije bilo budući da ju je Glumčeva supruga odlučila uništiti. Istraživanje o Glumcu, koji je bio i tema mojega doktorskog rada, stoga je predstavljalo istraživački izazov, a u rekonstrukciji njegova života su mi pomogli arhivski izvori, među kojima zapisnici Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske, pojedina sačuvana pisma i dokumentacija vezana uz sudski proces koji se protiv njega vodio.

Naime, nakon Drugoga svjetskog rata Glumac je bio optužen i neko vrijeme proveo je u Lepoglavi jer su mu tijekom rata bile oduzete pa vraćene dionice koncerna Marić koje je stekao u braku s Blankom Marić. Potjecala je iz bogate židovske obitelji, bila pokćerka Artura Marića, predstavnika Shella i vlasnika niza istaknutih tvrtki, koji je u ratnoj stihiji neposredno prije 1941. sve svoje dionice prenio na Glumca kako bi spasio kapital obitelji koja je zbog svojeg podrijetla uglavnom u ratu stradala. Mariće i buduću suprugu Glumac je pak upoznao radeći u reklamnoj industriji 20-ih i 30-ih, po kojoj je i postao poznat, pa je i na ovoj izložbi velik broj reklamnih kampanja koje nikada nisu prikazane na ovakav način.

– U tom kontekstu posjetiteljima će biti zanimljivo saznati da je 1930-ih oblikovao reklame za Tomislav pivo koje se i danas rado pije, a izradio ih je koristeći se tipografijom i reinterpretirajući srednjovjekovno pismo karolina koje se upotrebljavalo u vrijeme kralja Tomislava. Izloženi su brojni pojedinačni oglasi i kampanje namijenjeni oglašavanju turizma, tekstilne, kozmetičke i prehrambene industrije, među kojima je i njegova kampanja iz 1934. za Prvu hrvatsku tvornicu ulja kojom se opsežnom propagandnom djelatnosti poticalo domaćice da počnu koristiti ulje u kućanstvu – govori Magaš Bilandžić.

Dakle, vrlo je temeljito kroz Zavod za znanstveno proučavanje reklame i umjetničku reklamnu produkciju Imago i samostalno razrađivao kampanje koristeći iskustva i znanja reklamne znanosti i nove načine komuniciranja poruke. U tome je bio vrlo moderan pa, kada bi prikazivao žene, bilo da je riječ o reklami za radio aparate bilo sredstva za pranje Lux, prikazivao je novu ženu 1920-ih, emancipiranu, moderno odjevenu, s bubikopf frizurom, koja posjećuje balove i vozi kabriolet, estetiku i karakter ludih 20-ih. Nakon diplome na zagrebačkoj ALU još jednom je kao stipendist otišao u Pariz, a kad se konačno 1928. vraća u Zagreb, 30-ih, 40-ih i 50-ih vrlo će intenzivno izlagati. U svoje vrijeme cijenilo ga se kao vrsnog majstora zanata i kao jednog od najvećih stručnjaka za grafiku i bio je cijenjen kao scenograf.

– Ostavio je važan trag i u povijesti kazališta, od 1930. do 1937. je suradnik današnjeg HNK Zagreb, gdje je radio niz scenografija i kostimografija. U djelu “Triptihon – Sestra Angelica”, uveo je projekciju kako bi u zaključnoj sceni prikazao viziju, a sa Strozzijem radi na Shakespeareovu “Juliju Cezaru” u kojemu uvodi rotacijsku pozornicu i razbija statičnost scene. Ta dinamizacija bila je stečevina avangardnih promišljanja koja je upoznao u Berlinu, gdje se susreo s elektromehaničkim pozornicama u scenografiji Friedricha Kieslera. Odlično je poznavao film te je u mapi “Le Metro”, u okviru koje je prikazao motive pariške podzemne željeznice, u grafički medij preveo postupke karakteristične za ekspresionistički film poput “Metropolisa” Fritza Langa. Iskustvo filma i kazališta evidentno je i u mapi “Beton” (1930.) posvećenoj izgradnji tržnice Dolac – kaže Magaš Bilandžić.

velika aukcija mgm resortsa Riješili se Picassa da kolekciju popune djelima žena, LGBTQ i umjetnika s invaliditetom

Što se tiče Glumca kao osobe, iz onoga što je ostalo, a to su rijetke prepiske vezane za projekte i s naručiteljima, one pokazuju da je bio vrlo temeljit i držao do visokih standarda te unatoč željama investitora, ako je smatrao da nešto nije u skladu s pravilima struke, odbijao ponude. Preminuo je prerano, 1964. u Zagrebu, a supruga Blanka Glumac 1990. darovala je brojne njegove radove MSU, Kabinetu grafike HAZU i Grafičkoj zbirci NSK koji su ojačani i radovima iz privatnih kolekcija i MUO u Klovićevim dvorima izloženi do 16. siječnja 2022. godine.

Vinkovci: Uhićena Gabrijela Žalac odlazi iz kuće u pratnji istražitelja
SATIRIČNI PREGLED TJEDNA
Zagrepčani su probdjeli cijelu noć, psi tragači pušteni su s lanca, iz pritvora je pobjegla G. Ž.
Hrvatski Telekom
BUDITE OPREZNI
Istraživanje iz Hrvatske: Ovo su najopasnija ponašanja mladih na internetu o kojima se rijetko priča
  • Važna obavijest

    Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
  • Avatar Rubinet
    Rubinet:

    Dakle, samo 75 ljudi vidjelo je članak. A ja sam jedini napisao komentar. Pristojan, pismen i pomalo kritički intoniran u pogledu nedostatnog broja ilustracija. I umjesto da vam je drago zbog javljanja, vi ga izbrisaste. Koja vam je to politika? ... prikaži još! Zar je osobna sujeta jača od interakcije s čitateljem? Zar je bolji članak bez komentara no onaj s jednim koji iznosi blagu kritiku?