Posljednjih smo dana, čini se, okruženi najvećim svjetskim zvijezdama rock'n'rolla, koje i danas – u poznim godinama – žare i pale glazbenim pozornicama. Axl, Slash i Duff prošlog su tjedna prvi put zajedno nastupili u Beogradu, gdje su još jednom pokazali zašto Guns N'Roses svrstavamo u sam vrh rock-povijesti; vječni mladići iz AC/DC-a u nedjelju su raspametili publiku na prepunom autodromu u talijanskoj Imoli, a ako ćemo gledati naprijed, za samo sedam dana očekuje nas spektakl u pulskoj Areni uz neponovljivog Bryana Adamsa.
Međutim, i Velika Britanija ovih dana slavi povratak jednog od najupečatljivijih bendova sa svojih prostora – bezvremenskog Oasisa. Da, baš onog Oasisa koji se 2009. raspao zbog svađe između braće Gallagher, no Liam i Noel prošle su godine napokon odlučili zakopati ratnu sjekiru te su 4. srpnja ove godine krenuli na turneju Oasis Live '25, a u povodu toga izdavačka kuća Stilus objavila je knjigu "Supersonic" – i to s podnaslovom "Potpuna, autorizirana i necenzurirana biografija".
Naime, grafički dizajner i filmski producent Simon Halfon 2015. je, kao dio pripreme za biografski film "Supersonic" iz 2016., proveo čak šesnaest sati intervjuirajući Noela i Liama Gallaghera te njihove bliske suradnike, no kako ova luda priča nije u potpunosti stala u dvosatni dokumentarac, Halfon je kompletnu transkripciju odlučio uobličiti u publikaciju koja broji više od tri stotine stranica, a u hrvatskom ju je izdanju priredila Lada Furlan Zaborac.
Njihovo glazbeno putovanje započelo je još 1991., kada je mlađi brat Liam pozvao starijeg Noela da se pridruži Oasisu, bendu koji su tada činili Liam, gitarist Paul Arthurs, poznatiji kao Bonehead, basist Paul McGuigan Guigsy i bubnjar Tony McCarroll. Malo je reći da su svi zajedno činili zeznutu kombinaciju koja je uvijek nailazila na probleme zbog urođene manchesterske prgavosti, a kako bi situacija bila još dramatičnija, Noel i Liam dva su potpuno različita svijeta. Povučeni Noel cijelo je djetinjstvo proveo u svojoj sobi slušajući bendove poput Inspiral Carpetsa (kojima je poslije postao roadie), svirajući gitaru i pušeći travu, dok je karizmatični Liam vrijeme provodio s ekipom, no lake droge ni njemu nisu izmaknule iz ruku, a ove kontrastne karaktere možda je najbolje opisao njihov najstariji brat Paul: "Noel je bio miran, mrzovoljan, mršav, povučen, uvijek je držao sve u sebi. A uz njega imate Liama koji je živa struja. Zamislite Zebedina iz 'Čarobnog vrtuljka' nasuprot, što ja znam, Mickeya Mousea? Dobijete mnogo buke." Ta buka sastavni je dio života Noela i Liama Gallaghera. Nikad se nisu pretjerano slagali, pa čak ni kada su bili u bendu, no u kreativnom smislu funkcionirali su sasvim solidno. Noel je pisao pjesme koje je Liam poslije otpjevao jer to je bilo sve što ga je zanimalo, on se nikako nije htio miješati u nikakvo skladanje melodija i smišljanje tekstova, dok je Noelu to išlo apsolutno prirodno – možda baš zbog svih tih silnih sati provedenih u četiri zida svoje sobe.
Ova knjiga prepuna je svađa i nesuglasica koje su braća Gallagher vodili tijekom djetinjstva, puberteta te vremena u kojem je Oasis dosegao svoj apsolutni vrhunac, no ako za njome posežete zbog toga što vas zanima razlog velikog raskola između Noela i Liama Gallaghera, koji se zbio u kolovozu 2009. u Parizu te je rezultirao raspadom Oasisa, ovdje ga nećete pronaći. Ovu ludu priču Halfon je stvorio za sve one koji su odrasli na pjesmama kao što su "Wonderwall", "Live Forever" i "Champagne Supernova", koje zanima kako je život Oasisa izgledao iznutra, ali i za sve one – iz rock kuta gledišta – manje sretne generacije rođene nakon 2000., koje su propustile velike svirke i legendarne koncerte o kojima se i danas govori.
No zašto je naposljetku sve ovo važno? Važno je zbog toga što se mali bend sastavljen od "manchesterskih propaliteta" koji su bježali iz škole kako bi snifali ljepilo, u kratkom roku od samo nekoliko godina probio u sam vrh svjetske rock-scene te postao jedan od glavnih predstavnika britanske glazbe uopće. Njihovo putovanje začinjeno je brojnim problemima – što unutar, a što izvan benda – zatim okršajima s bendovima poput Blura, još jednog velikog britanskog glazbenog fenomena, ali i suludim Noelovim spisateljskim talentom kojim je "u onoliko minuta koliko je bendu trebalo da pojede kinesku hranu" uspio složiti jednu od njihovih najpoznatijih melodija, "Supersonic". Iste ju je večeri u studiju otpjevao Liam i ona je, takoreći, proslavila njihov debitantski album "Definitely Maybe", na kojem se nije ni trebala nalaziti jer do dana snimanja albuma jednostavno nije postojala.
Dakle, od '91. do '96. Oasis je od malog benda, koji probe održava u podrumu mančesterskog kluba Boardwalk, postao glazbena sila koja za 250 tisuća obožavatelja dvije večeri zaredom svira u Knebworthu, na polju na kojem su svirali najveći od najvećih počevši od Queena i Rolling Stonesa, pa do Led Zeppelina i Pink Floyda. Oasis je u gotovo rekordnom roku dospio na isti taj veličanstveni popis koji će zauvijek podsjećati na rock-zvijezde čija glazba ne poznaje pojam zuba vremena.
"Oduvijek sam smatrao da je to bilo posljednje veliko okupljanje ljudi starog doba, prije nego što su se pojavili internet, mobiteli s kamerama, videopozivi, iPadi i sve te gluposti. Često to govorim, i govorio sam to već tada – ljudi misle da sam jebeni luđak – ali ja sam nas smatrao posljednjim velikim rock-bendom. Ono što sam time mislio je da smo sve radili na tradicionalan način. Nije slučajno što se takve stvari više ne događaju. Mislim da su internet i digitalni svijet oduzeli čaroliju rock and rolla. Najveći glazbeni fenomen bio je bend koji je došao iz radničke četvrti. Vjerujem da se u današnje vrijeme takvo što više ne može ponoviti. To bi nas trebalo zabrinjavati – gdje će sve biti za dvadeset godina", upitao se Noel Gallagher 2015., a na svima nama ostaje da mu odgovorimo i sačuvamo kulturu koja ne zaslužuje nestati upravo zato što je nastala ni iz čega i postala nešto. Živio rock'n'roll!
Otvori KEKS Pay
