Irska i Irci nedvojbeno su teške povijesti, od dugih ratova i sukoba s Englezima, preko velike gladi i migracije gdje veliki dio stanovništva otišao u Ameriku. Nisu to jedine teške situacija koje pripadaju irskoj povijesti. Jedna s kojom se i danas teško suočavaju jest i ona oko Magdaleninih praonica ili Sestrama Marije Magdalene, ovisno kako niz tih događaja naziva koji autor ili izvor. Riječ je o, uvjetno, rečeno, azilima za 'posrnule', kako one lakog morala, tako i one koje bi odbacivalo društvo ili njihove obitelji jer nisu živjele kako je zamišljeno ili bi se naprosto našle u vanbračnoj trudnoći. Obično bi takve institucije vodili katolički redovi u Irskoj, poput Magdaleninih sestara a 'program' je trajao od 18. do kasnog 20. stoljeća.
Sve je, ipak, počelo s anglikanskom Irskom crkvom koja je osnovala Magdalenski azil Dublina još 1795. godine a koji je zatvoren tek 1994. godine. Iako se cijela stvar čini sukadnom lošem tretmanu žena u različitim društvima ovog svijeta koji, naravno, nije ni nalik ovom današnjem, oko Magdaleninih praonica postoji jedna fatalna razlika – procjenjuje se kako ih je nestalo više od 56.000, odnosno toliko je žena umrlo pod različitim okolnostima dok su bile štićenice neke od Magdaleninih praonica. Dapače, 1993. godine u Dublinu je čak pronađen i masovni grob sa 155 ostataka, većinom neprijavljenih preminulih žena što je očito i protuzakonito. Zbog svega se 2013. godine ispričao i tadašnji irski premijer Enda Kelly nazivajući cijelu situaciju nacionalnom sramotom. Katolička crkva nema takvo mišljenje i nije sklona na neki, poglavito financijski, način kompenzirati obitelji žrtava te je stvar i dalje predmetom kontroverzi te i dalje opterećuje irsko društvo. Crkva se, naime, pravda kako službeno izvješće nije pronašlo dokaze o zlostavljanju koje bi počinile Magdalenine sestre.
Država je Kellyjevim priznanjem priznala svoju odgovornost u prešućivanju postupaka te jedo 2022. godine isplatila 32,8 milijuna eura 814 preživjelih štićenica. I to se vidi po ozbiljnom broju filmova i serija koje o tome govore a u kojima se pojavljuju neka od viđenijih imena irske kao i svjetske kinematografije. Prije dvije godine napravljena je i u nas prikazivana serija The Woman in the Wall a od danas je u našim kinima i film Te sitnice s jednom od najvećih svjetskih glumačkih zvijezda danas Cillianom Murphyjem. U ovom teškom filmu Murphy glumi lokalnog trgovca ugljenom Billa koji ima petero djece a ugljenom opskrbljuje i lokalni samostan. No, jednog dana ugleda čudan prizor, dvije sestre u zgradu, izgleda, vuku neku djevojku, sve se čini protiv njezine volje.
U drugom posjetu djevojku nalazi promrzlu u spremištu za ugljen. Njezinu molbu da joj pomogne i odvede je iz samostana omest će glavna opatica Mary, tumači je Emily Watson. Činit će to koji puta i na suptilnije načine kao dar novcem u kuverti Billovoj ženi s podsjećanjem kako njihove kćeri idu u jako lijepu školu gdje podučavaju upravo opatice. Bill se suočava s dilemom u kojoj je svaka odluka zapravo pogrešna, ako prešuti sudbina Sarah u samostanu ostaje možda i fatalna, ako progovori moglo bi se to teško odraziti na njegovu obitelj. Izuzetan karakterni glumac Murphy lako se nosi s težinom uloge i filmom koji ima prije svega visok utjecaj na irsku publiku, no nagrađivan je i na važnim stranim festivalima. Tema nije zaobiđena ni kod nas, pa je za vjerovati da će i ovaj film pronaći svoju publiku kao i nanovo potaknuti rasprave o događaju koji i danas mori irsku javnost.
Otvori KEKS Pay
