Jeste li znatiželjni? Ja jesam. Pripadam tipovima koji se ne zadovoljavaju starim odgovorima. Tragam za novim odgovorima jer stari mi se ne dopadaju bezuvjetno. Što ja zapravo želim? Ne želim sve dovesti u sumnju. Ali, htio bih postaviti pitanja, često pitanja na pitanja i želim ih ponijeti sa sobom u tu prekrasnu zemlju upitnika, začudnosti. Pritom ne želim baš ništa dokazivati, ali svakako mi je stalo do toga da dam zanimljiv prikaz na čijem će se kraju pronaći poneka zagonetka. Ni u kom slučaju ne želim se predstavljati kao znanstvenik. Želja mi je samo dokazati da na ovoj Zemlji još uvijek postoje stvari koje ni do danas nismo uspjeli shvatiti.
Tako je u knjizi "Tragom bogova" iz 1993. pisao Erich von Däniken, koji je 10. siječnja preminuo u švicarskoj bolnici u 90. godini. Osporavalo ga se, ali i čitalo, posebno 70-ih i 80-ih godina. Prodao je između 60 i 70 milijuna primjeraka svojih četrdesetak knjiga, od kojih su među poznatijim bestselerima "Sjećanje na budućnost", "Božje kočije", "Sumrak bogova", "Bogovi su bili astronauti", "Povratak zvijezdama"... Posuđivalo ga se puno i u knjižnicama, snimao je vrlo gledane televizijske serije. Nazivali su ga prorokom novog doba. I da, živcirao je znanstvenike koji su s prijezirom dočekali njegovu hipotezu da su nekad Zemljom hodali izvanzemaljci koje su ljudi dočekali kao bogove, i koji će se kad-tad, možda i za koje desetljeće, vratiti. Ili, hipotezu da su ti "učitelji iz svemira podučavali mlado čovječanstvo", pomagali im graditi veličanstvene građevine poput piramida i kipova na Uskršnjem otoku ili pak su inspirirali domoroce da im podižu hramove sa začudnim rezbarijama u tisućljetnom kamenu. U nekoliko navrata osobno je razgledao i izmjerio kamene kipove na Uskršnjem otoku, koji je od Europljana prvi otkrio nizozemski admiral Jakob Roggeveen 1772. godine, i to na uskršnji ponedjeljak, po čemu je onda i nazvao otok sa stotinama kamenih figura. Prvo pitanje koje su si znanstvenici, pa i Däniken, kasnije postavili bilo je kako su domoroci uspjeli iz vulkanskog kamenja isklesati više od 600 velikih figura. Däniken je u nekoliko navrata posjetio otok i pitao se kakvim su alatima ti kipovi isklesani. Nije vjerovao da se to moglo ručnim klinovima pronađenima u kamenolomima, ali nije ni tvrdio da su ih klesali gosti iz svemira.
"Izvanzemaljci nisu imali nikakvog razloga prljati ruke i kamene figure iz zabave postavljati po otoku. No, na koji su način urođenici, nekadašnji tvorci statua, obrađivali kamen?", pitao je.
Otkud, nadalje, šeširi na glavama kipova, kad ih domoroci nisu nosili. Za njega je pitanje svih pitanja bilo čemu sav taj mukotrpan posao? Zar samo zato da se dokaže da su domoroci to bili sposobni učiniti? Koga su, zapravo, stanovnici Uskršnjeg otoka htjeli prikazati? Izumrlu rasu poštovanih predaka? To nije držao izglednim jer su lica statua više nalik robotima i ne uklapaju se, pisao je, ni u jednu kulturu.
Čudio se i kamenim jajima koje je lokalno stanovništvo pripisivalo "čovjeku ptici", pa su na jajima urezani oblici bića s ljudskim tijelom, udovima, prstima i ptičjom glavom dugog kljuna. Njemački arheolog Kurt Horedt otkrio je neobične podudarnosti između germanskih runa i pisma stanovnika Uskršnjeg otoka.
"Ono što mi izaziva glavobolju samo je pitanje: kako su Germani, davno prije Kolumba, dospjeli u južna mora? Ona nisu bila baš pod nosom, ili...?", razmišljao je Däniken, koji je slična pitanja postavljao i za tajanstvene kamene skulpture u dolini San Agustin, 500 kilometara od Bogote u Kolumbiji, kao i za lokalitet Chavin de Huantar u visokim Andama u Peruu, gdje se nalazi hram koji kao da je "izrastao ni iz čega". Pronađene su rezbarije ljudima sličnih bića s raširenim krilima, a jedan stećak nalik je kotlu za proizvodnju pare.
O kipu iz kasnog razdoblja Jōmon (1000. – 400. pr. Kr.) u Japanu, von Däniken je razmišljao kao o prikazu izvanzemaljskog posjetitelja, za drevne japanske figurice Dogūa govorio je da nalikuju astronautima u svemirskim odijelima, u 3000 godina starim rezbarijama u egipatskom hramu Novog kraljevstva vidio je strojeve slične helikopterima, a poznate linije Nazca u Peruu mogle bi, pisao je, biti slijetne piste za izvanzemaljske svemirske letjelice koje su izradili domoroci za slučaj da se 'bogovi' odluče jednog dana vratiti. Takvih primjera koji su ga naveli na propitkivanje Däniken je iznio na desetke, u rogovima životinja na prapovijesnim crtežima i rezbarijama vidio je antene, svemirske brodove, strojeve...
Glavna mu je misao vodilja bila da čovječanstvo uspon svoje kulture zahvaljuje astronautima s drugih zvijezda. Ti astronauti, tumačio je, nisu bili slični ljudima, već ljudi nalikuju na njih, na te drevne 'bogove'. "Pretpostavivši da su našu Zemlju posjetila neka razumna bića iz svemira, možemo ujedno zaključiti da mi danas sličimo tim legendarnim nezemaljskim stvorenjima", napisao je.
Däniken je ulazio u rasprave sa znanstvenicima koji su ga prozivali da se bavi pseudoznanošću. On pak je dizao tlak arheolozima govoreći da je arheologija "znanost nagađanja". U jednoj takvoj raspravi naveo je da mu je, pišući prve dvije knjige, najveća želja bila "rasplamsati mlako i mlitavo naklapanje o posjetu nezemaljskih bića Zemlji". Pri tome je, dodao je, bio potpuno svjestan činjenice da se "duhovi ne mogu uzbuditi suhoparnom znanstvenom raspravom", pa je odlučio pružiti "gorivo za tokove misli". Na kritike da negira evoluciju, uzvratio je da se u potpunosti slaže s teoretičarima evolucije i da se jasno može pratiti trag ljudskog razvoja kroz milijune godina. No, njegovo je pitanje kada, kako i uslijed čega je čovjek postao inteligentan? "Odavno postoje čovjekolika bića koja proizvode i upotrebljavaju oruđe. Međutim, čovjekolika bića koja obožavaju bogove, oslikavaju pećinske zidove freskama, pjevaju pjesme, poznaju osjećaj stida i gaje prijateljstvo, ta bića ne postoje dugo. U tome je moje pitanje! Tu stavljam umjetnu mutaciju", obrazložio je svoj stav.
Rođen je u švicarskom gradu Zofingenu. Odgojen je kao rimokatolik i pohađao je Međunarodnu katoličku školu Saint-Michel u Fribourgu, u kojoj je odbacio crkvena tumačenja Biblije i razvio interes za astronomiju i leteće tanjure. Napustio je školu u kojoj su ga sumnjičili za krađu i jedno je vrijeme radio u hotelu kao konobar. Preselio se u Egipat, gdje je navodno bio upleten u mutne poslove s nakitom, pa je osuđen na devet mjeseci zatvora. Nakon izlaska na slobodu, zaposlio se kao upravitelj hotela u Davosu, gdje je napisao "Kočije bogova", knjigu koja je neočekivano postala bestseler. U studenom 1968. Däniken je ponovno uhićen zbog prijevare, a novac je koristio za putovanja u inozemstvo radi istraživanja za svoju knjigu. U veljači 1970. osuđen je na tri i pol godine zatvora. Prihodi od pisanja omogućili su mu da otplati dugove.
Priznao je da u njegovim teorijama ima mnogo rupa, a da će budućnost pokazati koliko se tih rupa može pokrpati. Njegove hipoteze, kazao je, ne moraju biti istinite. "Ipak, u usporedbi s teorijama koje mnogim religijama omogućuju da bezbrižno žive u zaklonu svojih svetinja, možemo i mi svojoj hipotezi dati mali postotak vjerojatnosti", naglasio je.
U povodu Dänikenove smrti utemeljitelj zaklade Arheološki park Bosanska piramida Semir Osmanagić prisjetio se kako je Däniken 2014. posjetio Visoko i tamo proveo dva dana. "Kao mladić čitao sam njegove knjige koje su me natjerale da preispitujem ono što su me učili u školi. Kao zreo istraživač, analizirao sam njegova mišljenja o različitim lokacijama. Ponekad bismo posjećivali i istraživali iste lokacije, na različitim kontinentima, u malo različito vrijeme. Ali on je uvijek bio na pravom mjestu, postavljajući prava pitanja. Njegovi odgovori su uvijek bili identični: razvijene civilizacije iz drugih zvjezdanih sustava. Mogu reći da je bio pravi istraživač, uporan, stručan, znatiželjan. Nije odustajao, uvijek je želio vidjeti i naučiti nešto novo", istaknuo je Osmanagić.
U osvrtu na jednu od Dänikenovih knjiga, poznati američki astronom Carl Sagan iznio je niz kritika, smatrao je da se radi o pseudoznanosti i površnom razmišljanju, a neke od argumenata predstavljenih u knjizi ocijenio je opasnima jer bi, poput nadriliječnika koji mogu spriječiti ljude da se pravilno liječe, autor mogao navesti ljude na netočne zaključke o povijesti ljudske vrste. "Svaki put kad vidi nešto što ne može razumjeti, pripisuje to izvanzemaljskoj inteligenciji, a budući da gotovo ništa ne razumije, vidi dokaze izvanzemaljske inteligencije diljem planeta", napisao je Sagan.
Mnogi znanstvenici i povjesničari odbacili su njegove ideje, tvrdeći da su zaključci knjige temeljeni na pogrešnim, pseudoznanstvenim dokazima, od kojih se kasnije pokazalo da su neki lažni ili izmišljeni. Profesor arheologije Kenneth Feder optužio je Dänikena za europski etnocentrizam, a John Flenley i Paul Bahn smatrali su da stavovi poput njegova tumačenja nastanka kipova s Uskršnjeg otoka "ignoriraju stvarna postignuća naših predaka i predstavljaju vrhunac rasizma: omalovažavaju sposobnosti i domišljatost ljudske vrste u cjelini".
Kako bilo, neosporno je da je Däniken znao kako privući milijune čitatelja, ispreplićući činjenice i fantazije mimo povijesnih i znanstvenih dokaza. I poticati maštu. Redatelj Ridley Scott, na primjer, rekao je da je njegov film "Prometej" povezan s nekim Dänikenovim idejama o ranoj ljudskoj civilizaciji.
Otvori KEKS Pay
