Predstava "Oluja" u režiji Vite Taufera premijerno je izvedena lani na 75. Dubrovačkim ljetnim igrama, a ove je godine ponovno izvedena na pozornici Lokruma tijekom srpnja u sklopu 76. Dubrovačkih ljetnih igara. Glazbu za predstavu napisali su Ivanka Mazurkijević i Damir Martinović Mrle, a nakon što je bila dostupna na streaming platformama, ovog ljeta u vrijeme ponovnog igranja predstave u Dubrovniku objavljena je i kao zasebno vinilno izdanje.
Ovim projektom Ivanka Mazurkijević i Damir Martinović Mrle nastavljaju niz dosadašnjih kazališnih projekata po kojima su definitivno najagilniji na tom području rada. Podsjetimo i na vinil "Magelli" i istoimeni koncert u ZKM-u 2022., a prije toga glazbu za kazališne predstave "Ja sam ona koja nisam", "Kauboji" i "Mačka na vrućem limenom krovu", ili plesnu predstavu "I'm Alive", a sve to nakon sjajnog dječjeg projekta "Kišni razdraganci" i albuma "Sailor".
"Olujom" opet pokazuju koliko autorskog prostora postoji i mimo najpoznatijih inkarnacija poput Leta 3 ili Stampeda u kojima ih inače čujete i vidite. I to vrlo zanimljivog kreativnog prostora, pa i glazba za "Oluju" donosi netipične poteze kakve ne možete doživjeti s njihovih najpopularnijih izdanja. Zapravo sam se krivo izrazio, jer i Let 3 itekako su netipični i kreativno razbarušeni za domaće pojmove, pa i od nastupa na Eurosongu naprave ozbiljni teatar. No, pioniri drukčijeg zvuka i pogleda na kreativni rad još su slobodniji kad rade u formi glazbe za kazalište. U to smo se puno puta uvjerili, a glazba na vinilu (ili streamingu) "Oluja" (Dallas Records) iz predstave u režiji Vite Taufera primjer je kako se u deset skladbi čiju glazbu potpisuje Damir Martinović-Mrle, a tekstove Ivanka Mazurkijević, može otići dalje u zvučnoj percepciji Shakespeareova klasika.
Nakon Radioheada – čiju smo glazbu za Shakespearea slušali 2022. u baletnoj predstavi "Radio & Juliet" u Vatroslavu Lisinskom – i Ivanka i Mrle uhvatili su se ukoštac sa sličnim zadatkom. Znajući za dosadašnju odiseju po raznožanrovskim spojevima koje su prakticirali, rezultat je očekivano netipičan i pomaknut. Upravo su to dvije odrednice koje daju svježinu njihovu glazbenom udjelu u "Oluji" i definiraju ih kao umjetnike – neću reći s velikim "U", nije vrijeme za to – koji posjeduju široki kut gledanja, doživljajni impuls i kreativni zamah da to i ostvare u najrazličitijim pothvatima.
Raditi s velikim redateljima poput Paola Magellija odavno su se naviknuli kao praktično kućni autori glazbe za njegove predstave, a na "Oluju" su uključili i suradnike koji riječku scenu odavno čine zanimljivom i drugačijom. Prije svega radi se Darku Terleviću iz The Siids koji je kao koproducent (s Mrletom) i povremeno koautor glazbe, aranžer, uz gitaru, bas, klavir, saksofon i prateće vokale, uz Damira Josipovića na bubnjevima, najprisutniji u zvučnoj slici albuma kazališne glazbe.
Damir Martinović Mrle kao autor glazbe pozabavio se sintesajzerima, zvučnim efektima, programiranjem i orkestracijama. Ako Mrle, kao vjerojatno najprezentniji bas gitarist kojeg imamo, svoj instrument prepusti Terleviću, primjer je to jake samokontrole i posvećenosti drugim instrumentima. Slično je i s vokalima, jer tekstove Ivanke Mazurkijević uz nju u "normalnim" pjesmama pjevaju glumica Ružica Maurus u uvodnoj akustičnoj "Baladi o nevinosti" i "Ljubavnom vibrafonu" – duetu s kolegom Lovrom Rimcem koji namjerno zvuči kao da je pobjednička pjesma s nekog davnog zabavnoglazbenog festivala – Adrian Pezdirc u ritmičnoj "Kvintesenciji", Franjo Dijak, Siniša Ružić i Sven Šestak.
Osim tih pjesama u klasičnom formatu, kad govorimo o instrumentalima poput "Oluja (Intro) ili "Gondun" sve je drukčije i neurotično. Upravo tu dolazi do izražaja sjajna suradnja Mrleta i Terlevića koji u temama poput "Kaliban" pjeva prateće vokale, a u zvučnim eskapadama poput "Truj, psuj" vokali, vikanje i ispaljivanje stihova imaju sasvim različitu funkciju. "Sto stopa pod morem" s vokalom Adriana Pezdirca središnja je tema albuma koji završava sjajnom ambijentalnom temom "Au bas atmos" i vokalima koji se "prelijevaju" preko glazbe, te višeminutnim naslovnim instrumentalom "Oluja" (s pozadinskim vokalima Ivanke Mazurkijević), koji kao da je sišao s Bowiejeva albuma "Outside".
Duh predstave s Lokruma tako se proširio i u vinilne brazde, jer, kako su objasnili Ivanka i Mrle pri objavi albuma, "mehanizam povijesti je nepromjenjiv, Shakespeare aktualan, a magiju i djela i Lokruma i Igara pretočili smo u ovu prekrasnu ploču. Glazba je put i razrješenje. Jedan od lijekova svijeta". U ovom tragičnom trenutku svijeta oko nas u kojem bi i Shakespeare vjerojatno imao što dodati svom opusu da je živ, taj lijek je u ovakvom obliku još potrebniji. Shakespeare je sve davno rekao, tj. napisao, pa današnja "Oluja" stoji kao multimedijalni osvrt u kojem nova glazba i tekstovi progovaraju o vječnim temama u današnjem kontekstu.
Budući da je glazba snimana u raznim studijima, snimatelji su bili Damir Martinović Mrle, Darko Terlević i iskusni Matej Zec, koji je napravio i tonski miks i mastering, posao koji radi najbolje kod nas, pa je i album unikatan primjer rada u kojem je zbroj daleko veći od svih sastavnih dijelova, a oni su brojni i bogati.
Otvori KEKS Pay
