Osladila se redateljska palica Oliviji Wilde i izgleda da su kritike od posljednjeg i drugog joj po redu filma – "Ne brini, draga" djelovale produktivno. U svom posljednjem uratku "Poziv", bez obzira na to koliko žanrovski bili različiti, vratila se onoj pripovjedačkoj snazi i oku za detalje koji čine razliku koji je imala sa svojim prvijencem "Maturantice" 2019. godine.
"Poziv" joj je po mnogočemu dosad najbolji uradak. Ne samo po uigranosti i međusobnom nadopunjavanju koje je donio glumački kvartet Penélope Cruz, Seth Rogen, Edward Norton i sama redateljica Wilde. Film je ovo koji je scenografski potpuno jednostavan; naime, cijela se radnja odvija u stanu bračnog para Angele (Wilde) i Joea (Rogen). Osim već spomenute ekipe koja je iznijela ovu humornu dramu začinjenu povremenim ciničnim i grotesknim bljeskovima i snažnim psihološkim portretiranjima, ne samo svakog od njih pojedinačno nego i njih kao parova, scenarij je iznimno dobar. Naime, jedan od sukreatora scenarija Cesc Gay napisao je 2020. godine i snimio komediju "Ljudi s kata", koja je, zapravo, predložak za "Poziv". U "Pozivu" umjesto Julija i Ane imamo Joea i Angelu, bračni par koji nakon više od desetljeća zajedno polako upada u bračnu ili – bolje reći – mračnu učmalost. Komunikacija se svela na automatizam, intimnost je pluskvamperfekt, a otuđenost postaje sve vidljiviji, konkretniji, glasniji i punopravniji član njihova braka.
Jedan dan Angela odluči pozvati njihove susjede na večeru, znajući da Joeu to neće biti omiljeni plan. Do samog dolaska gostiju, oni se poprilično punokrvno i sočno svađaju, a kada im dođu, kako ih Angela naziva, "cool" Pina (Cruz) i Hawk (Norton), slijedi klasično pretvaranje da je sve u redu i kako su oni bračni par kod kojeg je sve savršeno. Tu i tamo Joeu se omakne koja sarkastična rečenica kojom usput nastoji dati svojim susjedima do znanja koliko mu smetaju. Razgovori poprimaju sve više smjerova i ubrzo počinje svatko sa svakim razgovarati, gotovo do ruba kakofonije. Poput ping-pong loptice lete zaključci, pitanja, sumnje, podbadanja partnera… Vrlo brzo domaćini saznaju pravu istinu o svojim susjedima, koja ih najprije šokira, no već u idućoj sekundi oni – što iz znatiželje, što iz potrebe za uzbuđenjem i nečim što je rubno i što se "ne smije" – ulaze u svijet svojih susjeda.
"Poziv" ima vrlo dobre temelje koji su cijeli stali u scenarij, a to se iz minute u minutu pokazuje točnim. U nekim trenucima supružničke rasprave postaju toliko dinamične i izgledaju kao da će se svaki čas njihove riječi pretvoriti u magmu, da neodoljivo podsjećaju na jednu od najboljih i najstrašnijih ikad dosad snimljenih supružničkih svađa: onu iz "Priče o braku" s Adamom Driverom i Scarlett Johansson. Neočekivan je ovo film s neočekivanim mini obratima koji bez problema drži koncentraciju i pozornost.
Sudska drama, Rusija, 118 min
Režija: Sergey Loznitsa
Glumci: Alexander Kuznetsov, Ivgeny Terletsky, Timur Ibragimov
Neki su ga mogli pogledati u svibnju kada je predstavljen domaćoj publici, a oni koji su malo zakasnili, a zatekli se na moru, "Dva tužitelja" dočekali su u splitskim "Zlatnim vratima". Sergej Loznica potpisuje režiju, a ovaj izvanredni, ozbiljni i tiho mračni uradak u represiji koja je u Rusiji vladala tridesetih i četrdesetih godina prošlog stoljeća svoju je svjetsku premijeru imao u Cannesu u službenoj konkurenciji. Možda nije idealno lagano ljetno filmsko štivo, ali za sve ljubitelje povijesti ovo je film koji se ne smije propustiti. Čak će i neljubitelji te učiteljice života ostati u dubokom dojmu. Ovdje nema cenzure, nema uljepšavanja, nema milosti prema prikazu stvarnosti (jer, ni stvarnost nema milosti per se). Gotovo dokumentaristički, "Dva tužitelja" pokazuju okrutnost staljinističkog režima. Naime, mladi odvjetnik Kornjev (Aleksandar Kuznjecov) zadužen je za istragu slučaja disidentskog boljševičkog pisca Stepnjaka (Aleksandar Filipenko), koji je završio u zatvoru i bio izložen mučenju iako protiv njega nije pronađen nijedan dokaz. Kada se u Kornjevu počinju buditi prirodne i urođene ljudske vrijednosti i kada se počinju aktivirati humanistički moralni kompasi, i on se sam nađe pred bezbroj pitanja. "Dva tužitelja" nemilosrdna su lekcija iz povijesti koje se, ma koliko teška bila, vrijedi podsjetiti.
Otvori KEKS Pay
