U hrvatskim kinima upravo se prikazuje "Sveta obitelj" redateljice Vlatke Vorkapić. Drugi je to njen dugometražni igrani film, koji je čekala čak deset godina od debitantskog kinohita "Sonja i bik" i punokrvna povijesna drama kakva se kod nas ne viđa često. Redateljica koja je svoj zanat kalila i u kazalištu i na dokumentarcima za Večernji list govori o izazovima filmskog povratka u Slavoniju 60-ih godina, radostima "šetanja" iz medija u medij, ali i borbi žena u filmskoj industriji...
"Sveta obitelj" vrlo je slojevit film – uz priču o jednoj obitelji, imamo i gotovo pa studiju zatvorenog, ruralnog društva u Slavoniji sredinom prošlog stoljeća, a pozadinu tvore i političke i ideološke turbulencije tog razdoblja. Posebno me intrigirala ta, pažljivo odmjerena, doza politike koja oblikuje život likova, ali nije u fokusu. Što biste vi rekli – od čega je sve satkan ovaj film?
Na mojoj godini režije bile smo samo dvije studentice – i svi su nam se čudili. Danas se tome čudim ja
- Važan razlog zašto sam napravila ovaj film je moja fascinacija (negativna, naravno) silnom željom za uljepšanom slikom koju pojedinci, obitelji i šire zajednice ulažu da bi pokazali to svoje uljepšano lice, često ne prezajući ni od čega, a ponekad i posežući za žrtvama koje će iskoristiti u svojim planovima. "Sveta obitelj" je jedna od tih priča - kaže autorica povijesne drame smještene u slavonsko selo sredinom prošlog stoljeća koja upravo igra u hrvatskim kinima
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.