Nesvakidašnja je izložba fotografija spomenika kulture koje je od šezdesetih godina na svom profesionalnom putu snimao Nenad Gattin (Trogir, 1930 – Zagreb, 1988) između Dubrovnika, Trogira, Splita, Šibenika i dalmatinskih otoka, sve do istarskih crkvica i slovenskog baroka. Gattinove fotografije u polutami Klovićevih dvora osvijetljene su upravo onoliko koliko treba.
Mnogi s divljenjem komentiraju – sjajno, veličanstveno! Upravo je to ona nenadmašna ljepota titraja svjetla i sjene koju je samo Gattin tako optimalno mogao zaustaviti za vječnost. Objavljene su te fotografije u monografijama o hrvatskoj baštini, o renesansnoj katedrali Jurja Dalmatinca. Gledaju nas žive fizionomije s apside ili detalja krstionice (snimljene 1962. g.), kao da upravo šetamo Šibenikom.
Možda je netko snimio predromaničku arhitekturu jednako dobro, ali je nitko nije snimio jednako glasno, toliko opipljivo, navest će autorica izložbe Marina Viculin, dodajući kako Gattin nije mnogo snimao. On je dugo gledao, tražio i razmišljao. Ponekad i danima. Jednom otvorena zjenica kamere bilježila je onu pravu konačnu snimku. Veliki crno-bijeli kompjutorski printovi danas zamijenili su nekadašnje papirnate sjajne fotografije, jer su s vremenom mnoge fotografije uništene, nestale. Mira Gattin danas čuva nekoliko tisuća negativa i kontaktnih kopija.
Otvori KEKS Pay
