Šarolikosti i dinamičnosti hrvatske književne scene zacijelo će pridonijeti jedno (ne)očekivano izdanje: roman "Majstor duša" Đure Vilovića što ga je tiskala Naklada Mlinarec & Plavić. I naslov romana i ime njegova autora danas čak i boljim poznavaocima književnosti malo što govore - iako je riječ o najkontroverznijem hrvatskom piscu 20. stoljeća i romanu koji je nakon objavljivanja izazvao najveću kritičarsku i medijsku buku od svih tiskanih u Hrvatskoj između dva rata!
Roman se pojavio 1931. godine u izdanju Binoze, nakladnika čiji je jedan od trojice osnivača bio i Đuro Vilović (Brela, 1889 - Bjelovar, 1958), hrvatski književnik i novinar. Tema romana djelovala je očito provokativno: protagonist don Lovro veliki je manipulator, cinik i čovjek koji se više bavi zavođenjem žena u selu nego crkvenim stvarima. Jedan dio kritike, osobito katolički orijentirane, obrušio se na roman ocijenivši ga "najordinarnijim pamfletom" i knjigom koju treba zabraniti, a na drugoj strani dočekan je pohvalama i konstatacijom kako je autor "jedini čovjek koji se usudio reći istinu".
Zbog golemoga medijskog odjeka "Majstor duša" doživio je tada vrtoglavu nakladu od pet tisuća primjeraka i svom autoru donio velik ugled: u jednoj anketi među omladinom proglašen je tada najpopularnijim hrvatskim romansijerom.To su činjenice nakon kojih valja odgovoriti na pitanje: zašto su taj roman i njegov autor pali u sveopći zaborav? Odgovor je u piščevoj građanskoj biografiji, u njegovu životnom putu koji je obilježen dvostrukom izdajom: od svećenika je postao otpadnik vjere i neprijatelj Crkve, a od uvjerenog pravaša i gorljiva hrvatskog nacionalista renegat i neprijatelj svog naroda. Nakon poratne osude na sedam godina zatvora zbog suradnje s četnicima D. Mihailovića, Vilovićeva je ne samo građanska nego i književna sudbina bila jednosmjerno okrenuta prema općem zaboravu.
Ovo novo, drugo izdanje "Majstora duša", sa seriozno napisanim pogovorom Krešimira Nemeca, popisom izdanja Đ. Vilovića te važnijom literaturom o autoru trebalo bi vratiti čitateljima jednog i danas zanimljivog pisca. Moć kolektivnog zaborava ponekad može biti ljekovita, ali i šok podsjećanja na ono što je kao književna vrijednost zaboravljeno otrežnjujući.
Strahimir Primorac
Otvori KEKS Pay
