Kad bismo istraživali koliko često se posljednjih godina pojavilo u
medijima ime Leonarda da Vincija (1452.-1519.), zasigurno bismo dobili
jedno od najčešće spominjanih imena u svijetu. Leonardov rad
tema je brojnih knjiga, među kojima je najpoznatija i najprevođenija
ona Dana Browna “Da Vincijev kod”, a
dobar je zalogaj i za filmaše.
Knjige i filmovi
Zarada od raskošnih ekranizacija sigurno neće
“omanuti” ako se, vođeni maštom, mitom i
stvarnošću nesvakidašnjega umjetnika iz mjesta
Vinci nedaleko od Firence, gdje je Leonardov muzej turistička
atrakcija, upuste u filmsko odčitavanje “Da Vincijeva
koda”.
Najopipljiviji dodir i najintrigantnij susret s Leonardovim
genijem, kome je slikarstvo bilo tek jedan od talenata, imaju oni
sretnici koji se zanimaju za njegove patente, motore i mehaniku,
letenje i konstukcije padobrana, optiku i geometriju, mostogradnju i
hidrauliku, arhitekturu.
Nakon što je viđena u Rimu, Innsbrucku, Bratislavi, Moskvi i
Budimpešti, putujuća izložba “Leonardo da Vinci:
Atlantski kodeks” s dvadesetak atraktivnih maketa i zbirkom
Leonardovih rukopisa, crteža i zabilješki, bit će od utorka
na uvidu publici u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt.
Posredovanjem Talijanskoga instituta za kulturu u Zagrebu i brojnih
talijanskih kulturnih institucija, našla se izložba koja će
prvi put predstaviti znamenitu zbirku zapisa i crteža
“Atlantskog kodeksa”, koji potječe iz arhiva
Akademije Linceja u Rimu, i izvanrednih modela strojeva poput oklopnih
kola, zračnog zavrtnja, velike lebdjelice najsličnije
raširenim ptičjim krilima, konstukcije motora kakvu danas
ima primjerice visokotehnološki Ferrari, bicikla, ali i
kugličnog ležaja, ronilačkoga odijela ili padobrana.
Zagonetke
O Leonardovu geniju i njegovu znanju koje je sezalo u sve grane
znanosti te kao takvo nije potpuno moglo biti ostvareno,
prenapredno za svoje vrijeme (kao i kod Tesle), danas mnogo govori
činjenica da su neki patenti realizirani tek posljednjih stotinu godina.
Prema riječima Carla Barbierija, znanstvenoga koordinatora izložbe koja
dolazi u Zagreb, naići ćemo na mnoštvo veoma zanimljivih
podataka o Leonardovu privatnom životu, o njegovim odnosima s moćnicima
onoga doba i s članovima obitelji, o njegovu proučavanju matematike i
gramatike te o tome kako se opuštao pišući
pripovijetke i zagonetke.
Ova je izložba vrsna priča koja nastoji prikazati veličinu
jednoga od najznamenitijih protagonista renesanse, ali kroz njegovu
ljudskost, njegove slabosti i svakidašnje probleme, navodi
Barbieri.
Da Vinci naš svagdašnji
Stroj za letenje
Crtežima je Leonardo predočio kako bi mogao izgledati “stroj
za letenje” i njegov upravljački uređaj. Umjetnik navodi
pravila za rukovanje kojih se čovjek, ležeći na dasci u sredini stoja,
mora držati kako bi koordinacijom ruku i nogu namjestio nagib krila.
Bicikl
Drvena konstrukcija nosača na dva visoka kotača te s visokim
upravljačem vrlo je slična današnjem biciklu. Pokretanje je
također slično kao i na nama poznatim biciklima.
Kuglični ležaj
Drveni: Osam kuglica posloženo je u okruglo kućište, a
kuglice su međusobno razdvojene zaobljenim ulomcima pa pri okretanju
nema trenja. Današnji kuglični ležaj u Ferrarijevu
automobilu ima istu takvu konstrukciju.
Ronilačko odijelo
Izgleda kao što izgledaju nama poznata odijela, naravno,
samo je drugi materijal.
Predviđena je i posebna impregnacija sukna budući da se ipak trebalo
zaštititi od prodiranja vode. Zamišljene su čak i
dihalice, što znači da se moglo roniti plitko.
Padobran
Da Vinciji je bio opsjednut mislima o letenju i letjelicama,
a osmislio ih je nemali broj, koji su de tek u naše doba
ostvarili: helikopter, padobran, mehanička krila...